CRKVA ODUVIJEK SLAVI MARIJINO UZNESENJE
BLAGDAN VELIKE GOSPE: Najstarija crkvena predaja kaže da je Marija poslije Isusova uzašašća živjela još 26 godina i doživjela 72.
Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu, a onda je s apostolom Ivanom, kojem je Isus povjerio majku, došla u Efez. Ovdje je na Brdu slavuja živjela deset godina pa se vratila u Jeruzalem. Maleni hram u središtu grada sagrađen je na ostacima kuće koju su otkopali francuski redovnici lazaristi iz Izmira 1881.
(Pixabay)
U Crkvi vrijedi drevno pravilo "Lex orandi - lex credendi", što znači "Slavi ono što vjeruje - vjeruje ono što slavi". Upravo na primjeru svetkovine Marijina Uznesenja na nebo, Velike Gospe, razvidno je kako je Crkva stoljećima slavila Marijino uznesenje, da bi tek u 20. stoljeću to službeno i potvrdila kao sadržaj svoje vjere.
Blagdan Velike Gospe je državni blagdan u Hrvatskoj. Vjernici u našoj domovini časte je iz zahvalnosti kao "kraljicu Hrvata", a zazivali su je i "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvata). Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu "Hvaljen Isus i Marija": Hrvati su kršćanskom pozdravu "Hvaljen budi Isus Krist" dodali i njegovu majku Mariju.
Predaja iz 2. stoljeća
Štovanje Djevice Marije doživjelo je svoj zamah s Efeškim saborom (431. godine), kada je svečano proglašeno da je Marija Theotokos, tj. Bogorodica. Koju godinu nakon toga (između 334. i 490.) u Jeruzalemu i Betlehemu 15. kolovoza slavi se Marija Bogorodica. To je najstarija i najznačajnija marijanska svetkovina. Sve Crkve Istoka preuzele su blagdan Usnuća Marijina, prijelaz koji je sličniji snu nego smrti. Zanimljivo je da se u Etiopiji razlikuje blagdan Marijine smrti (16. siječnja) od blagdana njezina Uznesenja (15. kolovoza). Ovaj blagdan, koji se u počecima zvao blagdan Usnuća Marijina, od 770. naziva se Uznesenje Blažene Djevice Marije.
Papa Pio XII. na svetkovinu Svih Svetih, 1. studenoga 1950., proglasio je dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marija na nebo apostolskom konstitucijom, najvišom razinom uredbe koju donosi papa, Munificentissimus Deus (Silno darežljivi Bog). Papa je objavio: "Proglašavamo, objavljujemo i definiramo da je Bogom objavljena dogma da je Bezgrešna Bogorodica uvijek Djevica Marija, završivši put zemaljskog života, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu."
Katolička crkva vjeruje u četiri istine, odnosno dogme, o Blaženoj Djevici Mariji: da je Bogorodica, Djevica, Bezgrešno rođena i Uznesena na nebo dušom i tijelom. Oci i pisci Svetoga pisma od 4. i 5. stoljeća upućivali su na pojedinosti o Usnuću i Uznesenju Djevice utemeljenom na predaji koja je nastala u 2. stoljeću. Prema toj predaji, kada je Marija bila blizu napuštanja ovoga svijeta, svi apostoli osim Jakova Starijeg, koji je pretrpio mučeništvo, i Tome, koji se nalazio u Indiji, okupili su se u Jeruzalemu da bi bili s njom u posljednjim trenucima. I jednoga vedrog popodneva zatvorile su se njezine oči pa su njezino tijelo položili u grob. Nakon nekoliko dana, kada je došao, Toma je želio vidjeti Marijino tijelo, ali našli su prazan grob i čuli nebesku glazbu.
Najstarija crkvena predaja kaže da je Marija poslije Isusova uzašašća živjela još 26 godina i navršila 72 godine života. Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu, a onda je s apostolom Ivanom, kojem je Isus povjerio majku, došla u Efez. Ovdje je na Brdu slavuja živjela deset godina pa se vratila u Jeruzalem.
Brdo slavuja
Maleni hram u središtu ovoga mjesta sagrađen je na ostacima kuće koju su otkopali francuski redovnici lazaristi iz Izmira 1881. godine. Građen je prema opisu bl. Anne Catherine Emmerich, stigmatičarke, redovnice augustinke koja je umrla 1824. i nikad nije bila u ovim krajevima, nego ih je opisivala prema svojim viđenjima. Unutrašnjost je nevelika i jednostavno opremljena, pod obložen tepisima. Malo niže je izvor vode koja se smatra ljekovitom. Hodočasnici svoje želje, zahvale i ostale poruke upućene Majci Božjoj pišu na komadiće tkanine ili papira i vežu ih na vrpce koje vise s metalnih okvira.
