IZVANREDNA PRIČA
ČUDOM SPAŠENI Dječake iz tajlandske potopljene špilje umirili anestetikom da bi ih mogli izvući ronjenjem kroz labirint jama. Pročitajte potresna svjedočanstva sudionika akcije
Doslovno sam namirisao ljude u toj dvorani, izjavio je britanski speleoronioc Rick Stanton. Ondje je snimljen video koji je postao viralan diljem svijeta, kada su se dječaci počeli pojavljivati od nikud i kada ih pita koliko vas ima? Bio je to zaista čaroban trenutak!, kaže predsjednik britanske službe spašavanja u špiljama Peter Dennis
Priču o dvanaest tajlandskih dječaka zarobljenih sa svojim nogometnim trenerom 18 dugih dana u monsunom potopljenoj krškoj špilji Tham Luang na samom sjeveru Tajlanda prošlog je ljeta iz dana u dan sa zebnjom pratio čitav svijet.
U utrci s monsunskim vremenom koje je prijetilo da će trajno, na više mjeseci, u potpunosti odsjeći mlade zatočenike borili su se stotine spasitelja iz Tajlanda i cijelog svijeta. Uspjeli su ih pronaći, što je još bilo daleko od konačnog spasenja, hrabri britanski ronioci koji su ih nakon gotovo deset dana otkrili šćućurene u mraku na blatnom nasipu djelomično poplavljene špilje nekoliko kilometara unutar jamskog kompleksa. Bio je to početak dugotrajne junačke operacije spašavanja o kojoj se već spremaju knjige i dokumentarni filmovi, a televizijska kuća Netflix već sprema serijal.
Speleolog živio kraj pećine
Vođu britanske službe spašavanja u špiljama Petera Dennisa susreli smo prošlog vikenda na konferenciji Europskog speleospasilačkog saveza (ECRA) pokraj jame Baredine kod Poreča na koju je stiglo stotinjak spasioca iz 18 zemalja svijeta.
- Bio je to veliki trud mnogih međunarodnih ekipa i brojnih individualaca iz raznih dijelova svijeta, kaže džentlmenski Dennis kojeg smo pitali kako to da su prvi na licu događaja bili Britanci.
- Presudni faktor bio je taj što britanski speleolog Vernon Unsworth živi samo nekoliko minuta udaljen od pećine. Zajedno s britanskim speleologom Robertom Harperom istraživao je Tham Luang u potpuno suhim uvjetima samo tjedan dana prije incidenta. Stoga kada su objavljene prve vijesti da su dječaci nestali Unsworth se javio vlastima sa željom da pomogne, ali kada je vidio razinu vode koja je ispunila jamski sustav bio je šokiran, pojašnjava Dennis.
S obzirom da je imao prijatelja u tajlandskoj turističkoj policiji Unsworth mu je preporučio da se odmah angažiraju stručni speleoronioci, a imena koja se jedino mogao sjetiti u prvi čas bili su ona britanska. Tako je došlo do angažmana britanskih ronioca od strane tajlandske vlade s ciljem savjetovanja ronioca tajlandske ratne mornarice (Navy Seals) koji su već bili u potrazi za dječacima.
Najgore tek predstoji
U inicijalnoj fazi spašavanja u Tajland su u 24 sata stigli Rick Stanton i John Volanthen koji su ondje, zajedno s Robertom Harperom koji nije bio aktivni ronilac, ali je poznavao pećinu, pomagali tajlandskim roniocima da postave sigurnosno uže za ronjenje. Nisu uspijevali naći dečke, a voda je imala snažne struje.
- Gotovo tjedan dana kasnije Stanton i Volanthen su stigli do poveće dvorane sa zrakom. Stanton je kazao da je doslovno namirisao ljude u toj dvorani. Ondje je snimljen video koji je postao viralan diljem svijeta, kada su se dječaci počeli pojavljivati od nikud i kada ih pita koliko vas ima? Bio je to zaista čaroban trenutak, kaže Dennis.
- Potraga je bila gotova i svi su bili uzbuđeni. Nastala je euforija. Ali najgore je tek predstojalo. Kako pobogu da izvučemo te dječake s lokacije udaljene 4,5 kilometara od sigurnosti ulaza u pećinu, i to kroz potpuno poplavljeno podzemlje. Samo prvo poplavljeno područje bilo je dugo 350 metara, nastavlja Dennis.
