Peto godišnje doba započelo je na Antonju, a završava na Pepelnicu ili Čistu srijedu kada će u naselju Most spaliti pusta, a muška družina Svetog Ivana odigrati mlinarsku igru na ruh
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Krepat ma ne molat, poručile su Svetiivanjske mačkare koje su predvođene tradicijskim maskama, pustom, Ćićem, Ćićkom, mužikantima, poberačem jaja, nastavile višestoljetnu pusnu tradiciju te jutarnjoj olujnoj buri i koroni usprkos, na pusnu nedjelju obišle naselja buzetske kotline.
Doduše trasa im je bila nešto kraća nego inače, obuhvatila je Sveti Ivan, Koreniku, Brgad, Selca, Prašćare, Kortu, Pintoriju, a zbog epidemioloških mjera izostala su druga uobičajena odredišta poput Franečići, Fontane i naselja Most.
Karnevalsko, peto godišnje doba započelo je na Antonju kada su maškare Jedinstvo u naselju Most objesile pusta Našpontaniga, krivca za sva prošlogodišnja zla, a nastavljeno je sredinom veljače ceremonijalom primopredaje gradskog ključa. Maškarane skupine Sovinjaka, Svetog Ivana, Jedinstva, Svetog Martina, Roča i Štrpeda izradile su svaka po jednu masku i maškaranu instalaciju i izložile ih u maškaranom parku kod Narodnog doma, a podignuta je i zastava Buzetskog karnevala na Fontani.
Drugu godinu za redom izostao je međutim veliki maškarani mimohod Ulicom II. istarske brigade do Trga Fontana, koji je u režiji Turističke zajednice Buzet na pusnu nedjelju u Buzetu znao okupiti više od tisuću maškara u desetak maškaranih grupa Buzeštine, ali i gostujućih grupa. No zato će na pusni utorak maškare obilaziti područje svoga sela, potjerati zle duhove zime, sve viruse i prizvati proljeće kako bi započeo novi prirodni ciklus. Kratka, ali slatka vladavina maškara završava na Pepelnicu ili Čistu srijedu.
Na dan posta i nemrsa muška družina u Svetom Ivanu odigrat će mlinarsku igru na ruh nastavljajući višestoljetnu tradiciju svojih predaka. Prema narodnoj predaji moguće joj je i više od tri stoljeća, a starija je od Sinjske alke.
Igra započinje kod oštarije u Svetom Ivanu i završava kod oštarije u naselju Most. Mlinari vodeničari nekada su je igrali od prvog do zadnjeg mlina, a u gornjem toku rijeke Mirne navodno ih je bilo desetak.