Prijedlog kontraverznog novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama objavljen na e-savjetovanju je prilično izmijenjen. Prihvaćeni su brojni zahtjevi građanskih udruga pa se provedba predloženog zakona oslanja na prostorno plansku dokumentaciju i osigurava potpuni ili djelomični pristup plažama. U prijedlogu novog zakona ograđivanja i naplate ulaska na plaže se uopće ne spominje. U uvodnom tekstu ostaje pojam isključenja pomorskog dobra ali radi se o slučajevima kada je obalni prostor namijenjen objektima kao što su vojarne, luke, brodogradilišta i slično. 

Najvažnije je da ovim prijedlogom zakona morske plaže moraju biti dostupne svima pod istim uvjetima. Hoteli, kampovi i turistička naselja neće moći zabraniti pristup plažama koje su dio njihovih gospodarskih cjelina, ali na dijelovima plaža koje će koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti moći će djelomično ograničiti pristup.

Donošenjem novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama Hrvatska će postati prva mediteranska, ako ne i svjetska država, koja zakonski propisuje da sve plaže moraju ostati potpuno ili djelomično javno dostupne svima, pod jednakim uvjetima. Neposredni primjer nemogućnosti besplatnog ulaza na plaže je Italija, gdje su plažni kompleksi dani u zakup koncesionarima pa im se ne može pristupiti bez plaćanja ulaznice ili ležaljke. 

Važno je naglasiti kako prijedlog novog zakona čini veliki iskorak prema aktivnom uključivanju lokalnog stanovništva u donošenje odluka, osobito oko prostornog planiranja i načina razvoja turizma u njihovim zajednicama. Gospodarske cjeline poput turističkih zona definiraju se, naime, prostornim planovima koje donose jedinice lokalne samouprave, što putem javne rasprave omogućuje uključivanje građana. 

Vlasnik stručnog portala Pomorsko dobro Branko Kundih, kapetan duge plovidbe i diplomirani pravnik, u svojim stručnim člancima se vodi načelom da se ulaz na morske plaže na pomorskom dobru ne smije naplaćivati i ograđivati. Ipak, smatra da se turističkom sektoru, od kojega u velikom dijelu Hrvatska živi, treba osigurati pravnu sigurnost u obavljanju djelatnosti, posebno na prostorima morskih plaža koje su funkcionalno povezane s hotelima, kampovima i turističkim naseljima. Upravo zato nužno je donijeti zakonske propise s kojima se moraju jasno definirati prava i obveze svih dionika u procesu upravljanja, gospodarskog korištenja i zaštite pomorskog dobra, uključujući i morske plaže. Sve to mora pratiti kompetentni efikasni upravni i inspekcijski nadzor.

Plaže neće imati ograde (Snimio Milivoj Mijošek)

Kundih kao stručni konzultant za pomorsko dobro napominje da su dosadašnje, djelom pretjerane reakcije javnosti na prethodni nedovršeni tekst prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji među ostalima uređuje i morske plaže, samo refleks prema politici koja je zadnjih trideset godina zanemarila taj prvorazredni prirodni resurs od kojega se na koncu i živi. Uprava Ministarstva mora jednostavno je desetljećima morske plaže stavila na margine svojeg interesa, iako je upravo ona trebala inicirati promjene.

U takvim okolnostima morske plaže su pratile mnogobrojne afere i sukobi interesa, iako je bilo i pozitivnih iskoraka prije svega od strane lokalne i regionalne samouprave. Zato se ne treba čuditi što javnost puše i na hladno. Nedovršenim tekstom prijedloga Zakona o pomorskom dobru morske plaže su tako preko noći ušle u fokus stručne, političke i šire javnosti.

Zanimljivo je da Pomorski zakonik iz 1994., koji je prvi regulirao materiju pomorskog dobra, uopće ne spominje morske plaže, iako plaže predstavljaju neprocjenjivi nacionalni prirodni i gospodarski resurs u općoj uporabi. Kasnije donesen Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama 2003. godine, koji je i danas na snazi, navodi morske plaže kao pomorsko dobro, ali ih ni ne definira, a kamo li propisuje njihovo razvrstanje niti model njihovog gospodarskog korištenja.

Zato nije slučajno da su morske plaže ostale u potpunom pravnom vakuumu te su procesi gospodarenja morskim plažama bili predmet mnogobrojnih konflikata i sporova. Otvorio se prostor širokih mogućnosti zloporabe Najbolje to oslikava nasipavanje mora kao beskrupulozni nasrtaj na morsku obalu. Danas je na snazi odredba zakona na osnovu koje morska obala uključuje i dio kopna, plaže nastala nasipavanjem, čime se urušava stoljetna pravna tradicija i regulativu na pomorskom dobru što, naglašava Kundih, nisu radile ni tuđinske vlasti.

Takvo stanje otvaralo je prostor diskrecijskom tumačenju pravnih normi što je imalo za posljedicu selektivnu primjenu prava. Nemoć cjelovitog sustava posebno je bila izražena u inspekcijskom nadzoru i efikasnim mjerama koje bi spriječile mnogobrojne uzurpacije i devastacije pomorskog dobra uključujući i morske plaže. Posebna nemoć je prisutna desetljećima u rješavanju imovinskopravnih odnosa, stečenih prava i posljedica zakonito izvršenih pretvorbi na pomorskom dobru.

Kontrolni mehanizmi na pomorskom dobru u cjelini su zakazali. Istovremeno su upravljački mehanizmi gospodarskog korištenja na morskim plažama dovedeni pod veliki upitnik. Koncesijska odobrenja su u velikom djelu supstituirala koncesije kao posljedica neriješenih imovinsko pravnih odnosa. Institut koncesijskih odobrenja ponajviše je kompromitiran famoznim tzv. najbržim prstom. Kompetencije i kvaliteta postojećih tako i budućih korisnika odobrenja na pomorskom dobru uključujući i morske plaže dovedeni su u drugi plan.

Zato se ne treba čuditi reakciji javnosti. Začudo, nadležna Uprava pomorstva je u dužem razdoblju nekritički konstatirala da je važeći Zakon o pomorskom dobru i lukama u primjeni bio uspješan. Ako se uspjeh do sada može mjeriti neredom na morskoj obali i izrazitom pravnom nesigurnošću turističkog sektora, onda je uspjeh zakona fascinantan, poentirao je Kundih.

Kundih zaključuje da s mudrom i razumnom politikom nije teško pomiriti interese na morskim plažama. Upravo zato zakonska pravila moraju biti jasna, kako za davatelje koncesija tako i za koncesionare, uvažavajući institut pomorskog dobra kao općeg dobra. Morske plaže moraju biti otvorene za sve građane pod jednakim uvjetima i jasno propisanim plažnim redom. 

Povezane vijesti

• Veljko Ostojić: "Nema potrebe za fizičkim ogradama na plažama". Ministarstvo: "Plaže će biti dostupne svima"
• Pravobraniteljica: Novi zakon ostavlja dojam da je turizam važniji od zaštite okoliša
• "Novi Zakon o pomorskom dobru zabranjuje ograđivanje i naplaćivanje plaža, za razliku od Zakona koji je SDP donio 2003. i onog koji je pokušao progurati 2015."