buen camino istra!
Camino nije vrtnja po jugu Istre, niti šetnja po klaustaru samostana, to je izvanredno očitovanje vjerskog života
Andrej Bader ispred katedrale u u Santiago de Composteli u srpnju 2023. / Predviđena ruta Camino South Istria (Foto: Privatni arhiva Andreja Badera / TZ Pule)
S koncem 2022. godine u Santiago de Compostelu ulazi 437.506 hodočasnika s credentialom - putovnicom, a među njima je i Andrej Bader iz Medulina, poznati povjesničar i publicist, i pravi hodočasnik. Ovog je srpnja propješačio Camino de Santiago osmi put, a prvo to svoje iskustvo iz 2003. godine opisao je u knjizi, prvoj knjizi o caminu u Hrvatskoj, objavljenoj 2006.
Ovog puta razgovaramo u povodu najave iz Klastera Južna Istra koji okuplja turističke zajednice s Puljštine o razvijanju ideje o Caminu South Istria u sklopu projekta Camino Hrvatska. Kao velik poznavatelj teme, Bader nam ukazuje na greške u koracima koje, kaže, nisu zanemarive, a uz dobru volju mogu se korigirati. Prvo da predstavimo Camino de Santiago, sve popularniju hodočasničku rutu kojom zadnjih godina pješače i mnogi drugi Istrani.
- Camino de Santiago je fenomen. Od 16. stoljeća, prvenstveno zbog kuge i protestantske reformacije, započinje strmoglav pad interesa za hodočašćenje prema Santiagu de Composteli da bi tijekom narednih vjekova ovakav vid iskazivanja vjere gotovo u potpunosti zamro. U 20. stoljeću bilježimo kako je 1972. godine do Santiaga hodalo 67 peregrina, 1980. - 209 peregrina, 1985. tisuću vjernika, 1990. - 4.918., 2000. godine 55.044, 2003. godine 73.324 peregrina. Namjerno je naglašena riječ »hodali« jer je riječ o hodočašću, odnosno zavjetovanju u kojem pojedinac Boga ili svetu osobu hodom-časti, tumači nam Bader.
Za razliku od hrvatskog jezika, kaže, grčka riječ za hodočasnika - apodemein, te latinski peregrinus u antici nisu isključivo religiozni pojmovi, već sinonimi za nekoga tko prelazi velike daljine, napušta svoj dom. Bader ističe da, iako se vrlo često navodi da su i druga proročišta (poput Delfa, odnosno svetišta boga Apolona, Asklepijeva svetišta) bila metom hodočašćenja, ali samo su mjesta štovanja božice Isis morala biti hodom-čašćena, dok se do ostalih moglo doći na konju ili magarcu, u nosiljki. Samim time nije odlazak u Međugorje, Rim, Lourd ili Fatimu avionom, autobusom ili automobilom hodočašće, već je vjerničko putovanje. No, kako je s vremenom ta riječ postala istoznačnicom, nema potrebe dalje mrsiti terminološko klupko, zaključuje naš sugovornik.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