U tom trenutku operaciju spašavanja preuzele su tajlandske službe koje su Britance pozvale da ostanu kao savjetnici. Planirali su dječacima dovesti hranu, kablove da mogu komunicirati s vanjskim svijetom i osvijetliti dvoranu u kojoj su se nalazili. U međuvremenu su se nadali da će uspjeti isušiti pećinu koristeći ogromne industrijske crpke, a pokrenuli su i veliku potraga u džungli iznad pećine kako bi pronašli pukotine, alternativne ulaze, koje bi vodile do dvorane u kojoj su se nalazili zatočenici. U tome je sudjelovao ogroman broj domaćih i stranih volontera. No, do kraja tjedna nije bilo pomaka. Tajlandski ronioci nisu uspijevali da dječacima dopreme hranu, jer nisu imali adekvatnu ronilačku opremu (bila je preglomazna i neprilagođena za podzemne tjesnace), a unatoč tome mnogo su riskirali. Tada je u špilji smrtno tragično stradao tajlandski mornarički ronioc Samarn Poonan. Tada su Tajlanđani prihvatili britanski prijedlog spašavanja koji je krenuo.
Labirint podzemlja
- Svaki su dan po četiri dječaka izvukli iz potopljene jame, i to čudesno, sve žive i zdrave. Izvanredna priča, kaže Dennis dodajući da su se od Britanaca akciji pridružili iskusni ronioci Jason Mallinson, Chris Jewell, Josh Bratchley, Jim Warny i Connor Roe. Međutim, ključni spasioci bili su dva australska ronioca. Craig Challen i anesteziolog Richard Harris koji je prije same akcije spašavanja dječacima na pravi način dozirao anestetik ketamin koji im se dao kako bi ih se umirilo i tako dostatno umirene provelo kroz labirinte podzemlja sve do izlaza, kaže Dennis dodajući da su u dijelu spilje sa zrakom bili finski, danski i kanadski ronioci koji su pomagali da se dječake prenese do druge poplavljene sekcije.
U posljednjoj su komori pumpe donekle funkcionirale i ondje su dječake prihvaćali tajlandski spasioci. Čak je bila uređena manja bolnica za prihvat gdje bi ih odmah ugrijali te im dali lijekove protiv anestezije. Važni su bili i američki vojni ronioci koji su uvjerili tajlandske vlasti u ozbiljnost plana. Inače, u akciji spašavanja sudjelovalo je više od 90 ronilaca iz cijelog svijeta i nebrojeni volonteri.
Na okupljanju kod jame Baredine susreli smo čovjeka koji je vodio jednu od najvećih spasilačkih akcija u spiljama, trenutnog predsjednika švicarske službe spašavanja u špiljama Andyja Scheurera.
Iz špilje čovjeka izvlačilo 728 ljudi
- U njemačkoj špilji Riesending se 2014. godine dogodila nesreća vrlo duboko u špilji, više od 1.000 metara dubine. Na speleologa se odronila stijena i ozbiljnu mu ozlijedila glavu. S njime su u pratnji bila još dvojica, a jedan od njih je bio Švicarac koji je predložio bavarskim gorskim spasiteljima (Bergwacht Bayern kao dio Njemačkog Crvenog Križa) koji nisu imali dovoljno ljudi za tako zahtjevnu akciju spašavanja, da pozovu nas. Bio je to vrlo velik i zahtjevan posao zbog dubine na kojoj se unesrećeni nalazio, stoga su se akciji još pridružili njemački, hrvatski, talijanski i austrijski spasioci, pojašnjava Scheurer.
- Bio sam zadužen za vođenje operacije u špilji i za međunarodnu organizaciju što je bilo potpuno novo iskustvo za nas, jer dotad nismo nikad imali tako veliku operaciju. U istom smo trenutku imali 202 spasioca u špilji, a sveukupno je u akciji spašavanja sudjelovalo 728 ljudi, kaže predsjednik Scheurer. Ta je akcija tako postala jedna od najvećih spasilačkih akcija u spiljama u povijesti. "Akcija je bila uspješna, trajala je gotovo 14 dana, a unesrećeni se tri mjeseca nakon nesreće vratio na posao. Sve je s njim bilo u redu, što je baš zanimljivo, jer su njegove ozljede bile zaista teške, i nije odmah dobio liječenje koje mu je bilo potrebno, ali je preživio. To je bio uspjeh, ali i dokaz da trebamo organizaciju kao što je ECRA, jer ako se nešto zaista ozbiljno dogodi, ovaj primjer dokazuje, nacionalne službe nemaju dovoljno snage, dovoljno resursa, da spase nekog sami, trebaju pomoć izvana. Slučaj iz špilje Riesending pokazao je da su potrebne zajedničke vježbe europskih spasilačkih službi i upoznavanje s načinom rada pojedinih timova", zaključio je Scheurer.
