Pravovremeni nedostatak vlage najbolje podnosi koštičavo voće pa Željko Prgomet kaže da se na dubokim tlima, koja bolje podnose sušu može računatu sa sadnjom trešnji, šljiva, breskvi, jabuka, kruški i dunja. Na kiselim i vlažnim terenima u unutrašnjosti Istre mogu se uzgajati lijeska, orasi i na pojedinim područjima pitomi kesteni. Na terenima sa manje zemlje i u sušnijem obalnom pojasu mogu se uz masline gajiti nar, žižula, smokva i badem, sve redom sorte koje gotovo da nemaju nametnika pa se mogu gajiti kao ekološko voće.

Travanj je pogodan za sadnju voćki iz kontejnera. Riječ je o sadnicama voćki starijim od dvije godine i, ovisno o sorti, u kontejnerima od deset do 50 litara. Nakon skidanja kontejnera malo se oslobode žile koje su narasle oko njegova oboda da bi se mogle širiti u okolnu zemlju. Cijepljene voćke se sade do cijepa, a ostale do mjesta koje su bile u kontejneru.

- Jama za sadnju formira se oblikuje prema terenu, obično na najmanju dubinu od pola metra. Ako se teren ne obrađuje tada treba iskopati jamu širine jednog metra. U slučaju da je malčiran dovoljne su jame široke 60 centimetara. Ako je pak izvršena duboka obrada jame mogu biti i manje, kaže dr. sc. Željko Prgomet, sveučilišni profesor mediteranskih kultura i vlasnik jednih od prvih rasadnika voćki u Istri, rovinjskog Skinka.

Kad je riječ o postupku sadnje Prgomet kaže da se po dnu jame prvo prospe stajski gnoj. Pogodno je i peletirano gnojivo, koji je sterilizirano, pa u sebi nema sjemenki. Na ovaj stavlja se sloj zemlje da korijenje ne bi došlo u neposredan kontakt sa gnojivom. Nakon što se u jamu stavi voćka oko nje se nabija zemlja. Po obilnom zalijevanju na vrh jame se dodaje rastresita zemlja koja će spriječiti isušivanje. Za pojedinačna stabla na okućnici poželjno je oko sadnice postaviti ostatke kore drveća, piljevine ili kamenje. U polju je pogodno oko voćke postavljanje malčirane trave ili slame.

- Prilikom sadnje voćku treba obavezno učvrstiti drvenim kolcem debljine šest do osam centimetara koje će ju sačuvati od izvaljivanja i osigurati vertikalan rast. Prve godine voćke treba zalijevati više puta jer joj za primanje i rast treba puno vode. Ovisno o izloženosti suncu i kišama voćke treba zalijevati i u naredne dvije godine. Stablašicu je poželjno prijeći sa gašenim vapnom, koje sprječava gljivična oboljenja te pretjerano zagrijevanje i posljedično pucanje kože. Vapno je važno i zbog toga jer odbija zečeve, srne i divlje svinje koje znaju oštetiti koru sadnice. Za nasrtljive divlje svinje poželjno je staviti i zaštitnu žičanu ogradu, objašnjava Željko Prgomet.

Prema njegovim riječima krošnja se počinje formirati čim započnu rasti grane. Pritom valja, zavisno kako će se obrađivati teren, odmjeriti od koje će visine krenuti prve grane. Dio debla koji će se ostaviti do grana naime više neće rasti već se samo debljati. Svi se rezovi moraju sterilizirati voćnim voskom.

Pravilno oblikovanje krošnje je veoma važno za rod voćke, napominje Prgomet. Važno je pravilno rasporediti glavne grane skeleta i ravnomjerno ih održavati. Poželjno je savijati grane jer se tako pomaže diferencijacija pupova i osigurava bolji rod, a uz to lakše ih je obrezivati. Ova je mjera posebno potrebna u intenzivnim nasadima kako bi voćke čim prije krenule u rod i počele vraćati uložene investicija.

Klimatske promjene su poseban izazov za voćare. Gotovo u pravilu i Istru sve više pogađaju suše. Pravovremeni nedostatak vlage najbolje podnosi koštičavo voće pa Željko Prgomet kaže da se na dubokim tlima, koja bolje podnose sušu može računatu sa sadnjom trešnji, šljiva, breskvi, jabuka, kruški i dunja. Na kiselim i vlažnim terenima u unutrašnjosti Istre mogu se uzgajati lijeska, orasi i na pojedinim područjima pitomi kesteni. Na terenima sa manje zemlje i u sušnijem obalnom pojasu mogu se uz masline gajiti nar, žižula, smokva i badem, sve redom sorte koje gotovo da nemaju nametnika pa se mogu gajiti kao ekološko voće.

- Šipak ili nar je jedna od najzdravijih mediteranskih voćki koja sadrži najviše antioksidansa protiv kolesterola, pa se u mnogim zemljama od njega cijedi sok. Zanimljivo je da na Mediteranu ima čak 18 sorti nara, a jedna od njih je rovinjska. Za Rovinj je nar posebno značajan kao simbol grada, pa bi ga trebalo brendirati. Nar drži dobru cijenu na tržištu, nema štetnika lako ga je održavati pa je isplativ za uzgoj, ističe Prgomet.

