Beroš je usmjeren na pitanja novinara, koncizno, kratko i sadržajno odgovara na njih, ne izmotava se. Dolazi pripremljen pred kamere, čime pokazuje koliko je angažiran i fokusiran na situaciju. Što bi gafovima sklon Kujundžić u ovim dramatičnim trenucima mogao poručiti uplašenoj naciji? Da neki ionako ne prežive sezonu gripe? Ili da je ionako došlo vrijeme da reduciramo broj stanovništva? Ili pak da ćemo ionako svi umrijeti jednog dana?

Ne znam gdje smjeramo narednih dana i koliko smo spremni za obranu od koronavirusa, ali dobro je da je na čelu fronte Vili Beroš. Ozbiljno lice i odmjerene izjave aktualnog ministra zdravstva rezultiraju povjerenjem javnosti da je obrana od virusa moguća, da još postoji neka nada.

E, zamislite samo u toj Beroševoj ulozi Milana Kujundžića. Zamislite da ga premijer Andrej Plenković nije smijenio prije mjesec i pol, pa da nam Kujundžić svakog dana staje na čelo nacionalnog stožera pred kamere sa zadatkom da informira i umiri javnost. Bi li mogao Kujundžić u takvoj ozbiljnoj situaciji proizvesti išta drugo osim pomutnje, panike i histerije?

Što bi rekao Kujundžić?

Teško je ocijeniti je li Kujundžić baš najgori ministar zdravstva do sada, kako su mu novinari spočitavali, to bi zasigurno bolje znali argumentirati kolege koje prate taj resor. Kažu i da je daleko bolji liječnik nego političar, pa bi možda i u kriznoj situaciji kakva je ova sada i zablistao i pokazao da je dorastao. Ali, s obzirom na ozbiljnost situacije i dosadašnje nastupe Beroša, svakako je dobro da smo se riješili tog nespretnog i gafovima sklonog Kujundžića prije nego je virus zagospodario europskim tlom. Spočitavali su premijeru da je Kujundžića trebao i ranije maknuti zbog zdravstvenih incidenata, listi čekanja i nefunkcioniranja sustava. Sada vidimo da je dobro da ga je uopće smijenio, pa makar i zbog afere s netransparetnom imovinom.

Situacija je ozbiljna, dramatična, sada nam treba to ozbiljno lice bivšeg pročelnika Zavoda za endokranijalnu neurokirurgiju u KBC-u Sestre milosrdnice, lice koje se ne skriva iza širokih osmijeha kojim se želi omesti pažnja i nešto zatajiti. I manje nas sada zanima što Vili Beroš ima u imovinskoj kartici, a ima je poprilično ispunjenu, i manje nas zanima kojem krilu HDZ-a pripada. U stanju smo preći preko činjenice da je bio i zamjenik upravo tog neučinkovitog ministra Kujundžića. Iz sadašnjeg rakursa, sve su to trivijalna pitanja, a bitno nam je samo da je aktualni ministar brz, da nije bahat, da osjeća bilo javnosti i da zna istaknuti pozitivnu stranu borbe protiv epidemije. Bitno je da dolazi pripremljen pred kamere, čime pokazuje koliko je angažiran i fokusiran na situaciju.

Narod je u ovim teškim trenucima kao malo dijete: Narod želi čuti dobre vijesti. Ali pritom ne želi da ga se vara, da mu se serviraju prazne priče i podvaljuju lakonske izjave uz šeretski osmijeh, kako je pred kamerama znao nastupati Kujundžić. Narod želi da mu dobru vijest priopći netko hladne glave, poput Beroša, koji može svoje izjave argumentirati konkretnim brojkama i informacijama.

Iz antologije Kujundžićevih bisera pamtimo onu da nitko nije toliko bogat da bi liječio sve, a što je svojedobno izgovorio u kontekstu liječenja djece oboljelih od rijetkih bolesti. Nadalje, pamtimo i onu Kujundžićevu opservaciju da "nekad jedan svećenik u bolnici vrijedi više od dvadeset doktora". U jeku kampanje za i protiv odlaska u mirovinu sa 67 godina, Kujundžić je kasnije penzioniranje branio komentarom: "Od rada se ne obolijeva".

Što bi Kujundžić u ovim dramatičnim trenucima mogao poručiti uplašenoj naciji? Možda da neki ionako ne prežive sezonu gripe? Ili da je ionako došlo vrijeme da reduciramo broj stanovništva? Ili pak da ćemo ionako svi umrijeti jednog dana? Poslije bi se ministar Kujundžić pravdao da je krivo interpretiran, da je izjava izvučena iz konteksta, da je… Ma svejedno je što bi rekao. Čim bi zinuo štetu bi počinio.

Plenković ga je 28. siječnja smijenio, kako je premijer i sam tvrdio, jer nije bio fokusiran na svoj resor, a posebno ne na koronavirus. Premijer je učinio dobru stvar, ali dugo je trebalo dok je pristao na pritiske javnosti i opozicije da smijeni tog čovjeka netransparentne imovinske kartice i katastrofalnih gafova i napravi mjesto za drugog, ako već ne za sposobnijeg. I eto, samo dva dana kasnije novoimenovani ministar Beroš formirao je Nacionalni krizni stožer i krenuo s pripremama za moguće scenarije zaraze koronavirusom, onda kada mnogi još nisu vjerovali da će virus ikada stići s Dalekog istoka do nas. Ma nisu o tome ni razmišljali, jer su bili zabavljeni Kujundžićevim eskapadama.

Puno je doktora ušlo u hrvatsku politiku i obilježilo je na najgori mogući način, ali Beroš, specijalist neurokirurgije, za sada djeluje kao sasvim drugačiji igrač. Usmjeren je na pitanja novinara, koncizno, kratko i sadržajno odgovara na njih, ne izmotava se. Ne izbjegava pitanja čak ni kad su vrlo osjetljiva, a koja javnost i najviše zanimaju, poput onih o broju respiratora u zemlji ili o usporedbi hrvatskih prilika s uočenim manjkavostima u Italiji - zemlji u kojoj premijer priznaje da će se morati birati između onih koji imaju šansu i onih koji je nemaju.

U timu s Almekom

Povrh svega zaslužuje Beroš pohvale jer je sjeo u vruću fotelju razvaljenog resora - fotelju koja je uvijek na meti napada i resora kojeg oduvijek prate afere. Dočekan je mlako, jer se očekivalo samo da odradi mandat do kraja. Nitko nije ni pomišljao da se uhvati u koštac s reformom zdravstva u posljednjoj godini mandata Plenkovićeve Vlade. Nitko nije očekivao da će rješavati financijske probleme hrvatskog zdravstva i dug prema veledrogerijama, ili da će za rukav vući medicinske radnike raseljene po bijelom svijetu. Mislilo se i bolje da taj mandat završi mirno do kraja, nego da povlači nepopularne poteze.

Ali eto, čovjek je odmah bačen u vatru i s kriznom se situacijom za sada uspješno nosi. Neosporno, uspio je amortizirati histeriju u koju je lako moglo biti gurnuto hrvatsko društvo. Kako mu je to pošlo za rukom? Jednostavno, uspostavio je otvorenu komunikacija s medijima, pokazao da se u sustavu može raditi transparentno, vratio je povjerenje u struku. Pa dobro, premijeru, gdje ste tog čovjeka skrivali do sada?

Kada hvalimo Beroša, ne zaboravimo i infektologinju dr. Alemku Markotić, zaštitno lice borbe protiv virusa COVID-19. Ona i ministar izgledaju kao dobro uhodan stručan tim, čija mirna lica pred kamerama odaju dojam: "Znam što radimo". Samo još da nas taj dojam i ne napusti u narednim tjednima i mjesecima.

Povezane vijesti

• CRODEMOSKOP: HDZ preuzeo vodstvo, Vili Beroš najpopularniji političar
• Ministar zdravstva otkrio ono što zanima gotovo svakoga od samog početka pandemije: ŠTO SE KONKRETNO MORA DOGODITI DA BI HRVATSKA POČELA S POPUŠTANJEM MJERA?
• 100. DAN KORONE U HRVATSKOJ Ministar zdravstva Vili Beroš otkrio kada će biti proglašen KRAJ EPIDEMIJE