Poljoprivreda je oduvijek bila važna gospodarska grana u Istri. Do sredine 20. stoljeća bila je glavna gospodarska djelatnost, a do kraja stoljeća njezin je udio u gospodarstvu Istarske županije pao na manje od 10 posto. Iako je imala povoljne prirodne uvjete za evolutivni razvoj, vrlo se sporo razvijala zbog intenzivnih procesa deagrarizacije i depopulacije sela, koji su bili poticani gospodarskom politikom od 1945. do 1990-ih.

Glavni su poljoprivredni proizvođači obiteljska gospodarstva, koja posjeduju više od 80 posto ukupnih poljoprivrednih površina, a najvažnije su gospodarske djelatnosti vinogradarstvo i vinarstvo, maslinarstvo, povrćarstvo, ratarstvo, proizvodnja ukrasnog i krmnoga bilja te sjemenarstvo.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Stručni studiji

Razvoj istarske poljoprivrede ograničavaju nemogućnost intenzivne proizvodnje zbog zaštite podzemnih i nadzemnih voda i mora, neizgrađena infrastruktura za navodnjavanje, nerazvijena preradbena industrija, neorganiziranost proizvodnog sustava, rizik od šteta zbog prirodnih nepogoda (suša, niske zimske temperature), nerazvijenost tržišne infrastrukture. Uz to turizam je u Istri imao znatan utjecaj na sve ostale gospodarske grane, koje su se u većoj ili manjoj mjeri, prilagođavale turizmu kao dominantnoj gospodarskoj grani, struktura potrošnje prehrambenih proizvoda u turističkoj ponudi utječe i na promjene u strukturi poljoprivredne proizvodnje. O svemu ovome bit će više govora na konferenciji Glasa Istre koja se pod nazivom »Konkurentna i (samo)održiva istarska poljoprivreda« održava u četvrtak 19. rujna u Poreču.

Jedna od sudionica skupa je Ivana Dminić Rojnić pročelnica Poljoprivrednog odjela u Poreču Veleučilišta u Rijeci koje je osnovano 1998. godine. Poljoprivredni odjel u Poreču nalazi se u zgradi Srednje škole »Mate Balota«, a s radom je krenuo 2001. godine i to Studijem vinarstva, dok je studijski program Mediteranska poljoprivreda oformljen 2005. godine.

(Snimio Zvonimir Guzić)

- Od 2018. godine u Rijeci se izvodi i Studij održivog agroturizma na tragu čega je i cijela ova priča o održivoj poljoprivredi. Poznato je da je Istra tradicijski vezana za proizvodnju vina tako da možemo reći da smo od te 2001. godine kad je krenuo Studij vinarstva bili velika podrška sad već i drugoj generaciji proizvođača kojih ima na području cijele Istre, pa čak i u Dalmacije na jugu ili recimo Iloka na istoku. Iako ima puno sličnih studijskih programa po cijeloj Hrvatskoj, ono što nas možda razlikuje od drugih, a pripada pod Veleučilište su stručni studiji koji naglasak imaju, osim na teorijskim znanjima, na vježbi i praktičnoj nastavi koja se dijelom izvodi na odjelu s profesorima mentorima, dok je drugi dio terenska nastava koja se izvodi u tehnološkim bazama koje su zapravo lokalne vinarije i poljoprivredni proizvođači s kojima imamo ugovore.

Jako je dobra ta konekcija s lokalnim resursima, ustanovama i udrugama. Od samih početaka Veleučilište je uključeno u rad Vinistre, tako da studenti, osim što svladaju praktična znanja, u sklopu Vinistre izlažu svoj finalni proizvod Studentsko vino. Praktički oni već nakon treće godine budu sposobni pokrenuti vlastitu proizvodnju ili gospodarstvo, a i redovito se zapošljavaju u okolnim vinarijama. Tu su i studenti mediteranske poljoprivrede gdje su prisutni voćarstvo, povrćarstvo i maslinarstvo koje je uz vinarstvo dominantno u Istri s tim da u vinarstvu lakše nalaze posao jer se radi o cjelogodišnjoj aktivnosti, dok je u maslinarstvu više sezonski tip rada, rekla je pročelnica Dminić Rojnić o studijskim programima na Poljoprivrednom odjelu u Poreču, a koji su vezani za Veleučilište u Rijeci.

