Mons. dr. Dražen Kutleša: Nitko kršćanima ne može ugrabiti Uskrs, jer USKRS SE OSTVARUJE SVAKI PUT KAD ČOVJEK PRIHVAĆA DRUGOG ČOVJEKA

Mons. dr. Dražen Kutleša (Snimio Milivoj Mijošek)

U porečkoj i u pulskoj katedrali danas su održane svečane crkvene mise u povodu Uskrsa, jednog od najznačajnijih kršćanskih blagdana.

U Poreču je misu održao nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša, dok je u Puli misu svetkovine tradicionalno predvodio mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u miru.

- Nitko kršćanima ne može ugrabiti Uskrs, jer Uskrs se ostvaruje svaki put kad čovjek prihvaća drugog čovjeka, kad mu pomaže, osobito ako je u nevolji, bolestan ili sam, kada druge ne osuđuje, oprašta i moli za oproštenje, kad se žrtvuje i moli za druge, nesebično ljubi druge, ljubi Boga, poručio je nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša u svojoj Uskrsnoj poruci.

Mons. Milovan je prisutne podsjetio na važnost Isusovog uskrsnuća, pogotovo u ovo vrijeme kada je, poručio je, božja riječ vjernicima potrebnija nego ikad.

- Uskrs je blagdan koji je pun radosti i pun nade. Proljeće je vrijeme koje nas inače veseli, vrijeme je to otvaranja novom životu. Na razini vjere je to Isusovo uskrsnuće, znak pobjede nad silama zla i nad samom smrću. Vjernicima je to veliko nadahnuće, vrijeme kada se zalažemo za više dobra u životu i u sebi samima nadvladamo ono što je loše, a živimo, svjedočimo i zalažemo se za ono što je dobro u svijetu oko nas, poručio je mons. Milovan.

Ovogodišnja proslava Isusova uskrsnuća, kako je nedavno za Glas Istre ustanovio preč. mr. iur. can. Ilija Jakovljević, vicepostulator kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, događa se u vremenu pandemije koja snažno utječe ne samo na društvene i gospodarske aspekte, već i na vjernički život. Naglasak se, ističe Jakovljević, ponovno stavlja na "kućnu Crkvu", "obiteljsku Crkvu" kao što je bilo u počecima Crkve. Kućna Crkva danas postaje sve snažniji nositelj vjere u obitelji i društvu.

- Slavlje Uskrsa je ponajprije blagdan vjere, ali i obiteljskog zajedništva. Mnoge obitelji neće moći ostvariti željeno zajedništvo sa svojim članovima, posebno s onima koji žive po domovima te su izolirani od vanjskog svijeta.

Čovječanstvo se nadalo, poput one dvojice učenika iz Emausa, da će ovaj Uskrs slaviti u boljoj epidemiološkoj situaciji te se i mi danas nalazimo u istom raspoloženju kao ona dvojica učenika. Oni su bili potišteni i obeshrabreni, više se nisu ničemu nadali, niti što očekivali. Dok su se jedan drugome jadali, pridružio im se Neznanac (Isus) te slušao njihove jadikovke.

Nešto slično izgleda i naša ovogodišnja proslava Uskrsa: distanca, maske, nemogućnost prelaska granice, pohoda našim starijima i nemoćnima u domovima, strah da se ne zarazimo, sumnja u cjepivo, traženje krivca u drugome. S tim i sličnim pitanjima živimo više od godinu dana, poručio je Jakovljević.