Najveći je problem s ovim dokumentima skrivanje podataka o doušnicima. Kako saznati koliko su doušnici i njihova izvješća vjerodostojni, gdje je na djelu iskrenost i točnost, gdje, pak, kontraobavještajno djelovanje UDBE ili možda sovjetske Kontrarazvedke, a gdje puko neznanje nekog informanta koji se pokušava prodati radi neke materijalne dobiti, kaže pulski povjesničar i filozof dr. Alen Tafra

Uza sve rezerve spram vjerodostojnosti nekad tajnih obavještajnih podataka, povremene medijske objave deklasificiranih podataka iz arhiva američke obavještajne agencije CIA, osim pažnje povjesničara koji istražuju noviju povijest, silno privlače pozornost senzacije gladnih medija, a posebno zagovornika teorija zavjere.

Tako je ovog tjedna pozornost privukla informacija da objavljeni dokumenti CIA-e uključuju i knjigu "Priča o Adamu i Evi" Chana Thomasa iz 1966. godine, a vijest prate medijski naslovi "Isus predvidio predstojeću kataklizmu". Thomas se svrstava u istraživača NLO-a koji je radio na projektu za američko ratno zrakoplovstvo; tvrdeći da je Zemlja podložna 'cikličkim promjenama polova' svakih 7.000 godina i da postoje 'nulte zone' u Mliječnom putu kroz koje naš Sunčev sustav prolazi svakih nekoliko tisuća godina, što uzrokuje kataklizmičke promjene na Zemlji kao što je pomak polova. Te kataklizmičke događaje, dodaje se, navijestili su likovi kroz povijest, uključujući Isusa, dok je kataklizma bila Noina poplava.

Guglanjem do tajni

Ono što je nesumnjivo točno u vrijednom, svježe objavljenom zborniku "Dokumenti iz Hladnog rata, Istra 1946. - 1954." ('Cold War Files Istria 1946. - 1954.') koji je uredio mladi pulski povjesničar David Orlović, svakako je to da u cijelom desetljeću nakon završetka Drugog svjetskog rata u cijeloj Istri nije manjkalo angažiranih doušnika američke obavještajne agencije CIA. Ne sumnjamo da i danas, a posebno za rata 90-ih, i to za sve špijunske organizacije velikih sila, radi i radilo je dosta domaćih, manje ili više, ozbiljnih špija.

- Ovo je djelo netipičan prikaz jednog specifičnog povijesnog, ali i ključnog prijelomnog razdoblja u povijesti Istre i Pule. Ovaj zbornik dokumenata nastalih u pisarnicama američke tajne službe nipošto nema želju dati završnu riječ o prvim godinama jugoslavenske vlasti. Cilj je objavljivanja ove građe dati još jedan doprinos u proučavanju poslijeratnog, jugoslavenskog perioda povijesti Istre, nakon razbijanja višedesetljetne šutnje koje nizom novih istraživanja daje svoje prve rezultate tek u posljednjih 20-ak godina, kazao je Orlović, koji je do podataka došao usmjerenim guglanjem. On je magistrirao na uglednom Srednjeeuropskom sveučilištu (CEU) u Budimpešti, a zbornik je prvo izdanje Instituta Mediterran, na čijem je čelu Filip Zoričić, ravnatelj pulske gimnazije.

Tko su doušnici?

U složenoj strukturi ovog zbornika nižu se konkretni obavještajni podaci o broju vojnika, industrijskim potencijalima, gospodarstvu, političkim prilikama, represijama, istarskoj svakodnevici koncem 40-ih i ranih 50-ih godina.

Od objavljenih, uređenih i kronološki nanizanih 271 dokumenta u ovom zborniku, možda je najbolje početi sa zadnjim, od 23. studenog 1954. godine. Osim što izvještava o radu raškog ugljenokopa i visokom postotku sumpora te opisuje rad rudnika boksita u Rovinju, nepoznati 'informant' izvještava da je "nađen uranij u raškom rudniku i diljem istočne obale Istre gdje su nalazišta sličnog ugljena" te da za "jugoslavenski program atomske energije ovo područje može osigurati potreban uran".

- Najveći je, zapravo, problem u ovakvim deklasificiranim dokumentima skrivanje izvora i metoda odnosno podataka o doušnicima. Kako saznati koliko su doušnici i njihova izvješća vjerodostojni, gdje je na djelu iskrenost i točnost, gdje pak kontraobavještajno djelovanje UDBE ili možda sovjetske Kontrarazvedke, a gdje opet puko neznanje nekog informanta koji se pokušava prodati radi neke materijalne dobiti, rasvijetlio je dvojbe o istinitosti ovakvih dokumenata pulski povjesničar i filozof dr. Alen Tafra na promociji zbornika u četvrtak u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici.

Da su se tih godina detaljno pratili Titovi Brijuni, govori i doušnička informacija da "Preduzeće za istražna bušenja iz Zagreba namjerava bušiti izvore vode na Brijunima za potrebe rezidencije Josipa Broza Tita". Među raznim informacijama, navodi se i ona od 17. travnja 1952. da su gostionice u Puli vraćene privatnim vlasnicima te da traje bijeg ljudi preko Rovinja morskim putem u Italiju. Godinu ranije, 8. studenog 1951. agent CIA-e informira da su jugoslavenski komunisti u Zoni B Slobodnog teritorija Trsta protucrkvenom direktivom zabranile krštenje djece članova Partije i njihovo slanje na sate vjeronauka.

CIA pomagala ustaše - križare

Tafra se, za usporedbu, osvrnuo na izazove u suočavanju s dekvalificiranim CIA-inih dokumenata iz novijeg doba, iz 1998. godine, kada je u fokusu javnosti dugo bio problem i niz škakljivih pitanja o tome koliko su Amerikanci znali o nacističkim ratnim zločinima i holokaustu i koliko su američke korporacije profitirale surađujući s nacističkom Njemačkom, kao i o naknadnoj hladnoratovskoj obavještajnoj suradnji CIA-e i bivših Hitlerovaca.

- Problem u svim slučajevima deklasifikacije dokumenata je cenzura koja prethodi objavljivanju tih dokumenata. Ti su dokumenti i dalje mutni, nisu transparentni, dostupni samo u svojem fragmentarnom obliku, lišeni konteksta, kazao je Tafra i pitao kako je moguća tako drastična promjena recepcije stanja u Zoni B, u razmaku od samo pola godine - od travnja 1948. (dokument 33). i studenog 1948. (dokument 53.).

Povezane vijesti

• "Istra, lav i orao" u potpuno inovativnom postavu
• U potrazi za nostalgičnom Istrom
• Svakog četvrtka predavanja u Svetim srcima