Kritična ravnoteža

Da bi poljoprivreda ostala održiva, nužno je postići kritičnu ravnotežu između rasta produktivnosti i zaštite okoliša, EU tu postavlja jasna pravila i zakone, ali isto tako i kroz programe pomoći, pokušava regulirati stanje na terenu. Cilj tih odredaba je uspostaviti održivu konkurentnost kako bi se postigao gospodarski održiv sektor proizvodnje hrane te održivo gospodarenje prirodnim resursima EU u kojoj je ekološka proizvodnja prepoznata kao ključan element.

(Snimio Zvonimir Guzić)

- Naš studij Održivi agroturizam, kojeg sam već spomenula, nastao je i financiran iz jednog EU projekta. To je multidisciplinaran studij, koji se i danas izvodi na Veleučilištu u Rijeci, a objedinjuje poljoprivrednu, ekonomiju i turizam tako da se studenti osposobe za kompletno vođenje jednog agroturizma od održivog uzgoja hrane, do upravljanja gospodarstvom, rekla je Dminić Rojnić.

S obzirom na trendove, koliki je danas interes ljudi za poljoprivredu i prijavljuju li se mladi na studije vezane za tu gospodarsku granu?

- Sve se temelji na znanju, jer postoji granica do koje se čovjek može baviti poljoprivredom, ali da bi ona bila i ostala održiva potrebno je znanje. Iako danas postoje online tečajevi, treba to netko sistematizirati i posložiti da bi to bio siguran posao. Interes i brojka za poljoprivredu je bila puno veća prije 20 godina, posebno kad su 2002. godine krenuli fondovi i poticaji, sadnice su se dobivale vrlo jeftino, a zemlje u Istri je bilo, i još uvijek ima, dovoljno tako da je u to vrijeme bio velik interes za upise poljoprivrednih studija pa smo iz te potrebe 2005. godine i otvorili Mediteranski studij u Poreču. Pojavio se velik broj maslinara koji su već bili posadili više od 10 tisuća maslina bez prethodno usvojenog znanja, ali s vremenom su se te početne greške regulirale. Na žalost, sada je sve manji interes djece za poljoprivrednim usmjerenjem, mi smo tu izravno u konekciji sa srednjom školom i kad idemo u prezentaciju pred upisne rokove vidimo da ih daljnje obrazovanje u poljoprivrednim smjerovima jako malo zanima. Iskreno, ne znam od kuda kreće ta nezainteresiranost za stjecanjem dodatnog znanja, možda se previše oslanjaju na tehnologiju. U današnje vrijeme nas doslovno preplavljuju natječaji digitalizacije, informatizacije i automatizacije u poljoprivredi, ali pitanje je gdje je u cijeloj toj priči sam poljoprivrednik i proizvodnja hrane, rekla je Dminić Rojnić.

Mali stručni projekti

Kako se nositi s tom problematikom, postoji li nekakav plan u Istarskoj županiji vezan za edukaciju i razvoj ekološke i održive poljoprivrede?

- Svake godine prijavljujemo male stručne projekte gdje radimo na tome da se približimo proizvođačima. Znanstveni projekti često ne nalaze primjenu u praksi, tako da im ti mali stručni projekti budu podrška. Tu je i Institut za poljoprivredu i turizam koji radi ta istraživanja i prate se trendovi. Puno se radi na istraživanju tih nusprodukata proizvodnje i kako ih iskoristiti dalje, dakle ta kružna proizvodnja. Gleda se da se svi uloženi resursi iskoriste i vrate, što i je cilj ekološke proizvodnje da taj lanac bude zaokružen.

(Snimio Zvonimir Guzić)

U smjernicama i strategiji Istarske županije navodi se kao cilj ekološka proizvodnja, ali tu prije svega treba dati znanje ljudima. Moje osobno područje su pesticidi tako da jako puno predavanja održavam na tu temu, Europska unija je naložila da svatko tko primjenjuje kemijska sredstva mora imati minimalan stupanj edukacije. Kroz taj definirani program mogu se dati i neka praktična znanja jer tko dobiva poticaje mora odslušati minimalno pet sati predavanja. Za ekološku proizvodnju su jako specifične primjene tehnike gdje se treba imati jako dobro znanje.

