U Žminj su se slili posjetitelji iz cijele Istre. Razlog? Svima znana najveća istarska pučka fešta - Bartulja. Nakon dvije pandemijske godine stanke za nju je vladao veliki interes, pa su se tako žminjske ulice već tijekom dana ispunile posjetiteljima.

Ispred crkve svoje su proizvode izložili OPG-ovci, lokalni poljoprivrednici, a osim kobasica, kreka, marmelade i meda ove godine mogao se kupiti istarski češnjak. Po prvi puta predstavila se u Žminju Udruga proizvođača istarskog češnjaka. Na istom je mjestu već tradicionalno bio i štand udruge "Jak kao Jakov". Održan je i tradicionalni stočni sajam.

Zvuci sopela i harmonika, a onda drama

Posjetitelje su u subotu zabavljali Bambus band na placu ispred Žminjske oštarije, a u kulturno-umjetničkom programu nastupili su polaznici Dječjeg vrtića "Rapčići" iz Žminja sa skečevima, recitacijama i plesom, učenici Osnovne škole Vladimira Gortana iz Žminja koji su se predstavili narodnim pjesmama, plesovima, zvucima sopela i harmonika, te dramskim uprizorenjem. Bio je tu i atraktivan nastup Žminjskih mažoretkinja, a nastupili su i narodni pjevači - bračni par Milan i Marija Kranjčić, te konačno klapa Agata.

U večernjem programu slijedio je nastup Replay banda Zad Kaštela te konačno udarni izvođač Ivan Zak koji je okupio velik broj publike. Istoga dana još su u igralištu kod parka svirali Malvazija band, te u The Baru Remix band. Dan ranije isto se slavilo. U The Baru je nastupio Night Express i DJ Kriza, a u igralištu kod parka Lucky band. Održana je avanturistička igru za djecu, mlade i roditelje s djecom (escape avantura) "U potrazi za svetim Bartulon", kao i lutkarska predstava "Pobuna posade Zubić" koju je izvela Udruga za lutkarstvo i animaciju djece "Puppeta".

Nogometni program ovogodišnje pučke fešte Bartulja započeo je prijateljskom utakmicom veterana NK Žminj koja se održala u subotu, 20. kolovoza. Srijeda i četvrtak bili su rezervirani za nogometne utakmice mlađih ekipa NK Žminja. U srijedu, 24. kolovoza, ekipe selekcije U13 i U15 na domaćem su terenu ugostili ekipu NK Rijeke, a četvrtak je bio rezerviran za nogometni turnir godišta 2015., 2014., 2013. i 2012. Na turniru su sudjelovale ekipe NK Žminj I, NK Žminj II, NK Pazinka-Pazin, NK Kanfanar, NK Rovinj te NK Smoljanci-Sloboda.

Dosad rekordnih 200 sudionika biciklijade

Za selekciju U9 prvo mjesto osvojili su NK Kanfanar, a za ekipe U11 pobjedu je odnijela ekipa NK Pazinke. Početak vikenda otvorili su seniori NK Žminja. U petak je odigrana utakmica protiv NK Arne Peruški s neriješenim rezultatom 2:2. Kao i svake godine nogometni program Bartulje privukao je veliku publiku na tribine, a domaćim igračima i gostujućim ekipama osigurao još jedno sportsko iskustvo, zabavu i druženje.

Na rekreativnoj biciklijadi je sudjelovalo dosad rekordnih 200 sudionika, a na konjičkom turniru "Istra cup" 30 jahača. To je bio prvi službeni konjički turnir održan u Žminju, i to na nogometnom igralištu Draga (novije igralište nedaleko sajmišta). U kategoriji visini prepone 110 centimetara pobjednik je Anja Kanjir (KK Batida), druga je Ana Labinjan (KK Hipos), a treći Diego Učkar (KK Astra). U kategoriji visini prepone 100 centimetara pobjednik je Evelin Penko (KK Medulin), druga je Tina Družeta (KK Akordia), a treći Toni Vlačić (KK Astra). U kategoriji visini prepone 90 centimetara pobjednik je Leonarda Penko (KK Medulin), drugi Toni Vlačić (KK Astra), a treća Lana Štoković (KK Equitem). U kategoriji visini prepone 80 centimetara pobjednica je Tia Stefanov (KK Philipos), druga Nastasja Faraguna (KK Akordia), a treća Zara Štoković (KK Hipos).

Na cornhole turniru nastupilo je 40 parova koji su se dugih 10 sati (od 15 sati do 1 u noći) borili za vrijedne nagrade. Najbolji par je bio Grubiša-Ivančić (nagrada pršut), drugi Šaina-Roža (2 sira sponzor Orbanić sirana), treći Pamić - Vošćon (dvije kašete piva), te četvrti Ujčić - Pilat (dvije pizze i dva pića u pizzeriji Ulika. Organizatori ovog sportskog događaja bili su Albert Ivančić (prvak države u cornhole), Antonio Grubiša (viceprvak u cornhole) i udruga Geminianum.

Pljočkarski turnir i izložba oldtimera

U pljočkarskom turniru sudjelovalo je 20 ekipa. Pobjednici su Pljočkarski klub Žminj, druga je Marčenegla, pa Sutivanac, te Lanterna II. U boćarskom turniru je sudjelovalo osam ekipa. Tu su slavili Krničari, drugi je Žminj, treći Svetvinčenat i četvrta Mošćenička Draga. Pobjednička ekipa Krničari nastupila je u ovom sastavu: Elvis Zaharija, Dalibor Bančić i Marčelo Bančić. Za najboljeg koštaduora je proglašen Vlado Bančić (Boćarski klub Žminj), a najboljeg zbijača Dorijano Terlević (Boćarski klub Selina).

Održana je i izložba oldtimera na kojoj se publici predstavilo 25 starodobnih vozila. Organizatori Bartulje bili su Općina Žminj i Turistička zajednica Općine Žminj.

KARLO OPATIĆ: Svaka gostiona je za Bartulju imala nešto pronto: šugi (žgvacet), ma najviše tako po naše, kapuza i pašte. I čuda mesa. Nisu ljudi tekli u butegu kako danas. Pole Bartulje je bi posamljić, jer bi po oštarijah ostalo puno za jest

- Bartulja se od starine slavi, još pod Austrijom je bila Bartulja. To su zvali samanj, a dan pokle je bi posamljić. Jer bi ostalo puno po oštarijah za jest pa su davali za manje drugi dan, kaže nam Karlo Opatić iz Žminja rođen 1931. godine.

Tada se proslava sv. Bartola (Bartula) slavila baš na njegov spomendan (24. kolovoza), nije se prenašala na iduću subotu kao danas. Gospodin Opatić nam je otkrio da je Žminj imao još jednu proslavu koja danas više nije toliko značajna, sv. Martin - Martinja. Ali to je bio samo stočni sajam, dok je Bartulja ipak bila glavna proslava na koju su dolazili ljudi od svuda.

- Ljudi su dolazili od svuda prodat ča su imali, uglavnom stoku, goveda i magarce, iz Motovuna i Vodnjana, odsvuda, prisjeća se. "Ni se muzikalo oni put, se kantalo. Su se nalili štabelo pa su kantali", smije se naš sugovornik dodajući da se poslije Drugog svjetskog rata jako raširila harmonika, pa su se njeni zvuci najčešće čuli na plesu na Bartulji.

Plesalo se tada ondje gdje je danas "ambulanta" odnosno gdje se nalazi kružni tok u središtu mjesta. Inače, njegov se otac još u vrijeme Austrije doselio iz Pazinskih Novaki (zaseok Skoki) u Žminj gdje je otvorio gostionicu i pekaru.

Prisjeća se da je bila siromašćina u vrijeme Austrije, ali i kasnije. "Kruh su delali od kostanja, ko nisi poje zajno potle je prišlo kako bomba trdo. Ni vode ni bilo za pit, nanke za brajde. Po cijele noći su hodili s vozami i govedami naokoli kade su bile lokve da biju našli kade malo vode i za pit i za se prat i za blago, jer ni bilo nanke za blago. Brižni ljudi, a su se napatili". Sjeća se da je njegov otac dopremio vodu iz Cerovlja i s brentama ih donijeli do svoje šterne. I sada Istra muku muči s vodom (radi turizma). "Ma ke slabo da je danas, svaki dan je fešta. To su samo ćakule", kaže. Sjeća se da su u školi najsiromašnijoj djeci svaki dan davali "jedan pijat maneštre".

No, vratimo se na našu proslavu. Iznenađujući je broj žminjskih gostionica u vrijeme Opatićeva djetinjstva.

- Svaka gostiona je za Bartulju imala nešto pronto: šugi (žgvacet), ma najviše tako po naše, kapuza i pašte. I čuda mesa. Nisu ljudi tekli u butegu kako danas. Tada je bilo deset gostiona u Žminju: Banovaz, Skalamera, Pelozi, Grezila, Lovrinić, Erman, Godina, Toniza, Opatić i Rovis, i tri spacia vini - Blagdan, Crnji i Jadrejčić, kaže Opatić dodajući da se u tim spacima nije moglo piti vino, već samo uzeti za doma ili piti vani. Od voća su se najviše prodavale kreke (šljive), jabuke i kostanji (kesteni). Sjeća se i ringišpila na Bartulji, ali ručnog.

Gospodin Opatić nam je donio popis i drugih obrtnika i zanimanja u Žminju iz vremena njegova djetinjstva. Doktori su bili Zigon, Đentili i Skopinić, a apotekari Utel i Jozef. Kovači su bili: Franeli, Zohil, Rovis, Galo, Efa i Križanac. Postolari su bili: Zohil, Orbanić, Pamić, Rovis, Turnar i Grabar. Zatim su tu krojači: Blasko, Erman, Zohil, Renzi, Grabar i Amelia. Učitelji su bili Seviani, Amenta, Felice, Rovis i Skopinić. Pamti šest prodavaonica: Filaci, Komin, Turčinović, Milotić, Rovis i Mekia. Kamenoklesari su bili Skalamera, Pelozi, Cipola, Mariuti, Skabar i Korado, a tkalci Tomazo (Tomišić), Valenti, Armando Kosić i Balas. Prijevoz konjskom zapregom nudili su Franz Otočan i Rugero Rovis, dok je vozač svećenika i liječnika bio Zohil. 

Mnogo je ljudi radilo u ugljenokopima u Raši, u Puli, a kasnije i u boksitnim jamama. Bartulja je svima bila trenutak opuštanja u tegobnom životu.

ŽELJKO PLAVČIĆ, NAČELNIK OPĆINE ŽMINJ: Bartulja je za Žminjca prije svega njegov dan

Bartulja je najdugovječnija istarska pučka fešta. Bila je i biti će. Žminjci su poznati po čuvanju i njegovanju svoje tradicije i običaja uz što se najčešće veže njihova privrženost napornom i predanom radu te domu i obitelji. Kao najjači trgovački centar Istre, Žminj je oduvijek bio mjesto okupljanja, razmjene dobara, usluga i proizvoda te je radi svoje pozicije bio uvelike dostupan i najbolji izbor za trgovce iz svih krajeva Istre.

U bližoj povijesti u Žminj se na Bartulju dolazilo kupiti potrepštine za zimnicu, stoku za dohranu i kasnije kolinje te razne rukotvorine i proizvode potrebne za svako kućanstvo, te se polako razvijala ponuda u smjeru i komponente zabave i eno-gastronomije da bi danas Bartulja predstavljala najveću pučku feštu u Istri i okolici koju svake godine pohodi između 15 i 20.000 posjetitelja iz svih krajeva Istre i Primorsko-goranske županije.

Stoga i ne čudi njen epitet najveća.

Ali ipak Bartulja za Žminjce predstavlja nešto drugo osim sajma i zabave. Bartulja je za Žminjca prije svega njegov dan. Dan za njegovu obitelj, prijatelje i bližnje. Dan kada se svaki Žminjac tornijeva doma neovisno gdje se nalazi. Bartulja je dan za obitelj i prijatelje. Za kumpaniju.

Dan kada se sumiraju teme od cijele godine. Dan kada se obitelj okuplja i zajedno marenda i ruča te navečer ide na, nekada plijez zat kaštela, a danas razne sportske, kulturne i zabavne događaje kao i neizostavan samanj. Dan kada mladi polako znaju da skoro počinje škuola. Dan kada polako se svi nakon ljeta i odmora vraćaju svojim svakodnevnim aktivnostima i obvezama kroz cijelu godinu. Ali prije svega dan kada sve to prolazimo uz svoje najbliže. A one koje nismo dugo vidjeli, srest ćemo ih sigurno u Žminju. Prije ili poslije. Ali za Bartuljo je Žminjac sigurno doma. Nema te prilike ili sile koja će ga frmat.

Bartulja se nije puno promijenila. Sadržaj i pojedini programi mijenjaju se kako se mijenjaju i generacije što je i prirodno. Jer Žminj su ljudi. Zajednica, prijatelji. Obitelj. A obitelj ne zaboravlja svoje korijene i tradiciju.

A Bartulja je bila i ostala te će uvijek biti blagdan svakog žminjca. Za njega, njegovu obitelj, prijatelje i poznanike, ali i svakog slučajnog prolaznika ili onoga koji prvi put dođe u Žminj i sigurno će se vratiti. Iz godine u godinu.

LENKA ŠAJINA, DIREKTORICA TZ-a OPĆINE ŽMINJ: Bartulja je gospodarski i društveni događaj oplemenjen kulturnim, zabavnim, folklornim i sportskim programima

Žminjska Bartulja ima reputaciju najdugovječnije i najveće istarske pučke fešte, a ujedno je to i jedan od najvećih istarskih sajmova. Mnogo je tradicije upleteno u sadržaje i ponudu žminjske Bartulje, primjerice od običaja da ljudi iz šire okolice dolaze na taj dan u Žminj kupiti šljive za kuhanje marmelade ili rakije, a na taj dan Žminjci nude svoje goste i tradicionalnim kapuzom z ovcon.

Mnogi se dolaze na sajam i opskrbiti potrepštinama neophodnima u kući i na imanju na prijelazu iz ljeta u jesen, a gdje se okuplja mnoštvo ljudi uvijek ima i nečega za pojesti i popiti, ima i zabave, druženja, susretanja rodbine i prijatelja koji se dugo nisu vidjeli, spontano će se zapjevati, često i zaplesati. Sve to čini Bartulju i turističkom atrakcijom, kako za strane goste koji odsjedaju u apartmanima na Žminjštini ili u okolici i žele se upoznati s ovdašnjim ritmom i načinom života, tako i za domaće ljude kojima je Bartulja kao samanj i kao fešta jedan od važnijih godišnjih orijentira.

Uz sajamsku ponudu poljoprivrednih i autohtonih proizvoda, rukotvorina, suvenira i svakojakih drugih potrepština, na Bartulji se održava i jedan od posljednjih istarskih stočnih sajmova kada se nabavljaju prasci koji će se u nažalost sve rjeđim seoskim domaćinstvima širom Istre još par mjeseci toviti za zimu. Sve to čini Bartulju atraktivnim tradicionalnim gospodarskim i društvenim događajem kojeg oplemenjujemo dodatnim kulturnim, zabavnim, folklornim i sportskim programima, čime zaokružujemo taj jedinstveni svečani ugođaj dana kada Žminj postaje centar ne samo, Istre nego i svijeta.

Upravo za niz manifestacija kojima njegujemo baštinu i predstavljamo je današnjem modernom turističkom tržištu, Turistička zajednice Općine Žminj dobila je nagradu Simply the best, a uz naš poznati Istarski festival pašte te proljetnu manifestaciju Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće, u toj niši je i žminjska Bartulja.

ŽMINJSKA PJESNIKINJA NEVENKA ERMAN O BARTULJI NEKAD: Divojčine so se nabrkgale, narihtale, pa se šiećale po samlje da ih ragači vide. Ne malo puti se dogodila ljubaf, a forši i zakuon 

U prijatnom okruženju kultiviranog vrta, u starom dijelu Žminja, porazgovarali smo s ugodnom osobom o tome što je nekoć bila Bartulja, kako se, prema usmenoj predaji, slavila davnih godina, a kako dok je ona bila mlada. Sugovornica nam je pjesnikinja Nevenka Erman.

- Samanj starejeh je usta podoban onen Bartuljan od prvo. Mi dica oneh let smo svo šetemano plieveli brajdi i intrado da na Bartuljo ne muoramo puoć čuvat. Za svako govedo jeno košaro puno travi, sieno je bilo za zimo. Pokle južini smo ubukli najlepčo robo i postoli, magari ko su glodali, liepo se narihtali i čekali da nan otac da kakuov šoldin da si kupimo ča got ćemo, ma stešo so štabelo gledali da ne hitimo za nič. Ku je bila moča i rubinjic (kupine) smo brali, prodali i zaslužili kakuov šoldo već, kaže nam gospođa Erman.

