Obiteljska tradicija
OPG BODIŠ "Istarski med specifičan je po svojim aromama. Ima nezaobilazni mediteranski štih koji ga razlikuje od ostalih"
Istarski med specifičan je po svojim aromama. Ima nezaobilazni mediteranski štih koji ga razlikuje od ostalih. Jednostavno je drukčiji od drugih. Bitno je znati i naglasiti da mi u primorju imamo manju količinu proizvedenog meda po košnici nego što ima kontinent, objašnjavaju, objašnjavaju Maja i Nikola Bodiš * U Hrvatskoj je pod nazivom "Istarski med", a u Sloveniji "Istrski med" zaštićen med koji se proizvodi na području cijele Istarske županije, u dijelu Primorsko-goranske županije, te slovenskih istarskih općina Kopar, Izola, Piran i Ankaran
Maja i Nikola Bodiš (snimio Milivoj Mijošek)
Brat i sestra, Nikola i Maja Bodiš nastavili su dugogodišnju obiteljsku tradiciju uzgoja pčela odnosno proizvodnje meda. Trenutno imaju oko 240 košnica. Obiteljski posao krenuo je od njihovog pradjeda koji se profesionalno bavio pčelarstvom te je svoj zanat prenio narednim naraštajima u obiteljskoj lozi. Košnice zimuju na području Pule i Šišana, a u toplije vrijeme sele se na bagrem na području Barbana i Pazina, a jedan dio košnica sele u Gorski kotar. Valja napomenuti da klimatske promijene i uvjeti uvelike utječu na proizvodnju meda i ponašanja pčela. Promjene u temperaturi zraka i godišnja doba štete pčelama pa je bitno ne ometati ih dok zimi "spavaju".
Opasan nametnik
- Proizvodimo proljetni med s područja koje je relativno blizu mora, proljetne makije, najviše bagrem, medun - med od jele, a zadnjih godina imamo čak i od bršljana, što nam je veliko otkriće. Specifičan je po tome što je zadnja paša, odmah se kristalizira. Aktualan je u drugoj polovici rujna i listopada kada se pčele spremaju na uzemljenje, odnosno na mirovanje. Kristalizira se već dva, tri dana nakon unosa, te je dosta delikatan za izvaditi ga na vrijeme, mora biti sve tempirano. Jako je aromatičan i koristi se kod problema dišnih putova. Od njega se proizvode mnogi sirupi za iskašljavanje, kažu Nikola i Maja Bodiš.
- Istarski med specifičan je po svojim aromama. Ima nezaobilazni mediteranski štih koji ga razlikuje od ostalih. Jednostavno je drukčiji od drugih. Bitno je znati i naglasiti da mi u primorju imamo manju količinu proizvedenog meda po košnici nego što ima kontinent, objašnjavaju.
Veliki nametnik i opasnost za pčele je Varoa. To je grinja koja napada medonosne pčele, skriva se u leglu koje je poklopljeno i protiv nje se naknadno ne može ništa poduzeti, već se može donekle spriječiti samo prije nego što dođe u doticaj sa pčelama.
- Prije nekoliko godina smo imali gubitak od 50 posto pčela, i to najjače zajednice pune meda. Taj slučaj iste godine doživjeli su i ostali pčelari diljem Istre. Nigdje nije bilo traga pčelama. Varoa ima veliki utjecaj u tim gubitcima. Izležu se male pčele već oštećene koje nisu sposobne za život te njih izbacuju ostale pčele iz košnice ili same napuste košnicu kako je ne bi ugrozile. Varoa nije prirodni nametnik već skače s vrste na vrstu. Varoa ubije košnicu. Mi imamo svoje metode zbog uzgoja matične mliječi. Dva puta godišnje odvojimo okvire s leglom iz proizvodnih košnica. Kada je košnica bez legla, koristimo jedan isparivač s oksalnom kiselinom koja je potpuno ekološki dozvoljena i razgradiva. I mirni smo zahvaljujući tom postupku jer znamo da su nam pčele zdrave i da će većina njih preživjeti do proljeća kada je zapravo njihova aktivnost najveća. Jer time one ojačavaju svoj imunitet. No, od Varoe se ne može pobjeći. Zna se dogoditi da si pčele same stvore "varoznu bombu" koju ja više ne mogu tretirati, objašnjava Nikola Bodiš.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
