Prema zadnjim dostupnim podacima, u Istarskoj županiji 2016. godine prvu dozu obveznog cjepiva protiv ospica primilo je 91 posto djece, a drugu dozu njih 93 posto. I u Istri, koja je ispred drugih županija, primjećuje se trend opadanja procijepljenosti populacije. Tako je 2012. godine prvo cjepivo dobilo 95 posto djece, a drugu dozu 97 posto, da bi sljedeće godine to palo na 94 odnosno 96 posto, pa 2014. godine na 92 i 96 posto i 2015. na 92 i 95 posto.

Ospice su bolest koja se želi iskorijeniti u svijetu i pokazalo se da za to nije dovoljna jedna doza, da dijete treba dobiti dvije doze da bi bilo potpuno zaštićeno. To je standard po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i svi moraju jednako postupati da bi se eliminirala bolest u cijelom svijetu. Prva doza cjepiva dobije se u drugoj godini života, s napunjenih 12 mjeseci, a druga doza daje se pred upis u prvi razred osnovne škole i jako je važna budući da na prvu ne mora svatko reagirati te povećava obuhvat jer se netko ne javi na prvu, ali će doći na drugu. Zašto je odaziv na drugo cijepljenje veći, pitamo dr. Jasnu Valić, voditeljicu Službe za epidemiologiju pri istarskom Zavodu za javno zdravstvo.

Dobri rezultati

- Kod prvog cijepljenja dijete je malo i roditelji su zabrinutiji, međusobno komentiraju i zadnjih godina su pod utjecajem informacija koje dobivaju kroz razne medije, a kod drugog cijepljenja dijete je starije, roditelji iskusniji i možda se manje boje cjepiva. Mislim da smo mi u Istri još uvijek jako dobri. Iz ovih brojki se vidi da velika većina roditelja redovno cijepi svoju djecu. Poneki koje pedijatri upute na razgovor s epidemiologom u Zavod, jer odbijaju cijepljenje, kako su pod dojmom raznih dezinformacija, dolaze s predrasudom da više nitko ne cijepi svoje dijete. Istina je, međutim, drugačija. Velika većina roditelja i dalje cijepi svoje dijete, kao što su, uostalom, i oni bili cijepljeni. Ti roditelji razumiju ozbiljnost zaraznih bolesti i veliku vrijednost cjepiva, kaže dr. Valić.

Virus ospica, pojašnjava, najzarazniji je od svih virusa koji se šire kapljičnim putem, ali postoji kolektivni imunitet kod te bolesti, što znači da cijepljeni mogu zaštititi necijepljene. Od 100 djece, recimo, dvoje ima stvarne kontraindikacije i ne smiju se cijepiti. To su teško bolesna djeca i sve zarazne bolesti su im velika prijetnja. Minimalna procijepljenost protiv ospica treba biti 95 posto, ukoliko je manja znači da je u toj skupini dovoljno osjetljivih i ako u nju uđe virus, može nastati epidemija. To je ono što se sada događa u Srbiji, prije par godina u BiH, SAD-u i nešto manje kod nas. U zadnjem desetljeću u Hrvatskoj je nešto manje od 10 prijava ospica godišnje. Porast u odnosu na taj uobičajen broj javlja se tijekom epidemija, recimo, na prijelazu iz 2003. u 2004. godinu kada je prijavljeno 70 oboljelih te 2008. godine s 50 prijava oboljelih.

- Epidemije su kratko trajale i brzo su prekinute protuepidemijskim mjerama, što je pokazatelj da je kolektivni imunitet u Hrvatskoj i dalje visok. Treba ohrabriti roditelje da imaju puno povjerenje u svoje pedijatre i da cijepe svoju djecu preporučenim cjepivima. Ne treba zaboraviti da se u obveznom programu nalaze cjepiva za bolesti koje su teške i imaju teške komplikacije, mogu završiti smrtonosno i to je razlog zbog čega se djecu cijepi. Prosječnom čovjeku se čini da tih bolesti više nema, a njih nema zato što su djeca redovno cijepljena, a čim procijepljenost pada virus počne opet cirkulirati, kaže dr. Jasna Valić. (Duška PALIBRK, Barbara ČALUŠIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU

Povezane vijesti

• Raste rizik od epidemije ospica
• Cjepivo protiv ospica ne uzrokuje autizam, čak ni kod djece u "rizičnim" skupinama
• Njemačka uvodi kazne od 2.500 eura za roditelje koji ne cijepe svoju djecu protiv ospica