Najgore stanje po pitanju bespravne gradnje u općini Ližnjan čini nam se da je u Šišanu, pogotovo na području Svetica - Monte madonna, gdje se ulaskom na bijele putove iza legalnih kuća uz samu cestu otvara nepregledno naselje bespravno izgrađenih objekata. Tu se mimoilazimo s jednim bijelim Audijem koji će se potom okrenuti i pratiti nas da izvidi što to radimo na području koje očito ne trpi nova lica u "kvartu". Naprosto je nevjerojatno što se tu izgradilo. Ima zidanih kuća, baraka, kamp prikolica, mobilnih kuća, nekih zdanja koja ne znamo ni opisati
Komunalni redar Denis Premate i načelnik Općine Marko Ravnić kod nelegalnog objekta u gradnji (Snimio Danilo Memedović)
Došlo je do grla, država mora stati na kraj ovom divljaštvu u prostoru. Slali smo apele na sve adrese, resornom ministarstvu, inspekciji, da ukažemo na problem. Odgovor, međutim, nikada nismo dobili. Godišnje inspekciji prijavimo stotinjak nelegalnih objekata. Smatram da je ovo poraz sustava, poraz države, ali hajmo barem sada stati tome na kraj, zaustaviti daljnju devastaciju prostora, apelira načelnik Općine Ližnjan Marko Ravnić dok s njim i komunalnim redarom Denisom Premateom obilazimo ilegalna naselja. A ima ih posvuda, u samom Ližnjanu, na putu za Šišan, u Šišanu, Ušićevim Dvorima, Valturi. Stanje je doista katastrofalno.
To je neka drugačija stvarnost, neki drugi svijet, sa svojim pravilima ili, bolje rečeno, bez njih. Tako izgledaju bespravna nazovimo ih naselja, iako to ni po čemu nisu planirana područja s asfaltiranim cestama, javnom rasvjetom i svom potrebnom infrastrukturom za normalan život. Uostalom, nalaze se izvan građevinskih područja pa je jasno da tu ne postoji nikakav red i plan. Nije po nelegalnoj gradnji općina Ližnjan ni po čemu gora, ali ni bolja od ostalih općina na jugu Istre. S Ravnićem i Premateom obilazimo područja koja su nepovratno uništena. Kad čovjek ugleda taj nered u prostoru, neminovno se upita tko je prvi počeo, tko je bio taj kojem je palo na pamet u nedirnutoj prirodi ili na poljoprivrednoj parceli iskopati temelje pa sve fino zaliti betonom i onda ciglu po ciglu slagati do onoga što će kasnije nazvati kućom, a zapravo je najčešće neugledna straćara koja ne samo da nagrđuje prostor već i opasno zagađuje okoliš.
Naime, uz sve te kuće, nastambe, što li su već, obično se nalaze i septičke jame koje nikada nisu ispražnjene. To govori kako su građene. Njihov sadržaj odlazi u porozni teren sustavno zagađujući zemlju. I nije stvar samo u septičkim jamama. Ovdje se gradi naveliko, građevinski materijal stiže kamionima. A sav se otpad potom odlaže u boškama. I ne samo građevinski. Gotovo niti jedna ilegalna kuća nema prepoznatljive kante za odvajanje otpada. Vreće sa smećem bacaju gdje stignu. Naravno, ti ilegalci ne plaćaju ni komunalije, oni kao da, kako kaže Ravnić, ni ne postoje.
Najgore stanje po pitanju bespravne gradnje čini nam se da je u Šišanu, pogotovo na području Svetica - Monte madonna, gdje se ulaskom na bijele putove iza legalnih kuća uz samu cestu otvara nepregledno naselje bespravno izgrađenih objekata. Tu se mimoilazimo s jednim bijelim Audijem koji će se potom okrenuti i pratiti nas da izvidi što to radimo na području koje očito ne trpi nova lica u "kvartu". Naprosto je nevjerojatno što se tu izgradilo. Ima zidanih kuća, baraka, kamp prikolica, mobilnih kuća, nekih zdanja koja ne znamo ni opisati, a gotovo svi ti objekti imaju kućni broj. Problem je to na koji ukazuje Ravnić.
Dakle, katastar izda rješenje o kućnom broju koji zapravo može dobiti svatko. Teoretski, mogli bismo ga staviti i na automobil. Općina je s druge strane dužna fizički izdati kućni broj svakome tko pokaže takvo rješenje. A kad imaš kućni broj, onda valjda imaš i legalnu kuću, uvrnuta je logika bespravnih graditelja.
Na tom su području Šišana trebali biti maslinici, vinogradi, trebalo je rasti povrće, voće, što znači da su to bile i još uvijek u zemljišnim knjigama jesu poljoprivredne parcele. No, one su, zbog gramzivosti prodavača i preprodavača, sada devastirane. Formula je jednostavna - kupi poljoprivredno zemljište, usitni ga na puno manjih parcela i preprodaj po znatno višoj cijeni. Na području općine Ližnjan to je zlatno pravilo, svi bespravni objekti izgrađeni su upravo po toj formuli, na parcelama od oko 500 četvornih metara koje kupcima nikada nisu ni trebale poslužiti kao voćnjaci ili maslinici, već isključivo kao mjesto za gradnju.