Mjesto odiše snažnom duhovnošću, ali nikada nije dobilo status službenog marijanskog svetišta. Ovdje su, uz tisuće vjernika, hodočastili Angelo Giuseppe Roncalli, kasnije papa Ivan XXIII., dok je bio nuncij u Turskoj, zatim njegov nasljednik papa Pavao VI. pa Ivan Pavao II. i Benedikt XVI., papa koji je abdicirao.
Unatoč šutnji Svetoga pisma, u 12. poglavlju Otkrivljenja/Apokalipse, posljednje knjige Biblije i Novog zavjeta, koja se pripisuje apostolu i evanđelistu Ivanu, skrbniku Isusove majke Marije, piše: "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda." Crkveno učiteljstvo u tom prizoru vidi Mariju, Bogorodicu.
Dogmu o Marijinu Uznesenja papa Pio XII. proglasio je pred gotovo nevjerojatnih 250 tisuća vjernika okupljenih na Trgu sv. Petra. Događaju je nazočilo 600-tinjak biskupa iz cijeloga svijeta, a među vjernicima bila su mnoga državna izaslanstva. Tu su bila i dvojica uzornih katolika, koji slove kao oci današnje Europske unije: Alcide de Gasperi, predsjednik talijanske vlade, te francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman. Ne spominje se da je tada na Trgu sv. Petra bio i treći otac EU-a, njemački kancelar Konrad Hermann Josef Adenauer.
Europska solidarnost
Ima jedna manje poznata veza između Vijeća Europe, Europske unije i Gospe s krunom na glavi od 12 zvijezda. Kada je Vijeće Europe raspisalo natječaj za svoju zastavu, 1955. godine prihvaćen je onaj Arsena Heitza (1908.-1989.), crtača, djelatnika u poštanskoj službi Vijeća Europe: na plavoj podlozi vijenac od 12 zlatnih zvijezda - kruna s 12 zlatnih zvijezda. Autor je objasnio da je inspiraciju pronašao u Bibliji, opisu žene s vijencem na glavi od 12 zvijezda. Zlatne zvijezde poredane u krug predstavljaju solidarnost i sklad među europskim narodima. Broj zvijezda ne predstavlja broj država članica i stoga se ne mijenja bez obzira na proširenje EU-a. Suautor europske zastave bio je Paul Michel Gabriel, barun Levy (1910.-2002.), belgijski novinar, niz godina direktor informiranja u Vijeću Europe.
Blagdani Mariji u čast
I pulska i porečka prvostolnica posvećene su Uznesenju Marijinu. Pulska katedrala, usto, posvećena je sv. Tomi apostolu, zaštitniku grada i pulske biskupije, a porečka bazilika sv. Mauru, zaštitniku porečke biskupije. Riječ je o velikim središtima kršćanstva i kršćana u Istri, koji su Bogorodicu prigrlili kao ovozemaljsku zaštitnicu. Veloj Gospi posvećene su i župe u Buzetu (crkva sagrađena 1784.), Cerovlju (1894.), Pazu (1579.) i Vrhu na Buzeštini (crkva sagrađena 1231., obnovljena 1926. i 1979.).
Mala Gospa je spomendan Marijina rođenja, koji se slavi 8. rujna. Njoj su u Porečkoj i pulskoj biskupiji posvećene župe u Raklju (crkva sagrađena u 15. st.), Završju (18. st.), Zarečju (18. st.), Labinu gornjem (1334. na ruševinama iz 9. st.) i Baderni (XVI. st., obnovljena i dograđena 1843. i 1878.).
Blagdan Bezgrešnog Marijinog začeća (8. prosinca) osobito su širili franjevci, a dogma o Bezgrešnom začeću BDM proglašena je 1854. bulom pape Pija IX. Ineffabilis Deus (Neizrecivi Bog). Župa Sv. Ivanca nad Rašom posvećena je Bezgrešnoj, a župna crkva sagrađena je u 18. st. Crkve Bezgrešnoj podignute su u Peruškima (Krnica), obnovljena 1963., te pokraj rovinjskog groblja, sagrađena 1346.
Blagdan Pohođenja Marijina Elizabeti potaknuli su franjevci 1263., a papa Urban VI. je 1389. ovaj blagdan odredio za cijelu Crkvu, želeći osigurati Marijin zagovor u prevladavanju crkvenog raskola od 1054. Slavi se 31. svibnja. U Porečkoj i pulskoj biskupiji dvije župe posvećene su Pohođenju Marijinu, u Pomeru, gdje je crkva sagrađena u 14. st., obnovljena 1632., te u Balama, gdje je župna crkva sagrađena 1882., prije 140 godina.
