"Želja mi je bila vidjeti Gradsku knjižnicu", povjerila nam je 80-godišnja Nadia Bassanese iz Trsta koja je sa suprugom jučer, na 57. godišnjicu braka, posjetila rodni Buzet. U posjet nije došla praznih ruku, već prigodno, s donacijom dječjih knjiga. Nekadašnja tršćanska galeristica, rođena upravo u zgradi današnje Gradske knjižnice koju je daleke 1912. godine izgradio njen nono, buzetski trgovac Dinko Sirotić, zadovoljna je što je dio njene rodne kuće, postao svojevrstan hram kulture. 

Obilježili godišnjicu braka

Novouređeni prostor Gradske knjižnice otvoren je prije tri godine.

- Namjeravala sam doći ranije, no ispriječila se pandemija koronavirusa. Mjere su malo popustile pa smo odlučili godišnjicu braka obilježiti na drugačiji način od svih dosadašnjih, rekla nam je Nadia, poznata unuka poznatog trgovca koji se početkom 20. stoljeća iz Sovinjskog Polja preselio u Buzet. Počeo se baviti trgovinom. U tome je bio jako uspješan i 1912. godine izgradio je kuću na Fontani, a kasnije se bavio i prodajom vina na veliko. Dinketova hiša, kako su je zvali stari Buzećani, u prizemlju je imala trgovinu mješovitom robom, a na katu stambeni prostor. Buzećani su znali reći "Gremo poli Dinketa".

Ratne godine nisu štedjele imućnu buzetsku obitelj. Nadia se rodila u ožujku 1941. godine, a porodu je prisustvovao dr. Italo Cesari. Nekoliko mjeseci nakon toga, tadašnja je vlast njenog oca uhvatila kako financijski pomaže prijatelju u partizanima. Zatvorili su ga u Castello di Forlì, a potom deportirali u Njemačku. Majku i nju ugostio je vrlo imućni obiteljski prijatelj u svojoj vili u mjestu San Martino di Lupari blizu Padove. Nakon nekoliko godina, poslovni suradnik njenog djeda, Nijemac iz Munchena, podnio je zahtjev da joj oca puste iz zatvora kako bi mu pomagao na imanju. Time ga je spasio pa se i on ubrzo pridružio obitelji u Italiji.

Po završetku rata 1945. godine, Nadia se s roditeljima nastanila u Rijeci. Nono Dinko u tom je lučkom gradu imao tri oštarije. Uspio je svome sinu osigurati dobro radno mjesto u Istravinu. Stanovali su u zgradi na današnjem Jadranskom trgu, financijski bezbrižno, no zbog političke situacije nisu se osjećali ugodno. 

Donacija tršćanskom muzeju

U Rijeci su živjeli dvije godine i potom optirali u Italiju. U zahtjevu su i otac i majka naveli njeno ime, iako je običaj bio da se dijete na zahtjev upiše uz oca. Odobrili su odlazak samo majci, ocu nisu, pa se on nakon nekoliko mjeseca prošvercao preko granice. Nastanili su se u Trstu, u kući Fermeglia, Nadijinih nonića s majčine strane. U Trstu im se 1953. godine pridružio i nono Dinko Sirotić koji je u Buzetu kao imućan trgovac, bio na meti novog sustava.

Prva galerijska iskustva Nadia je stekla u jednoj maloj galeriji, a potom se odlučila osamostaliti. Od 1983. do 2003. godine vodila je galeriju moderne umjetnosti na Piazzi Giotti. Ideja je bila dovoditi u Trst afirmirane umjetnike pa su u njenom studiju izlagala zvučna imena nacionalne i međunarodne scene, među ostalima Bruno Munari, Tullio Pericoli, Leo Castelli, Shusaku Arakawa...

Izvanrednu arhivu kojom je dokumentirala svoju galerijsku djelatnost od 1983. godine pa sve do ranih godina dvadesetog stoljeća, donirala je tršćanskom muzeju Fototeca dei Civici Musei di Storia ed Arte di Trieste. Važna donacija, zabilježili su tršćanski mediji tom prilikom, upotpunjuje povijest Trsta. Fundus Nadie Bassanese u tršćanskom muzeju, sastoji se od pedesetak mapa koje sadrže korespondenciju, radne bilješke, rukopise, novinske isječke, pozive na izložbe, umjetnička događanja, konferencije, susrete, plakate te oko 3.500 foto otisaka i negativa umjetničkih djela, kroz koje je moguće ponovno iščitati genezu izložbenih i uredničkih projekata Bassanese galerije od 1983. do 2003. godine. 

Objavila knjigu na 80. rođendan

Galerija je otvorila svoju djelatnost prvom izložbom posvećenom Mauru Staccioliju. Staccioli je za tu prigodu osmislio i postavio neobičnu instalaciju, veliki monolit koji se spuštao sa stropa. Ljubav prema umjetnosti motivirala je Nadiju Bassanese da stupi u kontakt i s Leom Castellijem, poznatim galeristom tršćanskog podrijetla u New Yorku s kojim će surađivati, dovodeći u Trst međunarodno poznate umjetnike, ne samo u prostor svoje galerije, već i u najvažnije javne institucije na tom području, u dvorac Miramare i u muzej Revoltella.

- Reći ću vam zašto sam 2003. godine odlučila zatvoriti galeriju. Zato što treba prestati kada si na vrhuncu, i to je jedini razlog, prenijela nam je simpatična galeristica koja je na 80. rođendan, u ožujku ove godine objavila knjigu "Schegge", "Krhotine" i zabilježila sjećanja iz svojih galerijskih dana. Nema je u slobodnoj prodaji, već je poklanja svojim suradnicima i prijateljima pa ju je tako poklonila i svome rodnom Buzetu gdje su je dočekali predstavnici Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda", ravnateljica Mirjana Pavletić, kao i Matija Nežić i Saša Nikolić koji u sklopu projekta "Buzet u sjećanjima - Memoria Pinguentina", prikupljaju i obrađuju tragove povijesti svoga kraja kako bi ih sačuvali za nove generacije.

Povezane vijesti

• Dječjem domu "Ruža Petrović" donirana tri kauča
• Zdravi Novigrad donirao Domu za starije dva medicinska kreveta
• Pozivaju građane da daruju slikovnice i dječje knjige