UZ DANAŠNJI PRAZNIK

Livio Blašković, predsjednik UAB-e, podsjeća da su u legendarnom sisačkom odredu bila i dva Istrijana: Štinjanac i Buzećanin. IMA I ZANIMLJIVU PORUKU ZA SVE KOJI BLATE LIK I DJELO TITA

| Autor: Danijela BAŠIĆ- PALKOVIĆ

Na današnji dan obilježava se Dan antifašističke borbe u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. godine, kada je u šumi Brezovica pored Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred. Bila je to prva antifašistička postrojba, ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe. Počevši od Siska, antifašistički ustanak u Hrvatskoj razvijao se postupno, sa sve većim opredjeljenjem hrvatskog naroda za partizanski pokret. Tim povodom razgovarali smo s predsjednikom Udruge antifašističkih borca i antifašista Grada Pule Liviom Blaškovićem koji se osvrnuo na ondašnja zbivanja.

- Prvi Sisački partizanski odred bio je ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi. Njemačka je tog jutra napala Sovjetski Savez u operaciji pod kodnim imenom Barbarosa. Time je izigran pakt Ribentrop-Molotov o nenapadanju. Zbog takvih novonastalih okolnosti pripadnici Komunističke partije u Sisku našli su se u opasnosti te su se povukli u okolicu grada, najprije u selo Radno, a potom u šumu Brezovica kraj Siska. Osnovali su partizanski odred koji je od prvih dana izvodio diverzije, kaže Blašković.

Odred je tada imao 77 boraca, a među njima su bila i dva Istrijana. Bili su to Štinjanac Jurica Kalc i Drago Jerman s Buzeštine, a predvodio ih je komandant Vlado Janić-Capo. Završetak Drugog svjetskog rata preživjelo je 38 boraca.

- Nepokoreni narod Istre za vrijeme svog mračnog 25-godišnjeg robovanja pod talijanskim fašizmom, u krvavom i neprekidnom odupiranju okupatoru, bio je spreman za odlučnu borbu. U to vrijeme Istra radničkih štrajkova, Labinske republike, Proštinske bune, Istra Vladimira Gortana i svih antifašističkih boraca krenula je na poziv Komunističke partije i druga Tita u oružani ustanak protiv njemačkih i talijanskih porobljivača i njegovih slugu. U proljeće 1942. godine, NOP se naglo širi u Puli i okolici. Stvaraju se prve partijske organizacije i brojni narodnooslobodilački odbori. U partizane odlaze i prvi pulski radnici i skojevci, kaže Blašković.

Naglašava da je odlazak u partizane u ono vrijeme bio pravi podvig, jer trebalo je prevaliti dug put do granice, zaobići stotine neprijateljskih garnizona i bezbroj zasjeda.

- U Puli 1943. dolazi do snažnog razvoja organizacije NOP-a, unatoč tome što je okupator uspio provaliti neke organizacije i uhapsiti nekoliko rukovodilaca. Narod Istre dočekao je kapitulaciju Italije s velikim uzbuđenjem i neopisivom radošću, jer je to za njega bio veliki i značajan događaj. Sva se Istra zatalasala i krenula u teški i završni obračun s neprijateljem. Predvođeni članovima Komunističke partije i odbornicima, narod je u par dana razoružao sve talijanske garnizone u Istri, osim u Puli, Vodnjanu, Fažani i na Brionima. I Pula je s velikom radošću dočekala kapitulaciju Italije 9. rujna 1943. Na pulskim Giardinima okupilo se mnoštvo koje je tražilo da talijanska vojska preda radnicima i građanima oružje kako bi se narod mogao braniti od fašista i nacista. Međutim, karabinjeri su otvorili vatru na demonstrante. U tom sukobu, ubijena su trojica demonstranata, a 19 ih je teško ranjeno, veli Blašković.

Naglašava da su Puljani aktivno sudjelovali i prilikom formiranja Pokrajinskog Narodnooslobodilačkog odbora za Istru, koji se sastao 15. rujna 1943. u oslobođenom Pazinu. Na tom skupu našli su se na okupu predstavnici čitave Istre, Hrvati i Talijani, i potvrđena je povijesna odluka Narodnooslobodilačkog odbora za Istru od 13. rujna 1943. o priključenju Istre matici zemlji.

Tijekom NOB-a, Pula je dala 700 žrtava, a bili su to borci koji su položili svoje živote u borbi protiv fašizma, neprijatelja i okupatora. Više od 3.000 Puležana je sudjelovalo u Narodnooslobodilačkoj borbi.

- Da nije bilo hrabrih istarskih boraca pod rukovodstvom velikog vojskovođe i državnika Josipa Broza Tita, Istra nikada ne bi bila pripojena matici zemlji. I danas, povodom obilježavanja ovog značajnog praznika, treba poručiti svima onima koji blate lik i djelo druga Tita: "Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži". Nažalost, svjedoci smo da se u hrvatskom društvu svakodnevno pojavljuju razni oblici veličanja ustaštva, fašizma i fašističke ideologije. To se kontinuirano minorizira i ne shvaća ozbiljno, institucije to ne osuđuju na primjeran način i ne djeluju u skladu za zakonima Republike Hrvatske, ističe Blašković.

Napominje da Istra ima strahovito velik utjecaj na borbu protiv fašizma te da se to nikad ne smije zaboraviti. Osvrnuo se na to što se i nakon 75 godina od završetka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i dalje lome koplja na ustašama i partizanima.

- Iako je antifašizam ugrađen u hrvatski Ustav, to izgleda kao mrtvo slovo na papiru. Ima struktura u društvu koje ga podržavaju, ali sve više bujaju rigidne desne stranke koje to minoriziraju. Iskreno, nadam se da će se politička klima nakon ovih izbora promijeniti i da će borci NOB-a napokon biti izjednačeni s braniteljima iz Domovinskog rata. Uvijek se ističe da su branitelji stvorili Hrvatsku. Svaka njima čast, mi ih cijenimo i poštujemo, ali Hrvatsku su stvorili antifašistički borci, a branitelji su obranili ono što su borci stvorili, kaže Blašković. Naglašava da je sramotno da se tolerira pozdrav Za dom spremni.

- Nedavno je Visoki prekršajni sud donio odluku da poklič na početku Thompsonove pjesme nije prekršaj protiv javnog reda i mira. To je sramotna odluka kojom se još više ponižavaju antifašistička borba i borci. Mi u Istri smo na to osobito osjetljivi. Tu nije bilo ni ustaša ni četnika, tu su bili isključivo partizani, domoljubi, ljudi koji su dali svoje živote za oslobođenje zemlje, odnosno priključenje Istre matici zemlji. Čitava napredna Europa je zabranila korištenje fašističkih pozdrava i simbola, a mi se još tražimo. To je sramotno, naglašava Blašković. Dodaje da je punih 37 godina radio u Uljaniku.

- Iz Uljanika je u NOB otišlo nekoliko stotina boraca, a više od sto ih je palo. Kada bi dolazila plaća 13-og u mjesecu, radnici bi govorili: "Stiže Tito!", zaključuje Blašković.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter