Od naših gostiju dobili smo stotine raznih pingvina gotovo iz cijeloga svijeta, neke čak i ručno rađene, a to dovoljno govori o međusobnom odnosu i uvažavanju. Ako netko ima veću kolekciju, neka se slobodno javi, kaže Sandi Štucin
Za braću Alena i Sandija Štucina iz Labina slobodno se može reći da žive isključivo od turizma, ali i za turizam. Ove godine obilježavaju 20. obljetnicu od kada su u Rapcu krenuli s prvom vitrinom za sladoled, u iznajmljenom prostoru od 15 četvornih metara. Danas su složna i vrijedna braća vlasnici dviju slastičarnica, Pingo 1 na rivi i Pingo 2 kod svjetionika ispod hotela Sanfior.
Osim toga, bave se i iznajmljivanjem apartmana i kuće za odmor. Sandi sa suprugom Eli ima na Kapelici pored Labina luksuznu vilu za odmor nazvanu "Sent" za osam osoba, a Alen sa suprugom Sanjom u obiteljskoj kući, također na Kapelici, dva apartmana za iznajmljivanje. Sandijeva vila nedavno je predstavljena na portalu Telegram 1 kao primjer moderne kuće s bazenom okružene prirodom. A počeli su od nule.
Top 10 sladoleda
- Alen je radio u Italiji od 1992. do 2001. godine, u ugostiteljstvu i turizmu, u nekoliko turističkih mjesta, u Limone su Garda, Madoni di Campiglio, Lido di Jesolo…., a po povratku kući sa sobom je donio ideju o pokretanju slastičarnice s naglaskom na gelateriju tj. proizvodnju i prodaju sladoleda. Ja sam radio u Labinkomercu koji je otišao u stečaj pa sam ostao bez posla i tako je pao dogovor da zajedno pokrenemo svoj biznis, govori Sandi.
Uz sladoled, braća putem OPG-a u vlasništvu njihove majke Đuljane proizvode i vlastito maslinovo ulje koje je više puta nagrađivano. Samo ove godine dobilo je četiri zlatne medalje.
- Imam 400 maslina u masliniku u Fažani i još 350 mladih maslina u Ripendi i Gondolićima pored Labina. Polako se okrećem poljoprivredi jer me to opušta, nema stresa kao u turizmu, a volim mir i prirodu. Sada mi je to punjenje energijom pred sezonu, a jednog dana okrenut ću se potpuno maslinarstvu jer su se time bavili moj djed i baka, kaže Alen koji već razmišlja o sljedećoj berbi maslina u Fažani, dok se Sandi okreće poslu sa sladoledom.
- U tih 20 godina prošli smo puno toga a najveće zadovoljstvo nam je kada je gost radostan i zadovoljan se vraća zbog kvalitete našeg proizvoda i usluga. Od naših gostiju dobili smo stotine raznih pingvina gotovo iz cijeloga svijeta, neke čak i ručno rađene a to dovoljno govori o međusobnom odnosu i uvažavanju. Imamo najveću kolekciju pingvina u Hrvatskoj: ako netko ima veću, neka se slobodno javi. Nikad nismo računali koliko smo sladoleda proizveli u tih 20 godina, ali sigurno nekoliko tona. Prosječno dnevno u jednoj slastičarnici tijekom sezone prodamo do 100 kilograma sladoleda koji sami proizvodimo u obje slastičarnice i to čak 24 vrste svakoga dana. Receptura je talijanska, ali je kreacija u raznim kombinacijama naša. Naš je sladoled u anketi Jutarnjeg lista izabran u Top 10 sladoleda u Hrvatskoj, kaže Sandi.
Ocjenjujući ovogodišnju turističku sezonu braća su složna da je s obzirom na sve okolnosti uspješna, a Sandi koji godinama iznajmljuje apartmane a ove je godine prvi put na tržištu i sa svojom novom vilom, kaže da je sezona bila iznad očekivanja.
Biciklizam i OPG-ovi
- Kako je krenulo s koronom, pandemijom u svijetu, raznim mjerama i zatvaranjem granica sve je na kraju ipak ispalo dobro. Nadamo se da ćemo do kraja uspješno izgurati ovu sezonu, iako su nas neki stavili na crvenu listu i zatvorili granicu. Evo, mi i sada imamo Talijane i Nijemce, a Alenu su došli Ukrajinci. Gosti iz zemalja koje su nas stavile na crvenu listu revoltirani su odlukom svojih vlada, naročito oni koji godinama uzastopce dolaze u Istru. Već imamo predbilježbe i rezervacije za iduću sezonu i najava je to dobre popunjenosti i iduće godine. Dosta vlasnika kuća za odmor i apartmana ima rezervacije i upite za iduću sezonu. Zbog koronavirusa gosti su se, umjesto hotelima, okrenuli privatnom smještaju zbog manjih socijalnih kontakata, izbjegavanja gužvi i time veće sigurnosti. Nadam se da će situacija s koronom iduće godine popustiti, kaže Sandi.
Alen je bio predsjednik Ceha ugostitelja pri Udruženju obrtnika Labina i član skupštine Turističke zajednice Labin-Rabac pa ima svoje mišljenje o turizmu na Labinštini, kakav je i kakav bi mogao biti.
- Rabac se okrenuo obiteljskom turizmu, nema zabave za mlade, što se vidi po strukturi gostiju koji borave na ovom području. Prvenstveno nudimo sunce i more, a mogli bi ponuditi puno više. Posljednjih godina pokrenuo se bike turizam i više se aktivirala ponuda domaćih proizvoda putem OPG-ova. Ranijih godina imali smo dobru prezentaciju i prodaju domaćih proizvoda na rivi svakoga petka, no to je ove godine izostalo. Za produljenje sezone predložio bih da se urede pješačke staze duž obale i prema unutrašnjosti, pogotovo prema Ripendi. Uz to bi trebalo osmisliti neke punktove gdje bi se gosti mogli odmoriti i okrijepiti, ali i upoznati s lokalnim proizvodima. Recimo u Bartićima Lari Juričić proizvodi vino i maslinovo ulje, u Gondolićima Janko Rumin proizvodi med… Ove godine zbog opće krize Rabac je slabije održavan, navikli smo da bude čišći i uređeniji, malo je zapušten. Kružni tok nema cvijeća, samo je pokošena trava. Razlog je vjerojatno u koroni i štednji, kaže Alen.
Školovati i zadržati mlade
O planovima i željama braća Alen i Sandi Štucin kažu:
- Planovi će se realizirati u hodu, ovisno o situaciji. Problem je kvalitetan personal, nema stručnog kadra a to muči sve ugostitelje i djelatnike u turizmu pa stoga ne razmišljamo o otvaranju treće slastičarnice. Ne vidimo rješenje u dovođenju Filipinaca, nego da lokalna uprava i država stvore uvjete da mladi ostanu ovdje i školuju se jer posla ima. Danas vrhunski kuhar i konobar mogu imati veću plaću od liječnika, a to je žalosno. Želja nam je samo da nestane koronavirus ili da se stavi pod kontrolu pa da turisti mogu nesmetano putovati. To nije samo interes nas ugostitelja i turizma, nego cijelog hrvatskog, kao i čitavog svjetskog gospodarstva.