Počast tim žrtvama su odali stanovnici južne Istre, uz podršku Općine Medulin. Cvijeće su položili Ratko Lorencin, predsjednik medulinske podružnice antifašista i Aurelija Peteh, Medulinka koja je kao djevojčica doživjela strahote rata

Zaglušujuća buka motora, divlji lavež pasa i maksimalno jaka muzika, trebali su prikriti jauke logoraša prije nego što ih ubiju maljem, nožem, gušenjem plinom i vješanjem te spale u peći krematorija bivše Rižarne u središtu Trsta. Kroz taj zloglasni logor smrti, kojeg su uspostavili nacisti nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, prošle su i tisuće Istrana. Smrt je u njemu našlo vjerojatno čak 5.000 ljudi, ali je iz njega u druge nacističke logore smrti - Dachau, Auschwitz, Mauthaqusen... upućeno još 8.000 mučenika i mnogi se nikad nisu vratili.

Ubijali i spaljivali leševe zatvorenika

Počast tim žrtvama su odali stanovnici južne Istre, uz podršku Općine Medulin. Cvijeće su položili Ratko Lorencin, predsjednik medulinske podružnice antifašista i Aurelija Peteh, Medulinka koja je kao djevojčica doživjela strahote rata. O tragičnim sudbinama Istrana u nacističkim logorima govorio je profesor povijesti Igor Jovanović.

Odmah na ulazu s lijeve strane nalazi se Ćelija smrti - u njoj su zatvarani oni koji će biti ubijeni i spaljeni u idućih nekoliko sati. Do nje nalazi se 17 minijaturnih ćelija u koje bi SS-ovci ugurali šest zatvorenika - oni će biti ubijeni idućih dana ili tjedana. U najveću prostoriju na četiri kata s drvenom konstrukcijom bili su zatočeni stradalnici koji će biti upućeni u logore smrti, a među njima bila su i djeca stara tek nekoliko mjeseci.

Organizacija logora Rižarna povjerena je Odilu Globočniku, rođenom Tršćaninu, koji je došao s devedesetak esesovaca iz Poljske gdje su ubijali Židove i druge logoraše. Pepeo logoraša Rižarne ubacio bi se u vreće za cement i istresao u more. Tri takve vreće pronađene su u ruševinama peći i dimnjaka koje su nacisti srušili dinamitom krajem travnja 1945. kako bi sakrili tragove zločina.

Istraga o zločinima trajala 30 godina

U sklopu Rižarne nalazi se i muzej. Talijanski predsjednik Giuseppe Saragat proglasio ju je 1965. godine nacionalnim spomenikom. Istraga o zločinima u Rižarni trajala je 30 godina, a 1976. godine je na doživotni zatvor osuđen njen zapovjednik Joseph Oberhauser. Ostali zločinci u međuvremenu su umrli prirodnom smrću, ili su ih davno prije ubili partizani. Obarhauser je nakon rata prodavao pivo u Munchenu, a nije mogao bi izručen Italiji jer se ona svojedobno dogovorila s tada zapadnom Njemačkom, da se estradicija dozvoljava samo ako su zločini počinjeni nakon 1948. godine. Umro je u 65. godini života 1979.

Istrani su na povratku položili cvijeće i na spomenik Marežganskoj buni, koja je izbila u selu Marezigi kraj Kopra 15. svibnja 1921. godine, kada su se mještani suprotstavili fašistima koji su došli ometati izbore. U sukobima tih dana poginula su tri fašista i dva mještana. (Ratko RADOŠEVIĆ, snimio Mario ROSANDA)

Povezane vijesti

• Summit zapadnog Balkana u Trstu
• Kako se nekad šopingiralo u Trstu
• Hrvatsku nastavu u Trstu pohađa 58 učenika