Svega desetak kilometara od graničnog prijelaza Plovanija, između Pirana i Izole u Sloveniji, smjestio se zaštićeni Park prirode Strunjan. Slikovit krajolik poznat po soli, svoju ljepotu krije u visokim flišnim klifovima i teško dostupnim uvalama. Stoljetni maslinici, autohtoni zaseoci na obroncima brežuljka Ronko nude dašak tradicije i kulturne baštine. Ništa manje atraktivne nisu ni morska laguna Stjuža i još uvijek aktivna solana. U parku dominira živopisna raznolikost životinjskog i biljnog svijeta, koja ne ostavlja ravnodušnim mnoge posjetitelje.
Mnoge priče i legende saživjele su sa ovim krajolikom i njegovim stanovnicima.
Na samom skretanju prema parku, s glavne ceste Portorož - Izola, nalazi se željeznička postaja Strunjan nekadašnje pruge Parenzane, koja je povezivala Poreč s Trstom. Drvena kućica s čekaonicom bila je poprištem najmračnijeg događaja kako Parenzane, tako i ovoga kraja. U ožujku 1921. godine skupina talijanskih fašista iz čiste obijesti pucala je na djecu koja su se igrala u blizini stanice. Dva su dječaka poginula, a petoro djece je ranjeno. Tragični događaj opjevan je u pjesmi "Za Šentjanom je utonilo sonce", a imena stradalih dječaka uklesana su na spomeniku žrtvama fašizma koji je podignut na samom mjestu događaja.
Dolaskom do obale morske lagune Stjuža koja je također stanište mnogobrojnim biljnim i životinjskim vrstama, put nas pored jedne kapelice vodi uzbrdo Strunjanskim brežuljkom prema crkvi Marijina ukazanja. Nakon desetak minuta uspona našli smo se na platou ispred crkve od kud se pruža predivan pogled na Strunjanski zaljev i stari grad Piran.
Za ovo mjesto veže nas nova priča.
Legenda kaže da se 1512. godine djevica Marija ukazala čuvarima vinograda na vratima stare srušene crkve. Nakon tog događaja svetište je u narednim desetljećima obnavljano i prošireno te preimenovano u crkvu Marijina ukazanja. Ubrzo je postalo najvažnije istarsko hodočašće. Događaj ukazanja na drvu je naslikao slikar Francesco Valerio oko 1520. godine, a ta slika i danas krasi glavni oltar crkve Marijinog ukazanja. Na zidovima crkve visi još deset velikih platna s prizorima iz Marijina života, od rođenja do slavljenja, nastalih u 17. stoljeću.
Odmah uz crkvu je i Pastoralni dom Stella Maris koji je dio Zavoda Svetog Jeronima koji djeluje pod okriljem Koparske biskupije. Ustanova se bavi pastoralnim aktivnostima kao što su duhovne vježbe i predavanja, ali nudi i smještaj.
S druge strane crkve nalazi se pravi mali botanički vrt u privatnom vlasništvu. Nekad su ga prolaznici i izletnici mogli slobodno razgledavati, ali zbog čupanja biljaka i štete, vlasnik je ogradio parcelu i posjetiti se može samo uz suglasnost domaćina čija kuća je uz sam botanički park.
Put nas dalje vodi prema centralnom mjestu Parka prirode Strunjan, flišnom klifu u čijem podnožju je najljepša plaža slovenske obale - Mjesečev zaljev. Na vrhu klifa u predjelu Vidinog gaja nalazi se sveti Križ za koji nas veže još jedna legenda.
"Bjesnila je strašna oluja i brodovi na moru bi najvjerojatnije potonuli da se nad Mjesečevim zaljevom nije ukazala djevica Marija. More se smirilo, nevrijeme je prestalo, a mornari su spašeni. I danas postoje priče o otiscima stopala i suzama urezanim u stijenu gdje je Marija plakanjem spašavala mornare", glasi višestoljetna legenda koju su naraštaji prenosili s koljena na koljeno, a kameni križ je tu kao nijemi svjedok jednog davnog vremena.
Podignut je 1600. godine, kao upozorenje pomorcima na blizinu kopna i znak gdje se nalazi crkva Marijina ukazanja. Ponekad bi brodovi, dok su prolazili podno križa, trubili u znak zahvalnosti Mariji, a mornari su se križali i tražili sretan povratak.
Križ se nalazi na 80 metara iznad mora i s platoa pored njega pruža se prekrasan pogled na Tršćanski zaljev.
Za vedrog dana odavde možete vidjeti Julijske i Karnijske Alpe, čak i Dolomite i obrise Venecije kao najdalje točke. U blizini postoji deblo zabijeno u zemlju, kao orijentir u kojem su izbušene rupe koje vam pogled usmjeravaju u određenu točku. Tako imate rupu kroz koju možete vidjeti Triglav, kroz drugu planinski masiv Nanos, zatim Trst i dvorac Miramar ili Monfalcone.
Ako se ne želite strmom uklesanom stazom spuštati do same plaže, put vas povrh zaljeva vodi do brežuljka Ronko na čijim padinama dominiraju stari maslinici, koji su dio tradicionalne uljarske kulture ovog kraja.
Strunjan se u alternativnim krugovima veže i za energetske linije, točnije on je početna sjeverna točka poznatih Zmajevih linija koje se protežu po cijeloj Istri sa završetkom kod Rta Kamenjak na jugu poluotoka. Zanimljivo je da je po nekim istraživanjima Motovun sjecište triju Zmajevih linija i kao takav je najsnažniji izvor pozitivne energije na svijetu.
Strunjan napuštamo puni dojmova i nevjerojatnih prizora. Mjesto koje se isplati posjetiti i u ovaj stresni moderni životni ritam, unijeti malo mira uz opuštajuću šetnju prekrasnom prirodom.
Put nas je vodio uz Strunjansku solanu koja je najsjevernija i najmanja solana na Mediteranu, gdje se sol vadi tradicionalnim metodama više od 700 godina. Primarna je bila gospodarska uloga, ali je s vremenom zamijenjena kulturno-ekološkom. Danas je solana čuvar kulturne i prirodne baštine, jer predstavlja izniman životni okoliš nastanjen zanimljivim biljnim i životinjskim vrstama koje su se uspjele prilagoditi ekstremnim uvjetima soli. To su razlozi zašto je Strunjanska solana zaštićena kao spomenik prirode i kulture koji se nalazi u sklopu Prirodnog parka Strunjan.