Prošlo je 50 godina otkako je Hum proglašen najmanjim gradom na svijetu. I ne, nije za to zaslužna neka specijalizirana agencija kakvih danas ima kao gljiva poslije kiše, već jedna kulturna institucija i intelektualna elita, primarno iz kulturnog miljea, doduše uz podršku političkog. Ruševna zdanja kroz čije su se derutne krovove noću vidjele zvijezde, obnovljena su i u međuvremenu su se i metaforički vinula do zvijezda. Prvi je cilj bio spasiti ruševni gradić, a onda se Humu dogodio turizam. Postao je svjetski poznat i prepoznatljiv, meta znatiželjnih turista sa svih kontinenata.

- Obnovu i revitalizaciju Huma pokrenuo je Čakavski sabor, kulturna institucija osnovana 1969. godine u Žminju. Najgorljiviji zagovaratelj spašavanja Huma i njegove obnove bio je Zvane Črnja, glavni tajnik Čakavskog sabora i jedna od najeminentnijih figura iz kulturne sfere Istre druge polovice 20. stoljeća, prisjetio se u svojoj knjizi "Hum na kraju drugog tisućljeća 1972. - 2002." Bruno Cotić koji je, opisujući povijesni dan 4. lipnja 1972. godine, zapisao da je to bio dan za pamćenje.

Deset kuća i 16 stanovnika

"Lijepo sunčano nedjeljno jutro kasnoga proljeća. Među okupljenim mnoštvom bili su akademici Grga Novak, predsjednik nekadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, današnje HAZU, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović te mnogi visoki dužnosnici iz kulturnog i javnog života Buzeta, Istre i Hrvatske. Ključevi Huma su Čakavskom saboru predani na svečani način. Predsjednik Skupštine općine Buzet Željko Marinac uručio je ključeve najmanjeg grada na svijetu Zvani Črnji. U svom je govoru, između ostalog, rekao da je Hum grad stariji od mnogih znamenitih gradova na svijetu. Ima svega desetak kuća i samo 16 stanovnika i stoga je najmanji grad na svijetu. Toga je dana Hum službeno kršten kao najmanji grad na svijetu. Bonum nomen, bonum omen. Dobro ime, dobar znak... predskazanje." Zapisao je u svojoj knjizi Cotić te prenio da je Črnja obećao da će Čakavski sabor taj gradić u kojem su sačuvani glagoljski i drugi srednjovjekovni spomenici, pretvoriti u jedno od najljepših izletišta u kontinentalnom djelu Istre.

Nakon slavlja u Humu, u općinskoj vijećnici u Buzetu konstituiran je Odbor za obnovu najmanjeg grada na svijetu. Imao je 32 člana, točno dvostruko više nego Hum stanovnika. U njegovom su sastavu bili poznati kulturni i javni djelatnici iz Buzeta, Rijeke i Zagreba, među njima i ročki književnik Vladimir Pernić koji se dan, danas prisjeća tog zanosa, poleta, traženja kulturnog identiteta Istre koji se dogodio krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je na inicijativu Čakavskog sabora pokrenut niz aktivnosti na raznim područjima, jezičnom, glazbenom, kulturno povijesnom…

- Spiritus movens bio je akademik Zvane Črnja. Neumorno je obilazio istarska mjesta, pronalazio aktiviste i poticao razne aktivnosti. Pored ostalog, 1972. godine je došao i u Roč, u ročku zbornicu, jer upravo su škole bile ta mjesta, ti aktivisti na koje se on u to vrijeme mogao oslanjati. Predložio je da se na Roštini počne valorizirati glagoljica, imajući na umu da je upravo to područje bogato glagoljaškom prošlošću. Pored ostalog inicirao je da se Hum, malo mjestašce na brežuljku podno Učke gore, koje je tada imalo svega 16 stanovnika, pokuša revitalizirati i proglasiti najmanjim gradom na svijetu, prisjeća se Pernić tih povijesnih zbivanja te dodaje da je u odboru za obnovu Huma osnovanom 1972. godine na Črnjinu inicijativu, bilo tridesetak viđenijih ljudi, kulturnjaka, povjesničara s zadatkom osmišljavanja konkretnog programa kako spasiti Hum od nestanka i revitalizirati njegovu kulturnu prošlost.

