Danas je u mjestu Šajini u Općini Barban održana Komemoracija u znak sjećanja na civilne žrtve Drugog svjetskog rata. Ova, 78. obljetnica po redu, započela je održavanjem svete mise u crkvi svetog Petra u Šajinima.

U poslijepodnevnim satima, upriličeno je okupljanje ispred Mjesnog doma Šajini, nakon čega su se okupljeni uputili prema spomeniku žrtvama gdje su položeni vijenci.

Program obilježavanja šajinske tragedije započeo je minutom šutnje te čitanjem imena i prezimena žrtava. Ispred spomenika žrtvama prvi su vijence položili predstavnici sela Šajini i Mjesnog odbora Šajini, a zatim i predstavnici Općine Barban, Saveza antifašističkih boraca Općine Barban, Grada Pule i podružnica, delegacija Saveza antifašističkih boraca Istarske županije, delegacija Istarske županije, predstavnici sela Lipa i Mjesnog odbora Lipa, delegacija Općine Matulji i Udruge antifašističkih boraca Liburnije te delegacija Općine Svetvinčenat.

Okupljenima se najprije obratio Eduard Grgorinić, predsjednik Mjesnog odbora Šajini, koji je u pozdravnom obraćanju posebno istaknuo malobrojne preživjele svjedoke Šajinske tragedije. "Obilježavamo 78. tužnu i nikad zaboravljenu obljetnicu stradavanja naših mještana. Te noći 1944. godine, mučki je ubijeno 54 nedužnih života; majki, očeva, baka i djedova. Neke su obitelji ostale bez više svojih članova, a čak je desetero djece ostalo bez oba roditelja. Selo je spaljeno, a oni koji su preživjeli, ostali su goli i bosi na nemilosrdnost te hladne i mjesecom obasjane noći. Tuga, nemoć i jad koji su ostali iza tog nemilog događaja utkali su se duboko u kosti svake šajinske obitelji.

Šajini pamte fašistički teror i divljanje nacista te pripadnika fašističke Crne legije. Nije bilo osobe koja nije osjetila posljedice krvave noći. I nakon toliko godina ostali su ožiljci na ljudima, emotivna suosjećanja na selo, spaljeno do temelja, na dvorišta natopljena krvlju najmilijih", rekao je Grgorinić. Podsjetio je da je ista sudbina zadesila i mještane sela Bokordići, gdje su zločinci ubili 22 osobe, a nekoliko mjeseci kasnije i mještane sela Lipa gdje je zvjerski ubijeno i spaljeno 269 nedužnih civila.

"Žrtvama koje su stradale te kobne noći i dalje dugujemo neizmjerno poštovanje, a svim mlađim naraštajima dužni smo prenositi svjedočanstva o ovim nemilosrdnim događajima. Polaganjem vijenaca i čitanjem imena stradalih, odajemo počast nedužnim žrtvama, a to ćemo činiti i ubuduće kako bismo promicali ljudska prava, slobodu i antifašizam", zaključio je Grgorinić zahvalivši svima koji promiču navedene vrijednosti te obilježavaju spomen na šajinsku tragediju.

Dalibor Paus, načelnik Općine Barban istaknuo je važnost obilježavanja šajinske tragedije.

"Time što smo danas ovdje, pokazujemo koliko nam je važno da se ne zaborave događaji koji su se dogodili te hladne siječanjske noći u selu Šajini. Važno nam je da se ne zaboravi nijedno ime, kao i događaj koji je jedan od najstrašnijih u novijoj istarskoj povijesti", istaknuo je Paus.

Predstavnik Saveza antifašista Istarske županije i Republike Hrvatske i potpredsjednik SAB-a Republike Hrvatske Edo Jerman, izrazio je zadovoljstvo prisutnošću predstavnika općina i Istarske županije, jer je, po njegovim riječima, jedinstven slučaj da na takvim komemoracijama budu prisutni takvi predstavnici.

