Dosje broj 229562. Jedan je to od 68.700 dosjea hrvatskih građana iz vremena bivše Jugoslavije koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. To je dosje dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, koji nije potpun i iz kojeg je otuđeno najmanje tisuću dokumenata. Dosje je to koji je zapravo velika politička manipulacija.
Da je to tako pokazuje detaljno istraživanje docenta dr. Franje Maletića, koji je ovih dana objavio prvu od tri knjige koje se bave dosjeom Franje Tuđmana. U prvoj su objavljeni svi dokumenti iz službenog dosjea koji je vodio represivni aparat bivše države od 1967. do 1990., oni su sada dostupni, a nakon što je Maletić ustanovio da mnogi nedostaju, pokušao je rekonstruirati što je nestalo, uzeto ili završilo u privatnim arhivima. Uz pitanje, ali i konkretan odgovor tko je i s kojim ciljem manipulirao Tuđmanovim dosjeom.
Nedostaju putovanja
"Dosje 229562 tipičan je primjer zloupotrebe, svojevrsnog kulturocida ili manipulacije koja nas upozorava da je zapravo riječ o cenzuri. Dosje Franje Tuđmana u izvornom je obliku imao oko 10.000 stranica, a sada mnogo toga nedostaje. Stoga na primjeru dr. Franje Tuđmana ostaje utvrditi gdje i kada su nestali dokumenti iz njegovog izvornog dosjea", kaže u ekskluzivnom razgovoru za Glas Istre Franjo Maletić, koji je priredio i memoare Josipa Manolića.
Udba je otvorila Tuđmanov dosje 1967. godine, onog trenutka kada je izbačen iz Partije. Od tada su Udbini agenti prisluškivali sve njegove telefonske razgovore, pratili gdje se kreće, s kime kontaktira, zapisivali su gotovo svaki detalj iz njegovog svakodnevnog života. I sve je to završilo u dosjeu. Ali jedan od ključnih događaja iz Tuđmanovog disidentskog razdoblja, njegova putovanja sedamdesetih godina u Njemačku i Španjolsku, nije dokumentiran u mjeri u kojoj je bio značajan i za Udbine špijune važan. Naprosto nevjerojatno!
U dosjeu ima informacija s kime je Tuđman u Zagrebu pio kavu, ali nema detaljnih zapisa o Tuđmanovim putovanjima 1977. i 1978. za vrijeme kojih se susretao s brojnim osobama koje su bile nepoželjne tadašnjem režimu i koje je Udba također pratila. Što bi u velikoj mjeri moglo rasvijetliti i događaje koji su prethodili ubojstvu Brune Bušića. Dokumenti o tim putovanjima netragom su nestali. Ne samo oni, već i brojni drugi!
Nedostaju dokumenti i materijali iz kojih se jasno vidi politička platforma dr. Franje Tuđmana u godinama koje su prethodile stvaranju samostalne države. Nema čak ni obrazloženja zašto je 1967. godine ušao u obradu, iako je za svakog drugog takvo objašnjenje arhivirano u dosjeu.
Spisak dokumenata koji nedostaju je dugačak, a sve ove godine o tome se šuti. Priča postaje još eksplozivnija kada ljudi, koji su dobro znali bivši sustav i onaj koji je slijedio nakon demokratskih promjena devedesetih, decidirano tvrde da je mnogo toga otuđeno ne isključivo u bivšem sistemu, već i u demokratskoj Hrvatskoj.
Iz nepotpunog dosjea, kako tvrdi autor Franjo Maletić, može se vidjeti da je Udba dokumentirala kako se Tuđman 16. srpnja 1970. javio razglednicom Mati Meštroviću iz Dubrovnika i izrazio žaljenje povodom smrti Većeslava Holjevca. Udba je prije Tuđmana pročitala pismo koje mu je 1971. iz Amerike uputio Stephan Vuglen u kojem piše: "Dragi dr. Tuđman, pročitao sam između ostalih vaših sjajnih stvari i članak u Hrvatskom znanstvenom zborniku i mislim da bi ga trebalo popularizirati kod nas u Americi."
Kopali po pošti
U dosjeu se čuvaju bilješke tajnih agenata koje otkrivaju da su kopali po svoj pošti koju je Tuđman dobivao i slao, prisluškivani su razgovori koje je sa svojim gostima vodio na privatnim večerama, prevođeni su svi tekstovi koji su poslani iz inozemstva Tuđmanu na uvid, kao i oni koje je pisao i objavljivao vani. Prikupljene su i sve čestitke koje je Tuđman dobivao za Novu godinu, pa je među čestitarima naveden i Tuđmanov susjed, moćni Ivan Krajačić. Udba je čak došla do popisa osoba koje je Tuđman naveo da mu nisu čestitali Novu godinu, a među njima su bili Jakov Blažević i slikar Miljenko Stančić.
Svakakvih službenih zabilješki ima u dosjeu, kao i pisanih izvještaja s informativnih razgovora vođenih s raznim ljudima, ali su neki važni događaji iz Tuđmanove biografije, o kojima je pisao i sam predsjednik, naprosto izostavljeni. Sigurno je samo da ih je Udba itekako detektirala, ali dokumenata nema.
Tko je, kada i zašto izvršio selekciju građe koja se danas čuva u Zagrebu? Brojne su teze oko toga. Maletić kaže da je proces pročišćavanja započeo još u vrijeme komunističkog režima, prema njihovim pravilnicima o postupanju s takvom vrstom građe. Nema zapisnika o tome što je Služba državne sigurnosti pročistila, ni dokumenata koji bi jasno potvrdili što se dogodilo. Dakako, nema ni svjedoka koji o tome žele objektivno govoriti. Pa ostaje dijelom neodgovoreno pitanje je li to učinila Služba državne sigurnosti SR Hrvatske.
Jedan od ključnih pojedinaca tog sustava devedesetih decidirano tvrdi: Ne, to nije djelo Službe državne sigurnosti. Oni nisu previše dirali u Tuđmanov dosje, iako u neke druge jesu. Ako je to točno, manipulacije Tuđmanovim dosjeom odvijale su se i poslije devedesetih, dakle u vrijeme kada je stvarana i stvorena samostalna Hrvatska, a Tuđman postao predsjednik.
- Postoje dokazi da je do pročišćavanja dosjea moglo doći i kasnije, u novom demokratskom sustavu, jer postoje dokazi da su neke osobe 1990. i 1991. iznosile pojedine dosjee iz MUP-a, pa je tako i dosje Franje Tuđmana iznesen iz arhiva tadašnjeg SZUP-a, tvrdi dr. Maletić.