HUMANITARNA AKCIJA 

POMOZIMO MELISSI I ALBINI: Slijepa i teško pokretna Umažanka od najranije dobi boluje od rijetkog sindroma. Ona i majka preživljavaju od njene invalidnine, socijalne pomoći i donacija

| Autor: Marcello ROSANDA
Albina i Melissa Končar nadaju se da će im pomoći dobri ljudi

Albina i Melissa Končar nadaju se da će im pomoći dobri ljudi


"Stid i strah su me ohrabrili da pitam za pomoć. Sram me što nemam i što trebam tuđu pomoć, a strah me što će biti ako nam netko ne pomogne", pomno su odabrane riječi Albine Končar, samohrane majke i udovice iz malog zaseoka blizu Umaga kojima započinje svoju priču. U maloj, trošnoj kućici, preko puta koje stoji parkiran skromni i stari automobil, žive ona i njena kćer Melissa, teško bolesna i još k tome posve slijepa. Mama Albina ne zna odakle bi krenula s pričom, dugo se premišljala bi li nas nazvala, no želja za dobrobit kćeri na koncu je nadjačala ponos. Podigla je slušalicu i nazvala našu redakciju.

Žive od socijalne pomoći, same bez prihoda koji bi bili dovoljni za dostojan život, a kamoli za liječenje 26-godišnje Melisse koja od najranije dobi boluje od rijetkog Blountovog sindroma, laički rečeno iskrivljenje potkoljenice, zbog čega joj je onemogućeno normalno kretanje te je osuđena na česte operacije. I to u Beču, za što njoj i njezinoj mami treba noviji i siguran automobil, a novca da ga kupe nemaju.

Kroz suze, gledajući u stol, mama se ne boji reći što je muči, ne okoliša, ali je ipak oprezna pa nam s knedlom u grlu jasno priznaje da jedino bez čega njih dvije ne mogu i o čemu ovise jest automobil za doći do Beča, u bolnicu Speising gdje se Melissa liječi.

"Već dvije godine razmišljam da vas zovem, da se pročuje da nam treba pomoć i da same jednostavno ne možemo. Što mogu, ili zaplakati od muke ili pitati za pomoć. Moj auto ima 23 godine, skoro 300 tisuća prijeđenih kilometara i svako toliko se kvari. Počele smo putovati noću jer nema klimu. Molim javnost za pomoć", priča nam Albina, dok ju Melissa pozorno sluša i svako toliko ispravi.

"Problemi su počeli kad je bila još jako mala. Davali su mi nadu da će biti bolje kada bude porasla, ali ništa, bilo je sve gore i gore. Od petog do osmog razreda osnovne škole bila je u kolicima, a sada može napraviti tek par koraka, ali ne dugo. Kasnije je završila srednju školu Vinko Bek u Zagrebu, ali i oslijepila zbog, po meni, nečije pogreške, ali to ne mogu tvrditi. Znam samo da su je tijekom jedne operacije hitno reanimirali, ali o detaljima ne znam. Najprije je vidjela samo tri posto, sada ništa, skroz je slijepa", kaže mama Albina i napominje da su spas ipak pronašle u susjednoj Austriji.

"Kad smo dobile zeleno svjetlo od hrvatskog zdravstvenog sustava, četiri smo godine odlazile u Beč, i to svaki tjedan. Radi se o posebnim operacijama prilikom kojih kirurzi ugrađuju nekakve fiksatore u njene noge koji ispravljaju kosti. Operacije traju po 10 sati, kosti se lome i ugrađuju aparatići koje poslije treba navijati i podešavati. Zahvaljujući liječnicima u Beču odrađeno je pola posla, ali se onda pojavila korona. I sada nas očekuju da nastavimo liječenje, ali im se ne usudim javiti jer nemam automobil. Odnosno, imam ga ali je u jako lošem stanju za tako velike relacije", priznaje Albina, nezaposlena i samohrana majka.

"Raditi ne mogu jer se moram brinuti za dijete. I ja imam zdravstvenih problema, ali to je sada najmanje bitno. Umro mi je muž, a nakon njega i majka i brat, svi u jako malo vremena, u dvije godine, pa sam se u jednom periodu brinula za svih njih. Imam 62 godine i živimo od njene invalidnine, socijalne pomoći i eventualno kakvoj donaciji. To je, sve skupa, otprilike dvije i pol tisuće kuna mjesečno. Pomagao je i Grad Umag. Neke nam troškove pokriva država, ali nikada onoliko koliko potrošimo. Moj smještaj nisu nikada priznavali,
spavala sam u automobilu, na parkingu ili gdje sam stigla. Ponekad mi je i bolnica izlazila ususret, tamo su puno osjetljiviji nego ovdje", priča nam Albina.

Apel javnosti

Ovo je apel svekolikoj istarskoj javnosti: pomognimo Albini i Melissi, odvojimo jedan mali dio svog i poklonimo njima ne bi li im olakšali ionako težak i mučan život. 

Svi koji žele pomoći uplatama, mogu to učiniti na: Albina Končar, IKB Umag, IBAN: HR1223800063240091142, BIC: ISKBHR2X

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter