FESTA DELLE CIOCHE
FOTOGALERIJA / Galižanci skuhali čak 65 kilograma puževa
S jedinstvene Fešte od puži – Feste delle Cioche nitko ne smije otići gladan, a to se pokazalo i ovog četvrtka, na blagdan Velike gospe, kada se održala ova najveća galižanska ljetna fešta u organizaciji Zajednice Talijana Galižana i Grada Vodnjana. Galižanci su pripremili 65 kilograma puževa - 45 kilograma na šugo s palentom i 20 kilograma na fritaju.
Na najveću i najpoznatiju galižansku feštu stigli su posjetitelji iz svih krajeva Istre upravo zbog puževa, ovdašnjeg specijaliteta, a članovi Zajednice Talijana »Armando Capolicchio« marljivo su kuhali da zadovolje zahtjevna nepca i domaćih i gostiju.
Balinjerada iliti karićada
Manifestacija je započela već u jutarnjim satima; u 8 sati startom sudionika biciklijade duge sedam kilometara na Velikom trgu. Okupljene su zabavljali DJ-i Mr. Giuly i Toni C, a uslijedila je i zajednička marenda s fritajom s puževima. Za djecu je organiziran face painting te održana uvijek atraktivna utrka na biciklima, gdje su se biciklisti natjecali tko će sporije voziti.
U kategoriji do 10 godina, prvo mjesto je osvojio Erik Tukić, drugo Daniel Moscarda, a treće Miguel Deghenghi. U kategoriji od 11 do 18 godina pobjednica je Victoria Capolicchio, drugo mjesto osvojio je Tin Kanajet, a treće Said Avdi. U kategoriji odraslih prvo mjesto pripalo je Paoli Detoffi, drugo je osvojio Luciano Tarticchio, a treće Christian Osterman. U jutarnjim satima održana je i Sveta misa, a u sklopu poslijepodnevnog programa u Zajednici Talijana Galižana otvorena je izložba slika te su se cijelog dana, kroz manifestaciju Dana otvorenih vrata crkvi, mogle razgledati crkve Sv. Just, Sv. Rok, Sv. Anton i Crkva Bezgrešnog začeća BD Marije.
Tradicionalnim nastupom Puhačkog orkestra »Sveti Lovreč« s defileom krenula je i uvijek atraktivna balinjerada, utrka karića odnosno vozila na balinjerama, koju mještani radije nazivaju karićada.
- Ovo mi je prva godina, a i većini je tako i tu smo zbog tradicije sela. Nema cura u vožnji karića, kojeg izradimo sami, uz pomoć tata. Bitni su ležajevi na kariću, a treba nekoliko sati da se napravi. Vježbamo dosta često, pogotovo prije natjecanja i to već godinama bude na stazi blizu groblja, ispričali su nam mladi natjecatelji uoči početka utrke koja uvijek privuče pažnju mještana i gostiju. Sama dužina staze je otprilike 150-ak metara, a Ulicom Michelle della Vedova vodila se kao i uvijek oštra i bučna borba do samog kraja uz veselu podršku i navijanje gledatelja. Pobjednik je ovog puta bio Gabriel Laikauff, drugo mjesto osvojio je Tin Kanajet, a treće Erik Šimunović.
Odmah po završetku uslijedila je i posebno napeta, ali i jako zabavna stara igra penjanja na zamašćeni stup - Albero della cuccagna.
- Ova je igra jako stara, sigurno i više od 60 lit, a u novije vrijeme počeli smo, nakon poduže pauze ponovo s njom 2007. godina. Izazovna je to igra, a za nju treba umijeća i snage, ali i volje. To je stup namazan mašinskom mašću i visok je šest i pol metara. Nagrada je pršut, sir, mortadela i vino. Za ovu igru se ne priprema, već se skupi par ekipa i ‘ajmo. Dojdeš tu i napraviš ča treba i bog, a kao mali si se naučio penjati i to ne zaboraviš. Ima nekih tehnika, a ako staviš kaiš oko pasa i bez čarapa, to se pokazalo kao dobra tehnika.