Švicarska služba spašavanja u špiljama trenutno ima 240 članova, isključivo špiljskih spasilaca, od čega je 40 voditelja operacija koji predvode akcije. Razdvojeni su od švicarske gorske službe spašavanja, iako s njom usko surađuju.
Kita Gaćešina s 42 km labirinata
- S obzirom da se poznaju s Britancima i speleoronioci HGSS-a bili su u pripravnosti tijekom spašavanja u Tajlandu. Slična se situacija dogodila u poljskim Tatrama gdje su dvojica speleologa ostali zarobljeni zbog naglog podizanja razine vode. Spasioci su danima pokušali doći do njih, a članice ECRA-e, uključujući i Hrvatsku, ponudile su pomoć Poljskoj, međutim, to odobrenje nije došlo. Mislili su da situaciju imaju pod kontrolom, međutim, u međuvremenu je došlo do pogoršanja vremena i dva dana akcija spašavanja nije bila moguća. Nažalost, bio je negativan ishod, jer kada su došli do njih oni su bili mrtvi. Umrli su zbog pothlađivanja, jer su ostali zarobljeni nekoliko dana bez dovoljne količine odjeće i hrane, kaže nam pročelnik Komisije za speleospašavanje HGSS-a Marko Rakovac dodajući da se kod nas u prosjeku godišnje provede jedna velika akcija u kojoj zna sudjelovati stotinjak ljudi.
- Speleospašavanje je specifično i složeno, jer takvih intervencija nema mnogo, ali kada se dogodi incident tada intervencija traje više dana i jedna država nije u mogućnosti uvijek pokriti intervenciju. U Hrvatskoj imamo četiri jame dublje od 1.000 metara i najveći speleološki objekt u Dinarskom kršu, jamski sustav Kita Gaćešina, s 42 kilometara kanala i labirinata, pa u takvim objektima spašavanje zna potrajati nekoliko dana. Prije nekoliko godina u Kiti Gaćešinoj je na 500 metara dubine i nekoliko kilometara od ulaza pukla sidrišna pločica za koju se drži uže pa je speleolog pao i ozlijedio kralježnicu. Morali su ga imobilizirati. Akcija spašavanja je trajala 20 sati odnosno 24 sata od dojave. Godinu dana ranije na istom mjestu jedan je speleolog pao u hipoglikemijsku komu na 300 metara dubine, kaže pročelnik Rakovac.
- Potrage za izgubljenim ljudima obuhvaćaju 70 posto naše djelatnosti, a najčešće traju više dana u nepristupačnim krškim područjima, nastavlja. Volonterskih članova udruge HGSS ima oko 900, a podijeljeni su u 25 stanice. Godišnje odrade oko tisuću intervencija. Najčešće se radi o speleolozima, planinskim skijašima, alpinistima i specijalistima u planinskim djelatnostima.
Ne smije se naplaćivati
- Mi želimo biti volonteri zato što nam pruža zadovoljstvo da u slobodno vrijeme imamo mogućnost baviti se spašavanjem. To nije posao, već stil života. Imamo unutarnji motiv koji nije novac, nego spašeni život. I postoji ona narodna izreka koja kaže ako si spasio jedan život kao da si spasio cijeli svijet i nama je to najveća nagrada i zadovoljstvo, nastavlja Rakovac koji smatra da se spašavanje ne bi smjelo početi naplaćivati.
- Besplatna spasilačka služba uvelike pridonosi turizmu, jer se u Hrvatskoj turisti osjećaju sigurni. To se ne smije zaboraviti, kada ljudi počnu pričati da bi spašavanje trebalo naplaćivati. Naime, nerijetko se ljudi stide pozvati pomoć, a kada pozovu bude kasno, a kamoli da se još naplaćuje, kako bi onda bilo, pojašnjava Rakovac dodajući da mnogo vremena i energije ulažu u preventivu kroz seminare u planinarskim i speleološkim društvima.
Osim stručnih predavanja i radionica tijekom porečkog susreta održana je ronilačka vježba kraj Tara, demonstracija ventiliranja podzemlja u slučaju kad je zasićeno ugljikovim dioksidom, proširivanje uskih prolaza frakturiranjem stijene te postavljanja interneta u podzemlje provlačenjem kabela.
- To je vrlo važno u slučajevima kada do unesrećenog ne može doći liječnik pa daje savjete putem videolinka speleolozima što može biti od iznimnog značenja. Internet se u podzemlje može uvesti pomoću posebnog kabela, ali i bežičnih antena koje na valovima niske frekvencije šalju signal kroz stijene. Inače, u HGSS-u imamo pet osposobljenih liječnika koji se mogu spustiti ispod 500 metara dubine, a dvojica ispod tisuću metara u podzemlje, kaže Rakovac.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
