Raširio je svoja krila impozantnog dvometarskog raspona i vinuo se nebu pod oblake. Suri orao u letu nad planinskim vrhovima Ćićarije prizor je za pamćenje. Uz supa, najveća je to ptica krških područja. Nakon oporavka kod poznatog sokolara Harija Heraka, upravo je ovih jesenjih dana pušten u prirodu u okolici Lanišća gdje je i pronađen.

Očito u dobroj kondiciji, orao je odmah uhvatio termiku. Kružio je iznad nas i potom nestao s obzorja. "Bio mi je to najljepši orlov let u životu", komentirao je Herak. S njime smo se složili svi koji smo imali ovako rijetku priliku vidjeti let divlje ptice iz neposredne blizine. Privilegij je to čak i za čuvare prirode koji rade monitoring orlovih gnijezda i mogu ih pratiti samo dalekozorima - iz daljine.

Postupak orlovog puštanja s litice kao da je trajao čitavu vječnost. Herak je pticu stavio na stalak da slobodno poleti. Sve se odvijalo u potpunoj tišini. Pod budnim okom mr. sc. Mirjane Fonjak, više inspektorice zaštite prirode, i Žarka Ercega, glavnog čuvara prirode u Javnoj ustanovi Park prirode Učka. Herak joj je pažljivo i polako odvezivao vezice s noge. Odletjela je čim joj je skinuo sokolarsku kapu.

Suri orao strogo je zaštićena vrsta. Odrasli orlovi imaju malo prirodnih neprijatelja, pa mnogi žive i do tri desetljeća. Kažu da im je najveća prijetnja čovjek. No, u ovom slučaju čovjek ga je spasio. Ovo je priča o trudu uloženom u spas ove nadasve rijetke ptice. U Istri su svega tri para surih orlova. Sve su rjeđi prizori na planinskim vrhovima istarskog sjevera. Kada je Lanišćanin Vladimir Žmak, inače umirovljeni liječnik, naišao na iznemoglu pticu pozvao je sokolara Harija Heraka koji ni trenutka nije dvojio, došao je po nju i prevezao je u Poreč ne žaleći ni svoje vrijeme, ni sredstva kako bi se što prije oporavila.

Neobičan susret s veličanstvenom pticom Žmak će dugo pamtiti. Bilo je to prije nešto više od tri tjedna. Brao je gljive na livadi nedaleko od Lanišća. Međutim sunčanicama niti traga. Umjesto njih "ubrao" je orla.

- U jednom trenutku na pet metara iznad mene pojavila se ptica. Velika. U smjeru u kojem sam se ja kretao, letjela je i ona. Nakon izvjesnog vremena sletjela je na livadu. Približio sam se na dva metra, ponovno je uzletjela, ali nisko i opet se spustila, i tako u nekoliko navrata. Shvatio sam da se radi o onemoćalom orlu. Javile su se mnoge dileme, od pravnih pitanja do mogućih bolesti pa i ptičje gripe. I u tom razmišljanju što napraviti, da li je ostaviti ili potražiti pomoć, došao sam do nje, nije se opirala. Uhvatio sam je na spoju krila i autom odvezao do Lanišća gdje sam nazvao veterinara. Uputio me na Heraka, ispričao nam je Žmak.

Povjerio nam je da se u djetinjstvu uvijek divio letu orlova, ali seljani nisu dijelili to oduševljenje jer su se zaletavali u kokoši. Dugo ih vremena nad planinskim vrhovima Orljaka iznad Lanišća nisu viđali, a zadnje dvije godine ponovo uživaju u letu jednog para.

Kada je Herak preuzeo mladu ženku orla, bila je u lošem stanju. Moguće nije lovila. Stavio joj je sokolarsku kapu, oprao je, ispravio pera, i odvezao kod veterinara na pregled i na rendgen no nisu našli ozlijede. Dao joj je u dva navrata dijetalno meso i svježu vodu kao što daje svojim orlovima i ptica se nakon nekoliko dana oporavila.

- Bio je petak popodne i nazvao sam dr. vet. med. Ingeborg Bata iz Udruge za zaštitu divljih životinja. Potom sam u ponedjeljak kontaktirao i resorno ministarstvo. U međuvremenu smo došli do toga da ptica nije bolesna jer je u volijeri s poda skakala na prečku visoku tri metra. Dao sam joj živog kunića da ga uhvati kao što to radi u prirodi, komade lisice, komade srne. Ptica je bila kod mene otprilike tri tjedna i čitavo to vrijeme, bila je u volijeri i nije imala kontakta s vanjskim svijetom. Nikad se nisam oglasio, niti je vidjela moju siluetu. Odvezao sam je o svom trošku u Zagreb da je veterinar pregleda i potvrdi da je zdrava i dogovoreno je da se ptica pusti u prirodu tamo gdje je i nađena, priča nam Herak.

Dugo je u sokolarstvu pa se oko te ptice kao i oko svojih orlova konzultirao sa svjetskim stručnjacima, veterinarima u Dubaiju, Abu Dhabiju, Slovačkoj, Ljubljani...

Ovaj poznati kinolog, 27 je puta bio europski i svjetski šampion u radu s lovačkim psima, u svim disciplinama, a onda se preorijentirao na sokolarstvo kojim se bavi više od trideset godina. Zimi je često u inozemstvu na raznim natjecanjima diljem Europe. Sudjeluje i na sokolarskim susretima u Karlovcu, Varaždinu, Velikoj Gorici, Laslovu. Što je najvažnije u radu s orlovima, pitamo Harija, a on odgovara - prvenstveno velika ljubav.

- Moraš imati strahovito puno ljubavi da bi radio sa životinjama uopće. Moraš imati interes, usavršavati se kako bi napredovao. Meni je kod doktora teško čekati deset minuta, a pticu u lovu mogu čekati i dvadeset sati, u snijegu, na minus dvadeset stupnjeva. Orao je strašno inteligentna životinja. Reagira na gestikulaciju i na zvuk. Kada je mlad, nagradim ga s hranom. Važno je da svaki moj poziv prihvati s ugodom. Ne smije se svađati s pticom, niti je kažnjavati. Važno je obostrano povjerenje. Jedan orao pojede do kilogram i pol mesa u obroku, to može biti jednom na dan, svaka dva, tri, pet dana… Ako mu daš kunića izdrži jedan dan, a zeca tri dana. Često idem na susrete i u lov u Visoke Tatre. Više me nitko ne prati jer znaju da sam fanatik. Da bi radio sa životinjama moraš biti staložen, ističe ovaj sokolar koji lovi s orlom, jastrebom, sokolom i sovom.

Hari ima pet surih orlova i jednog stellera. Svi su oni iz uzgoja, selekcionirani, registrirani i čipirani ili označeni zatvorenim prstenom. Jedan njegov orao glumio je u filmu "Braća vjetra". Orlove prevozi u kombiju, svakog u svom transporteru, koji je ventiliran te zvučno, svjetlosno i termo izoliran. Sokolarska rukavica gotovo da mu je srasla za ruku. Orlovima vješto stavlja i skida sokolarsku kapu koja se stavlja zbog stresa i stresnih situacija, jer, kada bi orao zapazio mačku ili psa ili nekog čovjeka koji se ponaša neprimjereno, možda bi se uznemirio.

- Volim prirodu i životinje i u zadnje vrijeme samo sokolarim, idem u lov s pticama grabežljivicama. Prvenstveno na lisicu i čaglja koji, kada su u velikom broju, rade štete po lovištima, a mislim da ih ima jako puno i već se u potrazi za hranom spuštaju u naseljena mjesta. Prirodno je da jastreb lovi zeca, a orao lisicu, kaže Herak i dodaje kako je sokolarenje za njega način života. Od listopada do veljače putuje Europom, što zbog lova, što zbog susreta. Dvije godine za redom, prošle i ove, na najvećem europskom sokolarskom susretu u Češkoj proglašen je vitezom lova.

Puštanje u prirodu uz inspekcijski nadzor

Suri orao pušten je u prirodu uz inspekcijski nadzor. Obavila ga je mr. sc. Mirjana Fonjak, viša inspektorica zaštite prirode, zbog kontrole držanja pronađene strogo zaštićene vrste. Prisustvovao je i lovočuvar Alfredo Jugovac iz Poreča, kao i Žarko Erceg, glavni čuvar prirode u Javnoj ustanovi Park prirode Učka.

- U Hrvatskoj je negdje 25 parova surih orlova, od toga su tri na području Istarske županije, dva su u Parku prirode Učka, a jedan je na rubnom području učkarskog parka, ali je također u području Natura 2000. Suri orlovi strogo su zaštićena vrsta. Jedan su od indikatora očuvanja staništa. S obzirom da zahvati u prostoru mogu utjecati na stanište, i samim time smanjuje im se prostor za obitavanje i za hranu, tako im se smanjuje i populacija, izjavio je Erceg. Pitali smo ga i što napraviti ako se u prirodi pronađe ozlijeđeni primjerak takve strogo zaštićene vrste.

- Ovisno o području na kojem je pronađen, treba se obratiti nadležnim institucijama. U ovom slučaju za područje Istarske županije, za područje Parka prirode Učka, dijela Nature 2000, nadležna je Javna ustanova Park prirode Učka, a za drugi dio Nature 2000, Javna ustanova Natura Histrica, rekao je Erceg.

Suri orao Aquila chrysaetos proglašen je strogo zaštićenom vrstom Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama.

Sokolarstvo - nematerijalna baština

Za Heraka kažu da spada u krug najboljih svjetskih sokolara. U Hrvatskoj ih je aktivnih desetak, a šezdesetak ih je registriranih. Među njima niti jedne sokolarice, za razliku od inozemstva gdje ih ima puno. Uz njega, time se u Istri bavi njegov sin David i rođak Mario Juran. Sokolarstvo i uopće način lova pomoću posebno uvježbanih ptica grabežljivica pomalo je egzotično zbog opreme koju sokolari koriste, povezanosti s pticama kao i načina na koji o njima skrbe. U svjetskim razmjerima tradicijska je to djelatnost.

Sokolarstvo je čitavo desetljeće na UNESCO-vom popisu nematerijalne svjetske baštine kao zajednička nematerijalna baština više zemalja, među njima i Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Maroka, Mongolije, ali i Belgije, Češke, Francuske, pa čak i Austrije… Uskoro će se tom popisu pridružiti i Hrvatska. Herak kaže da su za to predali svu potrebnu dokumentaciju.

Angažiran i na aerodromima

Hari Herak jedini je koji ima položen stručni ispit za biološku zaštitu. Položio ga je u Italiji, a omogućava mu da se sokolarstvom bavi i na aerodromima gdje postoji problemi s pticama. Bio je angažiran u Brnu, a na tamošnjem aerodromu njegov kolega sokolar također je radio biološku zaštitu čak s gepardom u vrijeme kada su problem bili zečevi i srne. Sokolar u Francuskoj uključen je u vojni program gdje se dresirane orlove koristi za rušenje potencijalno terorističkih dronova.

Povezane vijesti

• Lanišće: U urušenom bunkeru pronašli 64 bombe
• Lanišće: Nastavlja se borba za seoska dobra
• "Zvona" za odvojeno prikupljanje otpada i na Ćićariji