"To se događa u Istri, ali i ne u svim gradovima i općinama. Zato, drugovi ili gospodo, hvala vam lijepa, jer bez vaše podrške i mi smo nemoćni", rekao je Jerman i nastavio: "Pored poznatih, onih koji nam ne žele dobro i koji bi najradije da nas nema, nama je jedan otežavajući faktor i korona. Znalo nas je ovdje proteklih godina biti i više, ali naš glas se ne čuje, za razliku od onih koji dnevno, pogotovo mlade, indoktriniraju, govore im ono što oni žele, ali uglavnom uvijek protiv nas. Mi antifašisti smo ti koji moramo, i to nam je obaveza, da čuvamo temeljne vrijednosti antifašizma. Ne smijemo zaboraviti da je Istra u Drugom svjetskom ratu imala 17 tisuća žrtava. Pitam sebe, a i vas: kakvi bi mi bili antifašisti, pa i ljudi, kada bi zaboravili tragedije Kresina, Bokordića, Šajina, Male Gajane, Brgudca… Mislim da bi nam bio veliki grijeh kada bismo te ljude zaboravili. Svima nama je obaveza da pokušamo, što je više moguće, mlade ljude upoznati s događajima iz Drugog svjetskog rata, jer u protivnom za 10-15 godina pitanje je tko su ti koji će nastaviti slijediti naš put i koji će poštovati vrijednosti antifašizma. Bismo li mi sada bili ovdje i govorili hrvatskim jezikom u Istri da nije bilo partizana, na čelu sa Josipom Brozom Titom?".

Tulio Demetlika, zamjenik župana Istarske županije, svoj je govor započeo citatom pastora iz Muzeja otpora fašizmu u Berlinu. " 'Prvo su došli komunisti. Kako nisam bio komunist, šutio sam. Kada su zatvarali socijaldemokrate, šutio sam jer nisam bio socijaldemokrat. Kad su došli po sindikalce, nisam se pobunio jer nisam bio sindikalac. A kada su došli po Židove, nisam učinio puno, jer nisam Židov. A kada su došli po mene, nije više bilo nikoga da se pobuni.'  Ovdje smo radi onih ljudi po koje su došli 9. siječnja 1944. godine. Oni, ti borci za slobodu, majke, djeca, starci, seljaci po koje su došli tog dana, stvorili su našu domovinu, našu Hrvatsku i Europu koja se temelji na antifašizmu. Ovdje smo ne samo da im izrazimo svoje poštovanje, nego da se opet ne dogodi da netko jednoga dana dođe po nas, a nikoga više nemamo za pozvati u pomoć. Ovdje smo jer ne želimo okrenuti glavu od iscrtanih kukastih križeva i ustaškoga znakovlja, jer ne zatvaramo uši pred govorom mržnje, jer ne vjerujemo u isključivost, neravnopravnost, nasilje i razaranje. Ne prihvaćamo one koji ušutkavaju, ignoriraju, zatiru i negiraju antifašističku borbu i žrtve boraca. Imamo odgovornost tu istinu prenijeti novim generacijama, jer znamo da neznanje i manipulacija poviješću vodi u nove ratove. Potrebno je ponavljati, jer je antifašizam jedna od temeljnih vrijednosti i naša je obaveza prenijeti ga u svjetonazor djece i mladih", zaključio je Demetlika naglasivši da je prvi organizirani otpor fašizmu u okupiranoj Europi počeo upravo u Istri.

U noći s 8. na 9. siječnja 1944. godine 54 mještana Šajina izgubilo je život nakon što su nacističko-fašističke postrojbe opkolile selo. U samo nekoliko sati gotovo sve šajinske obitelji ostale su bez jednoga ili više članova obitelji. Žrtvama je život oduzet na najbrutalniji način, uglavnom u obiteljskim kućama i dvorištima gdje su krvnici u njih pucali, a neke od njih zaklali ili žive zapalili. Sva njihova imovina pokradena je ili uništena, a domovi, štale i poljoprivredna imanja zapaljena. Tragedija Šajina obilježava se svake godine, 9. siječnja.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU GLASA ISTRE OD PONEDJELJKA

Povezane vijesti

• SJEĆANJE NA NAJSTRAŠNIJU NOĆ U POVIJESTI BOKORDIĆA I ŠAJINA "Naša dvorišta bila su puna krvi"
• POREČ: Obilježen Dan antifašističke borbe
• U nedjelju komemoracija u Šajinima