Još od 1994. godine u Hrvatskoj se građanima naplaćuje jedan porez koji godinama prolazi nezapaženo, do trenutka kada netko naslijedi neku nekretninu ili dobije pismenu obavijest o obavezi plaćanja tog poreza. Riječ je o porezu na kuće za odmor. Iako već sam naziv izaziva pomisao da se radi o kućama za iznajmljivanje, bilo sezonski ili stalno, ne radi se o tome. Ovdje je riječ o nekretninama, najčešće nekom obiteljskom naslijeđu, koje građani posjeduju u nekom mjestu udaljenom od mjesta prebivališta

Jedan od krupnijih kamena spoticanja u održavanju mirnog suživota između građana i Vlade je svakako porez na imovinu ili porez na nekretnine. Dok se jedni zalažu da se taj porez uvede za vlasnike više nekretnina, no ne i za one koji imaju jedan jedini krov nad glavom, kakav god on bio, drugi se tome protive. Međutim, još od 1994. godine u Hrvatskoj se građanima naplaćuje jedan porez koji godinama prolazi nezapaženo, do trenutka kada netko naslijedi neku nekretninu ili dobije pismenu obavijest o obavezi plaćanja tog poreza. Riječ je o porezu na kuće za odmor. Iako već sam naziv izaziva pomisao da se radi o kućama za iznajmljivanje, bilo sezonski ili stalno, ne radi se o tome.

Ovdje je riječ o nekretninama, najčešće nekom obiteljskom naslijeđu, koje građani posjeduju u nekom mjestu udaljenom od mjesta prebivališta. Do donošenja Zakona o lokalnim porezima, plaćanje poreza na kuće za odmor bilo je propisano Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave, pa ga tako svaka jedinica lokalne samouprave obračunava i naplaćuje za nekretnine na svom području ili to za njih radi nadležni odjel Istarske županije.

Prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, a kućom za odmor smatra se svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski. Istim je Zakonom propisano da općina ili grad određuju visinu poreza na kuće za odmor ovisno o mjestu, starosti, stanju infrastrukture te drugim okolnostima bitnim za korištenje kuće za odmor. Ukoliko je nekretnina neupotrebljiva ili ruševna, vlasnik će biti oslobođen plaćanja ovog poreza, isto kao i u slučaju da netko u tom objektu stalno živi i koristi ga. Spomenuti zakon ujedno propisuje da se ovaj lokalni porez plaća na godišnjoj bazi, i to od 5 do 15 kuna po jednom četvornom metru korisne površine kuće ili stana.

Povezane vijesti

• Certifikat samo za apartmane, a ne sobe i kuće za odmor
• Mali hoteli prekategorizirati u kuće za odmor i apartmane?
• Apartmani više neće moći imati kategoriju iza koje ne stoji kvaliteta