Gospa Snježna slavi se 5. kolovoza, a blagdan se veže uz predaju: papi Liberiju u snu se ukazala Bogorodica i rekla da joj dadne sagraditi crkvu tamo gdje bude našao snijega. I doista, usred ljeta (5. kolovoza!) snijeg se našao na brdu Esquilinu gdje je bazilika i sagrađena. Bilo je to neposredno nakon Efeškog sabora. Pio V. je ovaj blagdan uvrstio u kalendar opće Crkve 1568.
U Istri župa Materada kod Umaga posvećena je Gospi Snježnoj (crkva sagrađena 1664., obnovljena 1941.). Crkve Gospe Snježne podignute su u Rovinjskom Selu (14. st.), Čepiću kod Šterne (1492.), u Brnobićima kod Huma (15. st.), Maružinima kod Kanfanara (11. st.), na brdu Padova kod Kašćerge, posvećena i Sv. Antunu Padovanskom, koja se spominje 1177.
Spomendan Blažene Djevice Marije Žalosna (15. rujna) nastao u 12. st. a inspiriran je riječima Šimunovim: "A i tebi će mač probosti dušu." U početku se ovaj blagdan slavio petkom prije Cvjetnice, a danas neposredno nakon blagdana Uzvišenja sv. Križa. Spomendan Gospe od Krunice, Gospe od Ružara za čitavu Crkvu uveo je 1716. papa Klement XI. u znak zahvale za novu pobjedu nad Turcima kod Petrovaradina. Pobjeda je pripisana Gospi i moljenju krunice. Slavi se 7. listopada.
Župa Trviž posvećena je Gospi od Ružara, trobrodna crkva sagrađena je 1897. Crkve Gospi od Ružara podignute su u Dračevcu na Poreštini (obnovljena 1966.), Draguću (1641.), Stanciji Rosello kod Novigrada (1895.), Završju (1684.), Gorenjoj Vasi (1691.) i pokraj Motovunskih Novaki (1683.).
Jedna žena, bezbroj naslova
Marija, Isusova majka, poznata je po više različitih titula (Blažena Majka, Djevica Marija, Majka Božja, Gospa, Presveta Bogorodica), epitetima (Zvijezda mora, Kraljica neba, Uzrok naše radosti), zazivima (Majka Milosrđa) i nekoliko imena povezanih s mjestima (Gospa od Loreta, Gospa od Fatime, Gospa Trsatska). Svi ovi opisi odnose se na istu ženu po imenu Mariju, majku Isusa Krista (u Novom zavjetu), a različito ih koriste rimokatolici, pravoslavci, orijentalni pravoslavci i neki anglikanci.
Majka Marija, Merjem, jedina je žena imenom spomenuta u Kur'anu. Neki opisi Marije su ispravne titule, dogmatske prirode, dok su neki od njih invokacije. Drugi opisi su poetski ili alegorijski ili imaju manji ili nikakav kanonski status, ali čine dio popularne pobožnosti. Relativno velik broj naslova danih Mariji može se objasniti na nekoliko načina. Neki naslovi su porasli zbog geografskih i kulturoloških razloga, primjerice, kroz štovanje određenih ikona. Drugi su bili vezani za marijanska ukazanja.
Marijin zagovor traži širok spektar ljudskih potreba u različitim situacijama. To je dovelo do formulacije mnogih njezinih naslova (Dobar savjet, Pomoć bolesnicima, itd.). Štoviše, meditacije i pobožnosti o različitim aspektima Marijine uloge u Isusovu životu dovele su do dodatnih naslova, poput Žalosne Gospe. Još daljnji naslovi izvedeni su iz dogmi i doktrina, kao što su Uznesenje Marijino, Uspenje Bogorodice i Bezgrešno začeće.
Nakon sabora u Efezu marijanska pobožnost, usmjerena na suptilan i složen odnos između Marije, Isusa i Crkve, počela je cvjetati, prvo na Istoku, a kasnije i na Zapadu. Reformacija je umanjila ulogu Marije u mnogim dijelovima Europe u 16. i 17. st. Tridentski sabor i kontrareformacija pojačali su marijansku pobožnost među rimokatolicima. Otprilike u istom razdoblju, Marija je postala instrument evangelizacije u Americi i dijelovima Azije i Afrike, u Gospi od Guadalupea, što je rezultiralo velikim brojem obraćenja na kršćanstvo u Meksiku.
Nakon reformacije, barokna literatura o Mariji doživjela je neviđeni rast, s više od 500 primjera marioloških spisa samo tijekom 17. st.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
