(Snimio Branko Biočić)
Povodom Dana antifašističke borbe, koji se obilježava u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kada je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski na Spomen obilježje Palim borcima u NOB-u na Labinskom groblju održana je prigodna komemoracija uz zajedničko polaganje vijenca izaslanstva Grada Labina, općina Sveta Nedjelja i Kršan, pripadnika HV, Policije, Braniteljskih i antifašističkih udruga te Društva J. B. Tito. Kraći sat povijesti održao je Valter Černjul predsjednik labinskog Društva J. B. Tito koji je podsjetio na vrijeme kada je osnovan prvi sisački partizanski odred s nešto manje od 80 ljudi a istoga dana je u Dalmaciji formiran jedan manji odred.
- Za tadašnje prilike Sisački partizanski odred je bio poveći odred a važan je za Istru jer su u njemu bila i tri Istrana Jurica Kalc iz Štinjana, Stjepan Trumpić iz okolice Pazina i Drago Jerman iz okolice Buzeta. Istrana je bilo i drugdje, Istra je od kapitulacije Italije do oslobođenja u 20 mjeseci dala 29 tisuća boraca i 17 tisuća mrtvih, više od 21 tisuća odvezeno je u logore a mnogi se nisu vratili. Labinština je imala preko sedam tisuća članova narodnooslobodilačkog pokreta.
Mi spominjemo uglavnom 43. Istarska diviziju s 4,5 tisuća boraca a gdje su bili ti ostali borci, većina je bila u prekomorskim brigadama i drugim partizanskim jedinicama. To je jedno sedam partizanskih brigada iz Istre i Slovenije a kad dodamo našu 43.Istarsku brigadu dobijemo sedam i pol divizija ili skoro dva korpusa što se premalo ističe u povijesti. Istra je dala najmanje sedam i pol partizanskih divizija što je impozantna brojka s obzirom na broj stanovnika i veličinu teritorija i da je sto tisuća pobjeglo iz Istre pred fašizmom. Život za slobodu dalo je 1300 Labinjana pa im trebamo odati dužnu počast, rekao je Černjul a labinski gradonačelnik Valter Glavičić pozdravljajući nazočne dodao kako će svake godine biti ovdje jer je dobro svako toliko obnoviti gradivo.
- Sedam tisuća ljudi je teško bilo dignuti za bilo što a kamo li za rat, motivi su im bili časni i jasni i to ne smijemo nikada zaboraviti. Od ukupnog broja ljudi koji su ušli u narodno oslobodilački pokret jako je malo danas živućih. Labinština je cijela u tom trenutku bila jako uporište, ne samo po područjima nego i ljudima. Svoje korijene ne smijemo zaboraviti. Republika Slovenija je službeno partizanske pjesme stavila u svoj registar nematerijalne kulturne baštine, to je jedan civilizacijski pomak jer su možda jedini na području bivše Jugoslavije ne odriču svoje slavne partizanske prošlosti za razliku od nas koji to guramo pod tepih zaborava.
Povijest se nikada neće i ne smije brisati. Uvijek postoji neko svjetlo, u tih 34 godine od kada imamo slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku imamo priču kako su se rušili spomenici i micala obilježja ali imamo i da smo u Labinu 2024. napravili najveći spomenik u Hrvatskoj rudaru i borcu, imali smo mudrosti i hrabrosti za to pa se veselim da smo taj projekt priveli kraju, rekao je Glavičić te poručio da se ne stidimo svoje prošlosti, da budemo svjetlo u tom tunelu i da djeci ostavimo i nasljeđe da prepoznaju razliku između partizana i Nijemaca fašista.