NOĆI BESANE u muntiću i pomeru

BREKI NOĆU NE DAJU SPAVATI: Psi počnu lajati oko 18 sati i to traje cijelu noć, sve do jutra "Taman zaspiš, i onda te probude"

| Autor: Patricija SOFTIĆ

U Muntiću boksevi okrenuti "licem" prema selu * U Pomeru jedan mještanin ne može uživati u ljetnim radostima na svojoj parceli zbog susjeda koji je uz samu granicu dvaju zemljišta postavio boks u kojem je jedan pas u apsolutno nehumanim uvjetima s čime su medulinski redari upoznati i očekuje se njihova intervencija

 

 Jedinice lokalne samouprave u zadnjih su nekoliko godina donijele dosta detaljne i pozitivne propise o držanju životinja i načinima postupanja s njima. Iako se s našim zakonima i pravnim odlukama još nismo približili, primjerice, Novom Zelandu koji je prije tri godine napravio ogroman korak naprijed u zaštiti prava životinja, osiguravajući da budu pravno prepoznata kao bića s osjećajima, ta činjenica velikoj većini ljudi niti ne treba biti zapisana "crno na bijelo" u ustavu ili nekom zakonu da bismo bili svjesni da je to tako.

Nažalost, čak i ako poštuju lokalne uredbe o načinu držanja životinja, neki vlasnici pasa i dalje svojim postupanjem otežavaju život kako svojim "ljubimcima", tako i susjedima.

 Dvogodišnja noćna mora

U Muntiću, primjerice, mještani koji žive u blizini groblja već otprilike dvije godine muku muče s jednim susjedom koji na svojoj parceli ima pravu uzgajivačnicu rasnih pasa. Desetak pasa smješteno je u šest zidanih boksova koji su, nažalost, izgrađeni na nezgodnom položaju i okrenuti "licem" prema selu. Konfiguracija terena između te parcele i prvih susjeda takva je da su susjedi očajni i konstantno neispavani zbog svakodnevnog laveža pasa koji odjekuje iz boksova kao da su kakvi zvučnici okrenuti točno prema selu.

- Ne laju konstantno, ali najčešće laju navečer. Počnu oko 18, 19 sati i to traje do jutra, s povremenim prekidima. Čujte, jako ih je puno i sve su to veliki breki, i vjerojatno čim neka druga životinja prođe blizu boksova ili zemlje, oni podivljaju i počnu lajati svi u glas. Ne možemo spavati s otvorenim prozorima, a ni zatvoreni baš ne pomažu. Ili taman zaspiš, i onda te probude. Zamislite da vam se to tako konstantno događa, svaku večer, svaki dan, znate što to radi vašem organizmu? Stotinu puta je više nas odlazilo kod vlasnika parcele i na lijep način smo ga molili da nešto poduzme, ali nikom ništa. Nisu oni ni zapušteni, ni žedni, ni gladni, barem mi se čini da ih se pazi, ali trebao je malo razmisliti o susjedima kada je išao graditi boksove tako da budu okrenuti prema selu. To nema nikakve logike, rekao nam je jedan od susjeda.

Dodaje da su se do sada više puta obratili za pomoć na razne adrese, od komunalnog redara Općine Ližnjan, do policije i veterinarske inspekcije, ali da nitko ništa nije učinio, pa čak ni udruge za zaštitu životinja. Kako to zvuči, uvjerili smo se i sami kada smo se samo približili rubu zemljišta na kojem se nalaze uglavnom belgijski ovčari i vjerojatno njemački kratkodlaki ptičari. Iako smo još uvijek bili dosta daleko od samih boksova, od laveža su nam zaista treperili bubnjići u ušima i morali smo se udaljiti.

Pod boksa prekriven psećim izmetom

S druge strane, u Pomeru, primjerice, jedan mještanin ne može uživati u ljetnim radostima na svojoj parceli zbog susjeda koji je uz samu granicu dvaju zemljišta postavio boks u kojem je jedan pas u apsolutno nehumanim uvjetima. Pod boksa u potpunosti je prekriven psećim izmetom, a pas neprestano tužno šeće boksom jer zasigurno i njemu samom smeta leći u takvu prljavštinu. Susjed koji nam je to dojavio boji se da pas niti nema dovoljno hrane i vode, a osim toga, ta nehigijena boksa na ovom ljetnom užeglom suncu itekako smrdi metrima uokolo. I on je, kaže, obavijestio sve moguće nadležne službe o tom problemu, no poduzelo se nije ništa.

I dok komunalni redar Općine Ližnjan tvrdi da nije upoznat s ovim slučajem u Muntiću, komunalni redari općine Medulin rekli su nam da su upoznati sa slučajem u Pomeru i da će poduzeti mjere koje su u njihovoj nadležnosti. Stoga smo o svemu ovome razgovarali s veterinarskom inspektoricom Lovorkom Tomičić.

- Prvi bi na teren trebali izaći komunalni redari i vidjeti poštuju li se u ovim slučajevima općinski propisi o načinu držanja životinja i kućnih ljubimaca koji su donijeti u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja. Dobro se zna da, na primjer, pas ne smije biti neprestano vezan na lancu, koliko veliki boksovi moraju biti, da ti boksovi moraju biti redovito čišćeni, da psi moraju imati zaklon od sunca i kiše, te biti svakodnevno opskrbljeni svježom vodom i hranom. Ukoliko postoji indicija da se radi o nekakvom uzgoju pasa, treba vidjeti je li uzgajivač uopće registriran ili ne. No, ako je sve drugo prema propisima, svaki bi lovac ili uzgajivač ipak trebao imati obzira prema susjedima i poduzeti mjere da njegovi psi što manje na bilo koji način remete miran suživot u selu, kaže Tomičić.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter