"Imamo podršku cijele zajednice"
Centar za inkluziju u Bujama: Mjesto prihvaćanja, zajedništva i novih prilika
(Facebook)
Centar za inkluziju i podršku u zajednici je neprofitna i humanitarna udruga osnovana 2005. godine, a od od 2006. godine u Istri razvija i provodi inkluzivne socijalne usluge te rehabilitacijske i socijalizacijske aktivnosti s ciljem unapređenja kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama.
Svoje djelovanje temelji na principu inkluzije, odnosno na poštivanju ljudskih prava pojedinca. U Istarskoj županiji udruga je ustrojstveno organizirana tako da svakodnevno pruža usluge poludnevnog boravka na lokacijama u Labinu, Poreču, Puli, Pazinu i u Bujama.
Bujski ogranak koji smo ovom prilikom posjetili svoja vrata je otvorio 2011. godine u zgradi "starog vrtića" pri odjeljenju Osnovne škole Mate Balota Buje koja tu ima i svoja dva razreda posebnog odjela za djecu s posebnim potrebama, dok u istoj zgradi djeluje i sam Centar za inkluziju i podršku u zajednici sa zasebnom prostorijom. Školski odjel okuplja djecu do 21. godine života, dok u samom Centru borave punoljetne osobe od 18. godine na dalje. Nerijetko se učenici posebnog odjela nakon školovanja samo prebace u susjednu prostoriju i postaju štićenici Centra za inkluziju koji tada preuzima brigu o njima i dovozi ih i odvozi do prebivališta, dok za vrijeme školovanja to rade roditelji.
U samom dnevnom boravku dočekala nas je radna atmosfera gdje je desetak štićenika pod nadzorom troje djelatnika bilo zaokupljeno raznim aktivnostima ovisno o svojim mogućnostima.
- Ovo je naša mala zajednica koja broji jedanaest članova, a funkcioniramo kao poludnevni boravak za odrasle osobe s intelektualnim poteškoćama s područja cijele Bujštine. Vrijeme boravka u Centru je od 8 sati ujutro kad štićenike s tri kombija dovozimo u Centar do 12:30 kad ih vraćamo njihovim roditeljima ili skrbnicima, a ima i onih koji žive sami. Nastojimo da im ovo bude njihov drugi dnevni boravak, gdje će biti prihvaćeni i ugodno se osjećati. Kroz razne aktivnosti pokušavamo uvijek da nauče nešto novo i da steknu potrebne radne navike poput spremanja, čišćenja i drugih jednostavnijih poslova. Premda postoji školska blagovaonica gdje svi jedemo, mi si dva puta tjedno, kad je u ponudi suhi obrok, sami kuhamo ručak. Bude tu svega od jednostavnih jela, kobasica, povrća, tortilje do pečenja u rerni i palačinki. Sami štićenici u pripremi jela sudjeluju koliko mogu, prilagodili smo poslove njihovim mogućnostima poput guljenja krumpira, sjeckanja luka, poslije pospreme i operu suđe, uglavnom funkcioniramo kao jedno veliko domaćinstvo, rekla nam je djelatnica Ana Boroš, dok su prisutne kolege Vedran Janić i Marko Đaković pomagali oko drugih aktivnosti, četvrta djelatnica Manuela Rota je taj dan bila odsutna.
Kako su nam istaknuli, izvrsno se nadopunjuju na poslu, jer imaju različite afinitete prema određenim stvarima. Vedran predvodi glazbeni program, Marko je zadužen za botaniku i sadnju biljaka, dok je ženskom dijelu pripala kreativnost i praktičan rad. Zajednica je dosta aktivna i van same ustanove tako da odlaze u šetnje gradom, na igralište, u kupovinu namirnica za ručak, a tu su i jednodnevni izleti od kojih upravo slijede, posjeta slikarskoj radionici u Dom umirovljenika u Novigradu, obilazak Zvjezdarnice u Višnjanu, te odlazak na Učku u Centar za posjetitelje.
Financiranje udruge se temelji na ugovornom odnosu s ministarstvom nadležnim za poslove socijalne skrbi te iz projekata odobrenih od lokalnog, nacionalnog ili EU izvora.
Lokalna zajednica ih je odlično prihvatila i stoji im na raspolaganju kad god zatreba, a i stanovnici Buja su se senzibilizirali i pomažu u raznim prilikama i potrebama.
-Smješteni smo u samom centru grada tako da nam je sve dostupno i na svega nekoliko minuta hoda. Ljudima smo u vidokrugu i navikli su se na nas tako da često imamo posjete i druženja s članovima udruge umirovljenika, dječjeg vrtića i ostalih volontera koji navrate, što bi vjerojatno bilo puno rjeđe da se nalazimo van grada u nekom od okolnih mjesta, rekao je Vedran Janić.
Na razini županije Centar godišnje uključuje stotinjak korisnika usluga i aktivnosti na području cijele Istre gdje ima na raspolaganju prostore dobivene na korištenje bez naknade u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Centri surađuju i nerijetko sudjeluju u zajedničkim aktivnostima.
-Izvrsno se nadopunjujemo s ostalim Centrima za inkluziju u Istri, gdje je svako od pet središta zaduženo jednom godišnje organizirati druženje na koje dolaze korisnici Centara iz ostalih gradova. Recimo Poreč se specijalizirao za vrijeme Adventa, Labin je domaćin za maškare, naša je fešta za Dane grožđa, u Pazinu su Susreti prijateljstva - zabavno-sportske igre, dok u Puli svakog 16. svibnja obilježavamo Dan osoba s intelektualnim poteškoćama, s iznimkom ove godine kad je manifestacija bila u našoj organizaciji u novigradskom CMIK-u, rekla je Boroš.
Nisu svi štićenici istih intelektualnih poteškoća i mentalnog razvoja. Neki od njih su napredniji i čak volontiraju u određenim javnim ustanovama ili samostalno obavljaju neke aktivnosti izvan zajednice, dok su drugi osuđeni na cjelodnevnu pomoć i ne mogu samostalno funkcionirati.
-Leo je jedan od onih koji nije samostalan, u kolicima je i zbog tih tegoba nam dolazi samo dva puta tjedno, ali je izuzetno glazbeno talentiran. Jako brzo uči tekstove i našao se u pjevanju, dosta je otvoren tip tako da su on i Vedran imali javni nastup na Danima grožđa. Uspio je čak svladati sviranje na usnoj harmonici koju ne može samostalno držati, pa pokušavamo nabaviti nekakav stalak koji bi mu omogućio sviranje bez pomoći asistenta. S druge strane imamo štićenicu Marijanu koja jednom tjedno već pet godina volontira u Bujskoj knjižnici i dosta je samostalna. Ona tamo pobriše prašinu, pomete, malo popriča s korisnicima, uglavnom to joj puno pomaže u socijalizaciji. Zatim tu je i Nevio koji volontira oko dva sata u Gospodarskoj školi u Bujama gdje u tajništvu pomaže oko slaganja papira, malo bude na porti ili pomete prostor, a ponekad na putu za doma u Savudriju stanemo u Umagu gdje on dodatno u Osnovnoj školi pomogne kućnim majstorima oko nekih sitnica. Njemu u biti to volontiranje predstavlja puno veće zadovoljstvo nego sam boravak u Centru. Dosta samostalan je i Branko koji odlazi sam kod doktora, rekao je djelatnik Marko Đaković.
Na pitanje da li postoji nekakav problem čije rješavanje bi im olakšalo posao djelatnici su rekli da nema nekih problema i generalno su zadovoljni s uvjetima, pohvalili su i empatiju bujskih majstora koji im bilo kakav tehnički problem riješe ili besplatno ili uz minimalnu naknadu. Na kraju su ipak spomenuli kuhinju koja je tu već preko trinaest godina, od kad je Centar otvoren, i polako razmišljaju o njenoj zamjeni.
Cijelo vrijeme našeg boravka štićenici Andrea, Elena, Martina, Franco, Branko, Kristina, Tea, Vesna, Nevio i Marijana su se bavili svojim aktivnostima spremno pozirajući kad smo ih zamolili za jednu fotografiju.
Na kraju nam je Ana rekla da moramo pogledati video na YouTubeu gdje Marijana pjesmom La Mia Vita čestita rođendan svojoj majci, kako bi u biti shvatili o kakvim se osobama radi. U tih nekoliko minuta videa osjetite svu plahost koja isijava iz tih posebnih ljudi koji i jesu nešto drugačiji od ostalih, ali u onom pozitivnom smislu jer u njihovom svijetu nema prevara, mržnje i ratova, samo dobrota i ljubav.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