Neostvarena ideja etno sela

Osnovan je potom i Pododbor za obnovu Huma kao operativno tijelo na čijem je čelu bio Bruno Cotić, tada učitelj u ročkoj osnovnoj školi, koji je postao njegov profesionalni tajnik. U programu rada bilo je predviđeno da se Hum i Humšćina proglase etno selom na način, da se pokuša revitalizirati nekakav raniji život. Ta je ideja, kaže Pernić, bila vrlo teško ostvariva. U Humu i na Humšćini bilo je vrlo malo ljudi, većinom starije životne dobi koji se nisu mogli baviti nekakvim ekonomskim aktivnostima i ideja o Humu kao etno selu vrlo je brzo pala u zaborav.

Pododbor za obnovu Huma, usporedno s idejom da se formira etno selo, imao je zadatak pokušati spasiti u prvom redu kulturno povijesna zdanja Huma također i stambene zgrade koje su u to vrijeme bile vrlo ruševne. Pola zgrada u Humu bilo je bez krovova. Zjapile su prazne. Nebo se vidjelo i iz Polače, i iz stare škole, i kroz niz stambenih zgrada. Vrlo brzo uspjelo se sanirati nekoliko zgrada, kuće su dobile krovove i na taj način su spašene od daljnjeg urušavanja. Do 1975. godine pododbor se upravo time bavio, a godinu kasnije došlo je do reorganizacije kada su se pododbor za obnovu Huma i ročka Katedra Glagoljaški bijenale, osnovana 1973. godine, spojili u jedinstvenu Katedru Čakavskog sabora Roč s dva zadatka; daljnje izučavanje glagoljice i glagoljaške prošlosti Roštine i Humštine, te obnova Huma.

Katedra Čakavskog sabora Roč izabravši novo rukovodstvo na čelu s Josipom Cerovcem, donijela je program u kojem je glavni projekt bila izgradnja Aleje glagoljaša, kulturno povijesnog spomenika koji je upravo na segmentima glagoljaštva i glagoljice trebao biti sadržaj oko kojeg će se angažirati šiti krug znanstvenika. Spomen-kompleks posvećen kolijevci hrvatske pismenosti, glagoljašima i glagoljaštvu, podignut je kao poseban projekt Čakavskog sabora od 1977. do 1985. godine, a proteže se uz cestu od Roča do Huma u dužini od sedam kilometara.

- U traženju sadržaja koji će biti i turistički i kulturološki vrijedni artefakti u obnovi Huma došli smo na ideju da kod izgradnje Aleje glagoljaša obnovimo gradska vrata. Hum je kroz povijest imao dvoja gradska vrata, zapadna velika i istočna mala koja su potpuno nestala i može se samo pretpostaviti gdje su bila. Ideja je bila na zapadnom ulazu napraviti, ne kao što su nekada bila velika hrastova, već velika bakrena vrata. Uljanik iz Pule je donirao izradu vrata, a akademski kipar Želimir Janeš, inače autor svih obilježja u Aleji glagoljaša, izuzev Lapidarija, osmislio je njihov oblik. Hum je tako dobio dvokrilna teška vrata, od velikih bakrenih ploča s rukohvatima u obliku volovskih rogova, simbolom težačkog života nekadašnjih žitelja Huma. Na njima je Kalendarij od dvanaest medaljona koja predstavljaju dvanaest mjeseci, a prikazuju radove u svakom pojedinom mjesecu. Kada smo ih osamdesetih godina postavili, osmislili smo ceremonijal njihova otvaranja. Svirači, sopci roženica na zidinama Huma svirali bi mantinjadu, zazvonila bi crkvena zvona, a recitatori su stihovima "vazmite župani vrata zlata, da vnidet plk naš v grad svoj, v Hum" i udaranjem zvekira najavljivali dolazak ljudi u Hum, prisjeća se Pernić.

Taj se ceremonijal održavao desetak godina, početkom lipnja u povodu Dana Huma. Prethodio je izboru župana na leto dan. U Humu svog župana biraju uz pomoć Boga i raboša, kosirom urezuju crtice glasove u raboš - drvenu palicu. Po prastarom hrvatskom običaju iz 12. i 13. stoljeća, izbor župana, obnovljen je 1977. godine. Prema podacima i uputama povjesničara dr. Danila Klena, scenarij je osmislio profesor Slavko Zlatić, dok ga je Vladimir Pernić prilagodio humskom mjesnom govoru.

