Kronika jedne škole i jednoga grada

Škole nisu samo ustanove gdje se uči, stječe znanje, dobivaju ocjene, one su dio života mnogih - učenika koji tu provode dio svoje mladosti, sklapaju prijateljstva, imaju prve simpatije i ljubavi te postaju mlade zrele osobe, ali i nastavnika, koji obrazuju generacije i generacije mladih. Te ustanove imaju svoju tradiciju, a kada bi njihovi zidovi mogli pričati, zacijelo bi nastale zanimljive, sentimentalne, osebujne, romantične, simpatične i zabavne priče.

Poseban praznik

Kada jedna škola slavi svoju dvostruku obljetnicu, onda je to poseban praznik. Gimnazija Pula proslavila je 70. obljetnicu kao škole na hrvatskom jeziku, iako je njeno djelovanje stoljetno, od 1908. godine kada je osnovana Gradska realna gimnazija.

Svečanim programom u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula u predstavi osmišljenoj poput kviza, s pitanjima, koja su ovom prilikom postavljali učenici, i odgovorima, koje su davali nastavnici, predstavljena je povijest ove ustanove, a sve to zahvaljujući poznatom režiseru Robertu Raponji, koji je i sam bio učenik ove škole.

Hrvatska gimnazija započela je s radom školske godine 1947./48. pod nazivom Gimnazija Pula. Školske godine 1974./75. Gimnazija-Ginnasio "Branko Semelić" Pula, u čijem su sastavu bili i učenici s nastavom na talijanskom jeziku, udružila se s Gimnazijom "Eugen Kumičić" Pula u Gimnaziju-Ginnasio "Branko Semelić" Pula. Potom, školske godine 1977./78, udružile su se Gimnazija-Ginnasio "Branko Semelić" Pula, Ekonomska škola Pula, Medicinska škola Pula i Srednja radnička škola pri Radničkom sveučilištu "Jurica Kalc" Pula u Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja u društvenim djelatnostima "Branko Semelić" Pula. Od 1. rujna 1992. Gimnazija Pula radi samostalno.

Bila je to prilika da se ove dvije važne obljetnice za tu pulsku obrazovnu ustanovu proslave na najbolji mogući način. Gimnazija je postala i ostala važna odgojno-obrazovna ustanova u Puli, Istri i Hrvatskoj, stalno odražavajući ljepotu mladosti, stvaranja, otvorenih i naprednih ideja.

Dosadašnji ravnatelji

Školske godine 1947./48. upisano je 248 učenika, uskoro ih je bilo 360, a kroz 70 godina ovdje je prošlo 14 tisuća učenika i 700 nastavnika. Na počecima su, saznalo se iz tog igrokaza, neki nastavnici predavali i po tri predmeta, a danas uglavnom predaju jedan do dva predmeta. Učenici u prosjeku imaju 15 do 16 predmeta.

Prvi je ravnatelj bio, saznalo se kroz ovaj kviz, Ante Modrušan, potom su tu bili ravnatelji Ante Crvelin, Marijan Ružić, dvije Đurđe - Staničić i Nosil, Vjekoslav Pretegiani, tridesetak godina nezaboravni Ante Kusić, kojeg su se mnogi prisjetili, te potom Ivan Komparić i sada, od 2011. godine Branka Antunović-Piton.

Dogradonačelnik Robert Cvek istaknuo je da je Gimnazija stup za ovaj grad, te da su svi ponosni na njihove uspjehe i na tradiciju.

Potom je ulogu voditelja preuzeo nekadašnji gimnazijalac Nenad Hervatin koji je postavljao pitanja nastavnicima, sadašnjim i bivšim, ali i nekadašnjim učenicima.

Profesorica Marija Blažić prisjetila se pokojnog profesora i ravnatelja Kusića, a profesorica Tanja Carić kazala je da je bila gimnazijalka, potom ju je ravnatelj Kusić zvao za jednu kratku zamjenu koja se uskoro pretvorila u njezin životni poziv. Kazala je da je uvelike zahvalna pokojnoj profesorici Anki Acinger koja ju je usmjerila, a veliki je aplauz išao i profesorici Onorati Kalčić, koja je više puta spomenuta tijekom večeri.

- Iako imam 83 godine, i dalje se sjećam dobrih profesora, kazao je Branislav Bimbašić, dok se Milan Rakovac prisjetio nekih zabavnih školskih epizoda, koje je nadahnuto, u svom stilu ispričao. Predstavnica prve generacije Marija Carić govorila je o izlascima sada i nekada, kada se u 21 sat nakon kina trebalo pazit da te ne vide profesori, ali i o čarima ondašnjih druženja, prijateljstva, učenja i stjecanja znanja.

Krasne uspomene

Lijepe uspomene na te dane ima i ravnateljica pulske Opće bolnice Irena Hrstić, a Robert Raponja ima divne uspomene na razrednicu Olgu Franić, koja ih je naučila, među ostalima, i da treba biti prisutan, što on uči svoje studente.

Prelijepa sjećanja na gimnazijske dane ima pročelnica za školstvo Patricija Percan, dok se Valter Boljunčić prisjetio razrednice Gabrijele Tenčić, profesora tjelesnog Dinka Bravara, te važnosti ne samo matematike, već i književnosti, logike, filozofije. Korado Korlević ističe da nema više profesora od nekada i da mu ti profesori nedostaju, a novinar Dragan Nikolić kako je upravo ovdje naučio prenositi informacije i stekao zdrave temelje.

Razrednice Onorate Kalčić sjetila se i novinarka Vlatka Kolarović, ističući da ih je učila i kako se snaći na putovanjima i bez GPS-a, a svoje je uspomene iznio i ravnatelj Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna Davor Kliman.

Bili su tu i igrokazi u izvedbi profesorica matematike Azre Vlačić, Fatime Ferizović Vujović i Ane Ujčić, onih hrvatskog jezika Meri Šimunov, Zlate Knez i Nataše Tončić, zatim je glumac Igor Galo pročitao pjesmu posvećenu gimnazijskim danima, a profesorica Teodora Beletić govorila je o eko-projektima i Lumenima. O školskim i vanškolskim projektima govorile su i profesorice Tanja Carić, Elizabeta Pavlović i Tanja Černeka, kao i pedagoginja Ančica Cetina, a za kraj, uz note nezaboravnog "Moon Rivera" kao podlogu, ravnateljica Antunović-Piton kazala je da je u pripremi monografija o Gimnaziji koja bi trebala biti gotova do kraja godine zahvaljujući povjesničarima Andreju Baderu i Mauriziu Levaku. (Vanesa BEGIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)