Zbog svojih godina nisam mogao sudjelovati u afirmiranju istarske malvazije od samih početaka, već sam, kad sam počeo raditi u našoj obiteljskoj vinariji i destileriji, shvatio da se malvazija, koja je već bila jako dobro prepoznata na tržištu, zbog toga relativno lako prodaje. Mislim da je naša generacija u situaciji kada mora biti svjesna nasljeđa i shvatiti da je red na nama da pokušamo nešto nadograditi na već postojeće temelje, a sve da bi i naši potomci mogli imati već popločani put
Luka Rossi, vinar i predsjednik Vinistre (Foto: Lollipop Media)
Mlade snage preuzimaju najpoznatiju vinsku udrugu u Hrvatskoj. Za novog predsjednika Vinistre nedavno je izabran 30-godišnji Luka Rossi iz poznate vinarske obitelji koja svoju vinariju i destileriju ima u mjestu Bajkini kod Vižinade. Na mjestu predsjednika je zamijenio Nikolu Benvenutija, koji je Vinstru vodio u dva mandata. S Rossijem smo porazgovarali o njegovim planovima za tu udrugu, ali i o poslu i općenito istarskom vinarstvu.
- Otkuda ambicija da budete na čelu najvažnije vinske udruge u Hrvatskoj, jer Vinistra to svakako jest?
- Uvijek sam pokušavao biti aktivan član Vinistre jer sam smatrao da će, ako više nas ima slične pa i iste poglede na cijelu priču, ta koncentrirana energija dati dobre rezultate. Ali, iskreno, nisam nikada razmišljao o tome da budem na čelu udruge.
- Što se onda odjednom dogodilo?
- Razgovor s Nikolom Benvenutijem, koji smatra da su njegova dva mandata kao predsjednika više nego dovoljna za napraviti ono što je zamislio. Rekao mi je da je njegovo mišljenje da udrugu sada trebaju voditi nove snage sa svježom energijom.
- Jednom ste prilikom izjavili da radite od jutra do mraka. Što Vam bi da preuzmete još i vođenje Vinistre, jer to nije nimalo lagan zadatak?
- To je na neki način moja moralna obaveza prema generacijama koje su stvarale ovu vinsku scenu i Istru promovirale kao vinsku regiju. Naravno, zbog svojih godina nisam mogao sudjelovati u afirmiranju istarske malvazije od samih početaka, već sam, kad sam počeo raditi u našoj obiteljskoj vinariji i destileriji, shvatio da se malvazija, koja je već bila jako dobro prepoznata na tržištu, zbog toga relativno lako prodaje. Mislim da je naša generacija u situaciji kada mora biti svjesna nasljeđa i shvatiti da je red na nama da pokušamo nešto nadograditi na već postojeće temelje, a sve da bi i naši potomci mogli imati već popločani put.
- Što namjeravate mijenjati u samoj udruzi, ali i istoimenoj poznatoj manifestaciji koja se svake godine održava u Poreču?
- Uvijek sam smatrao da udruga jako dobro radi. Prije četiri godine smo donijeli strategiju istarskog vinarstva i vinogradarstva u kojoj je odlično definirano u kojem bismo smjeru svi zajedno trebali ići da bismo kao kolektiv bili jači. To je izuzetno važan dokument za istarske vinare, a i sam sam sudjelovao na radionicama na kojima se stvarao.
- Prije Vas su na čelu udruge bili Benvenuti i Ivica Matošević. Velika je odgovornost naslijediti ta imena. No, siguran sam da će Vam pomoći ako negdje zapne. Uostalom, u Nadzornom su odboru tako da Vas svakako, da se našalim, promatraju.
- I Benvenuti i Matošević su jako visoko postavili ljestvicu. I to je samo po sebi veliki izazov za bilo koga tko dolazi nakon njih. Od prvog trenutka kada su počeli razgovori o tome da budem predsjednik Vinistre oni su mi pružali potporu i naglašavali da će mi stajati na raspolaganju.
- Ali nisu samo oni u Nadzornom odboru.
- Da, tu su još i Gianfranco Kozlović, kojeg mislim da ne treba posebno predstavljati, jer je riječ o čovjeku koji je zadužio istarsku vinsku scenu i čiji su rezultati svima dobro poznati, zatim Ivan Damjanić koji trenutno gradi veliki podrum i predstavlja poput mene novu, mladu energiju i snagu. Još jedan član Nadzornog odbora David Deklić dao se u investiciju i gradi jedno velebno zdanje, dok je Lara Zgrablić u Svetom Petru u Šumi napravila odlične rezultate. Tu su i Josip Barišić i Marko Krstačić. Uglavnom, mislim da je taj spoj iskusnih i nas mladih vinara pozitivna kombinacija za Vinistru.
- U izuzetno smo sušnoj godini. Kako bi se to moglo odraziti na ovogodišnju berbu?
- Definitivno količinski. Ta suša je samo još jedan dokaz klimatskih promjena kojima svjedočimo. Morat ćemo i ubuduće biti spremni na takve godine. Na nama je da radimo što kvalitetnija vina i u tom smjeru brendiramo regiju. Na taj ćemo način, bez obzira na bilo kakvu kriznu godinu, moći opstati na tržištu. Ne smijemo ovisiti o količinama, već bi fokus trebao biti na brendiranju i kvaliteti.
- U obiteljskom ste poslu gotovo svi - Vi, dvoje braće, otac… Ne znam je li i ženski dio obitelji. Za što ste konkretno Vi zaduženi?
- Firmu smo podijeli na odjele. Moj dio je proizvodnja u destileriji i, recimo to pojednostavljeno, financije. Zapravo sam direktor u našoj obiteljskoj tvrtki, dok je moj otac vlasnik.
- Koliko znam, gotovo ste završili u turizmu, no onda je ipak prevagnulo vinarstvo.
- Vinarstvo je nešto od čega nisam mogao niti htio pobjeći. S druge strane, uvjerio sam se da je jako težak posao baviti se vinogradarstvo i vinarstvom. U to neko vrijeme Istra nije bila tako poznata po vinima kao danas. Kad sam vidio tu priču koja je svakim danom bivala sve uspješnija, shvatio sam da ona ima smisla i da se od toga može živjeti. Bavimo se nečime što nam osigurava lijepu kvalitetu života.
- Gdje je Istra trenutno pozicionirana u vinskom svijetu?
- Regionalno gledajući, jako visoko, ali u svjetskim razmjerima imamo još jako puno toga za napraviti.
- Ali potencijala ima?
- Naravno. Smatram da je dosta toga u Istri u kratko vrijeme uspješno realizirano. Ne zaboravimo da su poznatije regije stoljećima gradile svoj vinski imidž, dok smo mi to sabili u nekoliko godina.