Dodaje da uz nar ide i žižula, koja također nema štetnika pa spada u ekološki proizvedene voće. Žižula je podrijetlom iz Kine, a na našem području ih ima deset sorata. Konzumira se u svježem stanju, ali je pogodna i za proizvodnju marmelade te za kuhanje ukusne rakije.

- Žižula je posebno zanimljiva voćka za ekološki uzgoj i drugih mediteranskih voćnih vrsti poput masline. Naime, na njoj se za oprašivanja pojavljuje predatorska osica Psyttalia (Opius) concolor. Ona je ujedno i endoparazit koja parazitira ličinke maslinine muhe Bactrocera oleae. Ženka predatorske osice P. concolor polaže jaja u žrtvu koja pri tome ostaje živa pa umjesto svojih razvija njene ličinke, čime se prirodno smanjuje populacija maslinine muhe. Stoga se preporuča u nasade maslina saditi i do pet posto sadnica žižula pojedinačno ili u redovima, preporučuje Željko Prgomet.

- Za profesionalne i amaterske voćare posebno je kao kultura zanimljiva smokva. Na Mediteranu, u Kaliforniji i Brazilu postoji čak 55 sorti smokava. U našem podneblju najboljim su se pokazale domaće sorte Bijela i Crna Bružetka i Petrovača, Bjelica, Crnica, Šaraguja i Miljska sa talijanskog i slovenskog dijela Istre. Od introduciranih kod nas su se dobrim pokazale sorte Fico della Madonna, Grčka Crna, Tiger, Montalcino Rosa, Rosso di Trani, Melanzana Napoli, Columbro Bianco i Bottacio. Sadnice svih ovih sorti uzgajamo u našem rasadniku, priča Prgomet.

Željko Prgomet je podizao prve veće nasade smokava u Istri. Na uzgoju smokava je i doktorirao te napisao knjigu, pa mu je posebno drago da se za njihov uzgoj zanimaju mladi voćari. Istra je, naime, pogodna ne samo za uzgoj maslina već i mediteranskog voća, čime se može postići za prirodu dragocjena bioraznolikost.

Smokva je veoma vrijedna voćka od koje se može dobiti stotinjak proizvoda. Uz svježu i sušenu pogodna je za proizvodnju brojnih vrsta džemova i marmelada a od nje se dobiva i visokovrijedni balsamički ocat. Za studijskog putovanja u Ameriku od naših voćnih delikatesa na policama sam našao samo džem od

smokve. Na pojedinim stablima smokve se beru oko mjesec dana, a ako se dobro posloži sortiment berba može potrajati do šest mjeseci. Ulaganje u sušare više nije tako skupo. Zavisno od kapaciteta u sušare valja uložiti od pet do 20 tisuća eura, ističe Prgomet.

Željko Prgomet uz nar iz Valencije

Kaže i da se nekad se u Istri, posebno u suradnji sa Krašom, na veliko gajila lijeska na 200 hektara, a sada je zajedno nema više od 50 hektara. Istra ima i dvije autohtone sorte, istaki okrugli i duguljasti lješnjak, a Agrolaguna je svojevremeno na terenima prema Višnjanu imala veće nasade.

- Lješnjak je veoma tražen proizvod u konditorskoj industriji. Talijanski koncern Ferrero je svojedobno zbog jeftinije radne snage poticao sadnju lijeske u Rumunjskoj, Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji, Bosni i Hercegovini te posebno u Turskoj, koja je svjetski lider u proizvodnji lješnjaka. Suvremenim agrotehničkim mjerama urod lijeski je međutim u intenzivnim nasadima sa navodnjavanjem povećan sa 800 na više od tri tisuće kilograma po hektaru, pa je postala isplativa kultura, kaže Željko Prgomet.

Za Istru je zanimljiva vrsta i badem. Tradicionalne sorta često pogađa kasni mraz. U svijetu su se međutim razvile nove sorte koje cvjetaju u travnju. U Skinku se tako proizvode sadnice sorti Ferragnes, Ferraduel, Tuono i Supernova. U tijeku je proizvodnja sadnica za intenzivni uzgoj, koji će u velikoj mjeri postalo isplativo.

Sve isplativiji je i uzgoj pitomog kestene, posebno stoga jer se od njega proizvodi traženo brašno bez glutena, pogodno za bolesne od crijevne bolesti cijankalije. Uz bazu za kolače od kestena se u novije vrijeme radi i pivo, pa je ovo tražena voćna kultura. Za uzgoj kestena, o čemu je Željko Prgomet također izdao knjigu, posebno je zanimljiva okolica Pazina te tereni viši od 400 metara nadmorske visine oko Oprtlja, Zrenja i Motovuna. Uz Lovranski Marun u Skinku uzgajaju i sadnice sorti Bouche de Betizac, Marsol Maraval i Precoce Migoule

- Općenito, u Istri ima mnogo napuštene zemlje koja bi se mogla privesti u proizvodnji koštunjićavog voća. Nekad su poljoprivrednici koristili svaki skriveni kutak za sadnju voća, ne samo uz zidove već i na rubovima šuma. Bilo je i mnogo divljih voćki, posebno oskoruša i mušmula, pa su ptice imale hrane i nisu napadale kultivirane voćnjake kao sada, zaključuje Prgomet.

Povezane vijesti

• U Hrvatskoj oko milijun stabala smokve
• Voće i povrće bi, poput vina i ulja, trebali postati istarski brend
• Evo kako isprati pesticide s voća