vatrogasac se rađa
Pokrivaju 400 kilometara kvadratnih, uspostavili su tim ronioca, a imaju i četveronožnog kolegu: Posjetili smo JVP Umag
(Foto JVP Umag)
Vatrogasac se ne postaje, vatrogasac se rađa. To je jedno od rijetkih zanimanja za koje ne postoji sustav klasičnog školskog obrazovanja. Svim hrabrim i odvažnim ljudima koji se prijave za ovaj opasan i zahtjevan posao dovoljno je uz srednju stručnu spremu položiti prekvalifikaciju za vatrogasca u početnoj godini zaposlenja.
U JVP-u Umag, koju smo posjetili na početku kako turističke, tako i sezone zabrane loženja vatre na otvorenom koja traje od 1. lipnja do 31. listopada, ima 32 vatrogasca sa zapovjednikom i njegovim zamjenikom.
Nove snage
- Krajem ove godine odlazi jedan, a sljedeće godine još dvoje kolega tako da ćemo imati potrebu za novim snagama. Od radne snage tu su još zaposlenica u računovodstvu i spremačica, rekao je na početku razgovora zapovjednik JVP-a Umag Bojan Štokovac istaknuvši da je nekad ta brojka bila dovoljna, ali kako se s vremenom gradovi sve više šire i broj stanovništva raste, tako je i zahtjev za povećanjem kadra sve legitimniji.
Javna vatrogasna postrojba Umag pod svojom ingerencijom ima područje cijele Bujštine s 400 kvadratnih kilometara terena i tridesetak tisuća stanovnika čiji se broj u sezoni višestruko povećava.
- Postoje i četiri dobrovoljna vatrogasna društva na tom području koja su nam podrška i pomažu nam na naš zahtjev. Radi se o DVD-u Umag, DVD-u Buje, DVD-u Novigrad i DVD-u Oprtalj koji po zakonu moraju imati minimalno 20 aktivnih obučenih članova s liječničkim pregledom i školovanih za intervencije.
Njihovo članstvo je mnogo brojnije od toga minimuma tako da imamo dodatnih stotinjak ljudi koji nam dobro dođu u kriznim situacijama. Mali nedostatak je to što oni nisu profesionalci i često nam nisu svi odmah trenutno na raspolaganju, ali odaziv je uvijek dobar i brzo se organiziraju s obzirom na to da su ljudi u radnom odnosu i imaju svoje obaveze, pohvalio je Štokovac dobrovoljna vatrogasna društva.
Prirodne katastrofe
Suradnja i s ostalim profesionalnim postrojbama u cijeloj regiji je više nego dobra.
- Po protokolu prvo se na intervenciju zovu susjedne JVP, u našem slučaju to su Poreč i Buzet, a zatim ako je potrebno i ostali. Kad se i tu iscrpe sve mogućnosti onda se traži pomoć od DVD-ova. Za većih prirodnih katastrofa ili požara, na poziv glavnog stožera ide se i u ostale regije, poput odlaska za vrijeme poplava u Gunju, za potresa u Sisak i Petrinju, zatim na neka požarišta u Dalmaciji.
Također i sa susjednom državom imamo odličnu suradnju. Međugranični sporazum sa Slovenijom omogućuje nesmetan prelazak granica u slučaju potrebe nama i kolegama iz Kopra. Nepogode, poplave, požari i nesreće ne poznaju administrativne granice tako da je primarno riješiti problem, bez obzira čiji teren bio.
Ta suradnja funkcionira besprijekorno već godinama još iz vremena bivše države. Isto takva je i suradnja s kolegama iz Trsta s kojima surađujemo oko obuka, ispomoći i razmjene informacija. Blizina područja drži vatrogasne postrojbe sva tri grada iz tri države u stalnoj komunikaciji i suradnji, rekao je o regionalnoj suradnji zapovjednik JVP-a Umag.
U vatrogasnoj profesiji edukacija i oprema su najbitnije stavke za uspješno funkcioniranje i izbjegavanje nepredviđenih situacija. Umaški vatrogasci prate trendove i svakodnevno unapređuju svoju postrojbu.
- Prošle godine uspjeli smo uspostaviti ronilački tim koji se sastoji od šest ljudi. Za to su potrebne specifične sposobnosti i ljudi iz postrojbe dobrovoljno se javljaju za takve stvari. Takva obuka zahtijeva određeno vremensko razdoblje s malo teorije i puno prakse, za jedan stupanj obuke treba godina dana prakse.
Za godinu i pol dana svi bi naši ronioci trebali biti gotovi s obukom. Imamo i dvanaest osposobljenih ljudi za akcije spašavanja s visine, a od specijaliziranih zanimanja imamo još voditelja Gorana Štiglića i psa tragača Brixi koja po njuhu može naći izgubljene osobe, rekao je Štokovac.
Stalno dežurstvo
Koji su najveći rizici od požara, na što treba najviše upozoravati ljude?
- Trenutno najveći rizik predstavljaju električni uređaji spojeni na punjače poput romobila, bicikla ili električnog vozila. Imali smo jedan slučaj samozapaljenja automobila, na svu sreću požar se nije proširio na ostala vozila.
To će postati sve veći problem, jer takvih automobila ima sve više, zasad su to i relativno novija vozila, ali s vremenom što budu starija opasnost će biti sve veća. Inače požara ima sve manje u našim intervencijama, a poplave, nevremena, rušenje stabala, problemi s krovovima najčešći su zadaci tijekom godine. Dosta pomažemo i sanitetu i hitnoj službi posebno kod nošenja ljudi iz zgrade i sličnim intervencijama.
Svi mi smo tu da pomognemo zajednici i s hitnom i policijom smo u konstantnom kontaktu. Prošla godina bila je izrazito dobra sa samo 700 intervencija, inače godišnje prelazimo tisuću intervencija što je u prosjeku tri intervencije dnevno.
Za postrojbu od osam ljudi u smjeni to je velika brojka, rekao nam je na kraju razgovora zapovjednik Štokovac koji nam je pokazao i teretanu u kojoj zaposlenici održavaju formu koja je bitna stavka vatrogasnog zanimanja.
Još 1943. godine organizirana je vatrogasna postrojba u Umagu sa šest profesionalnih vatrogasaca u jednoj smjeni, koji su pružali stalno dežurstvo na području grada Umaga.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
