(Snimio Milan Đekić)
Najveća prirodna lokva u zaštićenom području Parka prirode Učka, na istočnim obroncima Učke, lokva Rovozna iznad Mošćenica i Sv. Jelene nikad ne ostaje bez vode, pa šumski svijet u njoj tijekom vrućega ljeta traži osvježenje, a pozicija iz snova za sve ljubitelje prirode i životinja, idealna je za znanstveno-istraživačke aktivnosti.
Udruga Biom u suradnji s Parkom prirode Učka svake godine kraj lokve Rovozna organizira kamp za prstenovanje ptica, Ornitološki kamp Učka, a uz same volontere iz Hrvatske i inozemstva koji provode zanimljive dane u dodiru s prirodom, bez struje i interneta, spavajući u šatoru i budeći se u svitanje, jučer su jedan dan u prirodi uz druženje s pticama, kukcima, žabama i drugim malim životinjama mogli provesti svi koji su došli na otvoreni dan ovog kampa.
Bila je to izvrsna prilika da zainteresirani dobiju više informacija o svijetu ptica i njihovih staništa, te da u pratnji ornitologa pobliže upoznaju neke od vrsta koje migriraju preko Učke, jer ovo je mjesto gdje se već više od dvadeset godina istražuju selidbe ptica, procjenjuje važnost lokalnog staništa za njihov odmor tijekom selidbe, te utvrđuje lokalni sastav vrsta ptica.
U pratnji službenih prstenovača iz Udruge Biom koji su u okolici lokve podigli ornitološke mreže, u ranim jutarnjim satima posjetitelji su otišli pregledati mreže u nadi da će u njoj biti barem poneka ptica. I imali su sreće, jer su se u mrežu zapleli, uz crvendaća i zebu, još i kos, te najčešća ptica na ovim prostorima u zadnje vrijeme, šumski zviždak.
Svaki je pernati letač nježno izvučen iz mreže i spremljen u prozračne vrećice, potom su se uhvaćenim ptičicama uzimale mjere, svaka je izvagana, te su im određene vrsta, spol i starost i na kraju im je stavljen prsten. Sve su prstenovane ptice odmah puštene u prirodu i odletjele su do prvih grana »brzinom munje«, cijeneći iznenadni povratak slobodi, no niti jedna zbog uleta u mrežu nije ozlijeđena.
– Prvi put smo ovdje i doista smo oduševljeni, a da je danas Otvoreni dan Ornitološkog kampa Učka saznali smo iz najave u Novom listu. Supruga je rekla da povedem kćer Amaliju i eto nas. Prekrasno jutro nakon kiše, mir, tišina i divna priroda, rekao je Elis Missoni iz Zagreba koji trenutačno boravi u Opatiji.
Daleko od svega, na obroncima Učke, njega i kći koja obožava prirodu, uz ptice i žabe, očarao je i biljni svijet – livadno cvijeće, kadulja te dozreli plodovi drenjule i kupine.
– Super mjesto za odmor, jako mi je drago što sam posjetila kamp, rekla je Amalia Missoni.
Broj prstenovanih ptica, kako saznajemo, u pravilu nikad nije manji od 1.000 godišnje u ovom kampu, a rekordne 2011. je prsten na nozi kraj lokve Rovozna dobio čak 3.061 primjerak.
– Postavili smo jedanaest mreža kroz šikaru i još tri kraj lokve Rovozna koje je pojilište ne samo za ptice, već i za sve druge životinje i najviše lovimo male ptice pjevice, iako se ponekad ulove i veće ptice, poput primjerice nedavno jednog jastreba. Ulovila se ponekad i šojka te žuna, ali one su rijetkost u našim mrežama.
Ranije je najčešća ptica u mreži bio crvendać, no sada je to već dvije godine šumski zviždak. Dvadesetak vrsta je najčešćih. To su i lokalne ptice koje se gnijezde, ali i one koje migriraju i zimovalište im je u Africi, te su ovdje zastale na tom putu, poput primjerice crnoglave muharice. Cijelu tu priču o prstenovanju u Hrvatskoj koordinira Zavod za ornitologiju koji je u kontaktu sa sličnim zavodima u drugim zemljama i mi smo njihovi suradnici.
Ako ulovimo pticu koja je recimo prstenovana u Njemačkoj, javit će se taj podatak prstenovaču u Njemačkoj. Prstenovanje je stara metoda praćenja ptičjih migracija putem koje se mogu vidjeti promjene u populaciji ptica, a u svemu je velika vrijednost i taj edukativni moment i to posebno za djecu i mlade koji na ovaj način direktno »osjete prirodu« i njezine čari, rekao je Sven Kapelj, ornitolog iz Udruge Biom koji je jučer prstenovao ptice, a pomagači su mu bila djeca iz kampa i radoznali crni psić Grof.
– Drugi tjedan kampa je »obiteljski tjedan« i sudionici su uglavnom iz Hrvatske, a imamo i volonterke iz Španjolske i Francuske. Najmlađe dijete u kampu još nema dvije godine, a najstarijem je oko 13, jer nam je misija uz boravak i druženje obitelji približiti djeci prirodu i razviti kod njih ljubav prema biljkama i životinjama, otkrila je Paula Počanić Vovk, koordinatorica ovotjednog kampa na Učki.