- Obavezno smo si vajk kupili cukerano štangeto na svi kolori. To je bi pojam. Kašnjeje so počeli đilati i forši pašareta. Stareji i muški so šli va oštarijo na kapus, ali tripići. Moji niso za to špendali aš smo živeli blizu pak niso teli špendat kad niso lačni. Birico so si većinon svi popili. Žienske niso ni to vajk, samo so si kupile kakovo sito, rešeto, ali kokovo stvar za kućo, nastavlja naša sugovornica.

- Divojčine so se nabrkgale, narihtale, pa se šiećale po samlje da ih ragači vide, a ni oni niso ustali odzat. Ki je imie bičikleto bi jo štuto pelja zuzase i ponuva neke divojčine đir. Na 3-4 uri (popodne op.) je poče plies Zat Kaštela. Med kostanji je bi plac za plies od cimienta. Sve naokoli so stali mladi, pogliedali se i z očivami si storili mot za plies. Bi pliesali par pliesi i ku bi in se ubiulo so ragači kumpanjali dovojčino do doma. Ne malo puti se dogodila ljubaf, a forši i zakuon. Kad su divojčine šle od domu za va Žminj stareji bi in znali reć:

Dobro pensaj, ljubaf je varovita
more imet luše brageši
šare kotuli
štabel takujin
liep ubras
slatko besedo
muoć te kojenat
Ma zapoštaj da prava ljubaf i vero će ti dat
samo breki
i mat
ljubaf ka je vajk za te
i ne muoraš jo tornievat
Nevenka Erman nam je otkrila kako je na Bartulji bilo prije 1950. godine, što su joj pričali njezini stariji.

- Bartulja je bila štimana fešta za svo Žminjšćino. Maša je bila na ta dan va crekve sv. Bartulja blizu malinici (starom mlinu op.) na deset ur. Pokle je bi samanj Bartulja za sveh ki šo živeli van komuna Žminja, zvali so ih "preteli" tj. dragi gosti keh treba poštimat. Žienske so zajno zjutra ubile peteha, ali pulaštra za šugo, a štabelo kokoš za suho. Kapus je bi obavezan. Od tiesta so prontali fuži, makaruni, ali štrunjci na žlico. Tega ni smelo falit. A ku je ki priša ufalo raneje tu je bila fritada - par klobasic, ali kus žloumprta prefrigran, pak jaja na fitado i frituli supi, kazuje nam.

- Najvažneje od svega je bilo samljišće za blago i intrado kade se je prodavalo, kupovalo, juštievalo, baratevalo i kontragamijevalo. Bile su i bankareli kade se je moglo kupit ordenje domaćeh meštri (kosiri, sikiri, jarmi, kambi, grablji, saponači, vili i drugo), kaže Nevenka.

Njen otac je sa samo osam godina, oko 1923. godine, zaradio prvi novac. Prodao je galli, nekakve šiškice na cerićah, odnosno s hrasta kakve su se tada otkupljivale (ne znamo s kojom svrhom). Za to je dobi koji šoldin kojim si je kupio kipić anđelčića, jedan križ i sliku Sv. obitelji koje si je čuvao kroz život kao svetinju.

- Ljudi o nosili prodat rešti česna i žbuli na ramenah, a va bisagah pažul, kurmus, liećo… Va bisagnice je bi bujonić - drvieni lončić za mero. Na voze so peljali gajbo s prahčići i drugo drobnejo blago. Kravi, tovari i veće blago so peljali na špage. Ku so rivali prodat so bili kuntienti, a ku niso neki ki so bili zdugega bi negde prespali pa jutre dan na posamljiće prodali forši za malo ceneje. Znali so i baratevat - gambijali bi jeno blago za drugo zaradi raci, ali kakove druge potrebi, kazala je Nevenka Erman.

Povezane vijesti

• Kante na tenko i debelo najslaje zvonije va Žminje
• Žminjski škartoc, kreke i kapuz z ovcon
• BOGAT PROGRAM BARTULJE MALO JE POKVARILA KIŠA, ALI TRADICIJA JE IPAK ODRŽANA: Samanj na kome se kupuju kreke