U ruševnom Humu sedamdesetih godina prošlog stoljeća živjelo je malo ljudi, među njima jedna obitelj koja je povremeno točila piće, no to, kaže Pernić, nije bila zvanična gostionica. Kako je krenula akcija obnove Huma ukazala se potreba za otvaranjem ugostiteljskog objekta. Među Humljanima nije bilo kandidata, pa je interes da u Humu otvori konobu pokazala Ondina Merlak, djevojačkog prezimena Vižintin, iz Gradinja kraj Livada, koja je nekoliko godina provela na radu u ugostiteljskim objektima u Švicarskoj. Uz Polaču je bila jedna ruševna kuća, krenulo se u njenu sanaciju i u tom prostoru ustupljenom pod povoljnim uvjetima, u lipnju 1976. godine otvorena je Humska konoba. Pokazalo se to punim pogotkom jer su posjetitelji koji su dolazili u Hum čuvši da je najmanji grad na svijetu bili zainteresirani negdje nešto popiti i pojesti. Humsku konobu danas vodi Ondinin sin Aleksandar Merlak.

Kako je u Hum dolazio sve veći broj posjetitelja, pojavljivale su se razne inicijative. Jedna od njih, osamdesetih godina prošlog stoljeća, prisjetio se Pernić, bila je bratimljenje najmanjeg i najvećeg grada na svijetu, Huma i Šangaja, no nikada nije realizirana.

Gradić danas živi od turizma

U najmanju je ruku vizionarski bilo 1972. godine proglasiti Hum najmanjim gradom na svijetu komentirali smo, a Pernić je uzvratio da tada nitko nije znao da će Hum upravo po tome postati prepoznatljiv u svjetskim okvirima.

- Bio je to pokušaj da se Hum spasi od nestanka. Zahvaljujući svima akcijama, brojnim volonterima i entuzijastima koji su se angažirali na raščišćavanju ruševina, čišćenju gradića od korova, na uređivanju putova, nizu manifestacija i svemu što se ulagalo u Humu i oko Huma, Hum je prepoznatljiv upravo kao najmanji grad na svijetu. Svi koji smo započeli te akcije sretni smo da je Hum zaista spašen i građevinski i kulturno marketinški, turistički valoriziran, zaključit će Pernić.

Cijeli gradić od svega 28 stanovnika danas živi od turizma. Ondje su Humska konoba, Museum of Hum Aura s autohtonim eksponatima i starim zanatima, raspoređenim u jedanaest tematskih prostorija, Distillery bar, galerija slika, suvenirnice, nekoliko kuća za odmor, apartmana i soba. Turisti u suvenirnicama traže autohtone humske proizvode. Često i domaću žesticu bisku za koju se cjelovit recept pripisuje pokojnom humskom župniku Josipu Vidau pa Hum slovi i kao postojbina ove rakije kojoj okus daju listovi imele. Rakijama se od pamtivijeka pripisivalo ljekovito svojstvo pa je 2001. godine pod nazivom "Domaća rakija je naša medižija" u Humu pokrenuta smotra istarskih domaćih rakij. Na petoj smotri, potpisana je svečana povelja kojom je Hum proglašen - gradom biske.

Nije Guinnessov rekorder

Hum je najmanji grad na svijetu, ali nije Guinnessov rekorder. Iako, mnogi pogrešno misle da je uvršten u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda. Titulu najmanjeg grada na svijetu nadjenuo mu je Čakavski sabor koji je dalekovidno ocijenio da bi se time moglo pomoći revitalizaciji glagoljaškog gradića. I doista, postao je svjetski poznat i prepoznatljiv.

Povezane vijesti

• DAN HUMA: Izbor novog župana proslavit će uz nastup kantadura
• NAJMANJI GRAD NA SVIJETU IZABRAO NOVOG VLASTODRŠCA: David Brnobić iz Brnobići novi je humski župan na leto dan
• Najmanji grad na svijetu bira svog vlastodršca: IZBOR ŽUPANA NA LETO DAN