Kako takvi proizvođači koji zadovolje sve te stroge uvjete ekološke proizvodnje mogu konkurirati jeftinoj uvoznoj hrani koja je kvalitetom daleko ispod razine domaćeg proizvoda?

- Nikako, dok se to zakonom ne uredi. Ja kao struka sam uvijek na strani proizvođača, jer danas u vrijeme i klimatskih promjena i velike uvozne konkurencije nije lako malim proizvođačima. U Istri je situacija donekle i dobra, jer se zbog turizma nešto može prodati i na kućnom pragu pa proizvođači nekako opstaju.

Svjedoci smo u medijima da svako malo neki strani proizvod bude povučen iz prodaje zbog nedozvoljene količine neke štetne tvari, pa mi je nepojmljivo da se pri uvozu iz trećih zemalja toleriraju takve stvari, dok se našim proizvođačima strogo zabranjuju puno banalnije stvari u njihovom radu. Što se tiče klimatskih promjena, one se najviše odražavaju na pojavi sve većeg broja insekata koji sve duže preživljavaju i pomiču im se granice rasprostranjenosti. Imati ćemo sve više problema, a naš sustav administracije je jako spor što se tiče regulacije i odobrenja nekakvih tvari koje se mogu koristiti u zaštiti. Ako se usporedimo sa sličnim podnebljima poput Italije ili Španjolske koje imaju registrirane brojne preparate koje bi i mi mogli koristiti, međutim zahtjevi našem ministarstvu za njihovom primjenom jako puno koštaju i nisu ekonomski isplativi.

Znanjem do uspjeha

Jeste li zadovoljni trenutnim stanjem u Istarskoj županiji što se tiče poljoprivrede i održivog razvoja?

- Istra ima Institut za poljoprivredu, srednjoškolsko i visoko obrazovanje u poljoprivredi, imamo županiju koja svake godine prepoznaje projekte koji se realiziraju na opću dobrobit, daje nama se mogućnost da istražujemo kao struka i da ponudimo nekakva rješenja, tako da možemo biti zadovoljni sa stanjem i podrškom koju imamo. Mi kao obrazovna ustanova također imamo svoj udio u razvoju lokalnog poljoprivrednog poduzetništva jer bez znanja i obrazovanja teško je ostvariti uspjeh.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Jedno je pričati o ekološkoj i održivoj proizvodnji, ali da bi se ona promijenila potrebno je znanje. Osobno mogu reći da je sa strane pesticida napravljen ogroman pomak na bolje, jer smo od otrova koji su sve ubijali došli do razine gdje imamo prirodne tvari poput »ciljanih lijekova«, koja često nazivaju alternativnim sredstvima, koja nemaju štetan učinak. U prirodi postoje nekakvi odnosi iz kojih znanost pokušava izvući znanje i korist. Poljoprivrednu treba pametno projektirati, ne kroz masovnu proizvodnju nego da to bude temeljeno na stručnim analizama i da ekološki drži vodu. Jednostavno rečeno već postojeći prirodni sustav moramo što manje poremetiti.

Obišli smo i vinski podrum u sklopu škole, gdje se proizvodi Studentsko vino, sa postojećom arhivom vina gdje je na svakoj boci navedena godina i ime studenta proizvođača, a kako je rekla pročelnica, neki od njih su postali danas uspješni vinari.

Bez ljudi se ne može

S obzirom na to da se već naziru neki parametri poput digitalizacije, kako će izgledati poljoprivreda u budućnosti, recimo kroz desetak godina?

- Pa već sad možemo reći da postoje autonomni strojevi i brojni senzori, dok na razini EU-a postoje i dronovi koji su prisutni u poljoprivrednoj proizvodnji, uz sve to problem je manjak radne snage, a poljoprivredni procesi se moraju odraditi. U ovom trenutku su to još uvijek skupe tehnologije i treba vidjeti koliko je opravdana njihova primjena. Međutim i uz svu tu automatizaciju i strojeve koja dolazi trebat će imati educirane osobe s potrebnim znanjem kako iz te tehnologije izvući ono najbolje što nudi.