Kaiš se koristi da bi se član ekipe lakše popeo kad stavi nogu na njega. Inače se sve kliže, a kad se ćapaš za kaiš nogom, imaš uporište da se digneš. Sve je to domišljatost. Iz godine u godinu sve je manje ekipa i ljudi, jer se mladima to ne da; prljavo im je. Ono što obučeš na sebe, to možeš samo baciti. Najviše je jedne godine bilo pet, šest ekipa. U ekipi bude pet njih, a rade rošade u pokušajima, kako se koji umori. Uglavnom, najjači bude dolje, a inače ih dolje budu dvojica. Jedan uz stup, a drugi da mu drži potporu za leđa, dok se ostali penju. Svaki atom na tijelu je bitan, pa i zubi; čak se i s njima držiš, uz smijeh su nam opisali iskusni penjači Željko i Roberto koji ove godine sami nisu sudjelovali, ali itekako znaju o kakvom je umijeću ovdje riječ.
Za razliku od balinjerade gdje sudjeluju najvećim dijelom mladi, ovdje sudjeluju, kako se može i pretpostaviti, oni nešto stariji i iskusniji Galižanci, a prisutnima su pokazali kako se to radi i nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja uspjeli su svladati ovaj mastan i visok stup. Na zadovoljstvo i uz veliku podršku publike, na kraju su svi odahnuli i čestitali ekipi koja je zasluženo slavila.
Zlatni puž
Središnja fešta održala se na rukometnom igralištu s prodajom palente s puževima, dok su za zabavni program i glazbu bili zaduženi Malvazija band i The Night Express band. Na rukometnom igralištu tražilo se mjesto više pa je i plesni podij pred pozornicom bio premali za sve željne plesa, pjesme i zabave do kasnih noćnih sati. Održala se i dodjela nagrada foto natječaja posvećenog puževima, kao i izvlačenje lutrije »Zlatni puž – La cioca d’oro«. Prvo mjesto za najbolju fotografiju dodijeljeno je Dariju Dorčiću s Raba; drugo mjesto pripalo je Ljiljani Ferić, a treće Marku Buntiću. Publika je na društvenim mrežama za Facebook nagradu izabrala fotografiju Danijele Moscarda iz Galižane.
Manifestaciju su organizirali Zajednica Talijana »Armando Capolicchio« iz Galižane u suradnji s Gradom Vodnjan-Dignano i Turističkom zajednicom Vodnjana, a pokrovitelji su Grad Vodnjan-Dignano te Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske u suradnji s Talijanskom unijom.
Fešta od puži nije bila posljednji događaj u Galižani; svečanom misom na Velikom trgu jučer se održala proslava 390. obljetnice Župe Galižana. Tom prilikom blagoslovljen je obnovljeni zvonik sv. Roka i održano njegovo službeno otvorenje, uz druženje s mještanima.
Poseban recept za pripremu puževa
- Galižanci jako drže do svoje tradicije i jako im je bitno da to bude baš na ovaj dan, 15. kolovoza. Održava se puno godina, ali spremanje puževa bilo je uobičajeno za Galižansku noć. Nakon toga se htjelo odrediti drugi datum, kad su i naši gosti tu, pa je to sad ovaj datum. Balinjerada se trenira i sprema; veći i manji - svatko pokušava biti pobjednik. Sami izrađuju svoje kariće, a sve ostalo čini mašta kroz njihovo ukrašavanje. Gosti vole ovaj dio programa, a atraktivne su obje aktivnosti; balinjerada i zamašćeni stup, rekla nam je Diriana Delcaro Hrelja, zamjenica gradonačelnika Vodnjana.
Za puževe, kao specijalitet, otkriva nam da se spremaju u još nekim krajevima, recimo u Vodnjanu, ali je u Galižani za njih napravljen poseban recept; uz posebne začine koji se nalaze samo u Galižani. Nažalost, puževa nema u tolikoj mjeri da se ne bi posegnulo za nabavom sa strane.
- Imamo nešto i mi ovdje, ali svakako su oni koje nabavljamo hrvatski puževi. Nekad smo se snalazili sami, ali budući da je riječ o većoj fešti, koja je stvarno narasla i količini od 60-ak kilograma, sami si to ne možemo priuštiti; puno je posla pa uzimamo od drugih dobavljača, otkrila nam je.
Riječ je o specifičnoj namirnici koju neki ne žele niti probati, ali neki u njoj doista uživaju. Oni koji probaju, mnogi i zavole puževe, a Delcaro Hrelja ne dvoji da ih je netko od tih zasigurno zavolio upravo u Galižani.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
