Dok Hrvatska pokušava uhvatiti možda i posljednji europski vlak koji uključuje uvođenje eura i ulazak u šengenski prostor, bogati Švicarci sve su dalje od Europske unije i poslovanja s njom.

Iako se očekivao opsežni dogovor koji bi uključio i 120 bilateralnih sporazuma, za sada od toga neće biti ništa. S druge strane Bruxelles uporno inzistira da se stari dogovori zamijene jednim kompletnim sporazumom - koji bi uključio i pitanje granica i gospodarske odnose - švicarska vlada očito ne namjerava tako brzo predložiti rješenja koja bi bila povoljna za obje strane.

Tako EU teško prima siromašne, kao što su zemlje jugoistoka Europe, ali se i teško dogovara s bogatima, jer Švicarska nikako ne može pristati na neke uvjete koji se tiču zaštite prava i državne potpore. Naravno da postoji i strah od dolaska velikog broja ljudi iz zapadne Europe koji trenutačno nemaju adekvatne poslove, a u Švicarskoj bi mogli mnogo više zarađivati.

Politička odluka

Ostavimo na trenutak muke bogatih, vratimo se ovim našim, mnogo prozaičnim problemima. To u prvom redu znači kada će Hrvatska ući u šengenski prostor, što je preduvjet da živimo kao i svi drugi Europljani i da bez putovnica putujemo po cijelom prostoru Europske unije. Možda to u ovom času, kada je još uvijek pandemija covida-19 nije posve atraktivno, jer zemlje članice kontroliraju svoje granice zbog epidemioloških razloga, ali i to će proći. Zato je hrvatskim građanima itekako stalo da bez putovnica prolaze Sloveniju i putuju gdje hoće, bez da ih itko pita gdje idu.

Dobre vijesti došle su sa summita u Bruxellesu na kojem je bio i Andrej Plenković, a glase da bi Hrvatska mogla pristupiti šengenskom prostoru možda čak i ove ili sljedeće godine. Naravno da bi bilo predivno da se to dogodi do kraja godine, ali optimizam ostaje i ako se to dogodi 2022. Sam premijer dao je razloga za optimizam izjavom da Hrvatska ne ovisi o ulasku Bugarske i Rumunjske i da samo predstoji politička odluka da postane bio Šengena.

Kako europske teme već dugo ne zanimaju građane Hrvatske treba podsjetiti da bitka za Šengen dugo traje. Još je u vrijeme mandata Vesne Pusić najavljivano da 'samo što nismo ušli', a onda se tehnički dio itekako produžio. U jednom se trenutku činilo da neće biti kraja, da se postavljaju novi i novi uvjeti, a komplicirala se i situacija u ovom dijelu Europe kada je krenula izbjeglička kriza.

Istovremeno, Bugari i Rumunji tehnički dio posla su obavili i čekali na političku odluku da postanu dio šengenskog prostora, ali nje naprosto nije bilo. Čini se da će u paketu ući sve tri zemlje, kada Hrvatska završi tehnički dio. I to je bila dodatna otežavajuća okolnost za Zagreb, jer neke zemlje u EU naprosto nisu sklone dati zeleno svjetlo Sofiji i Bukureštu. Razlozi su različiti i ta se tema stalno vuče, a rješenja nema. Francuska i Njemačka ostale su tvrde pri stavu da s Bugarskom i Rumunjskom treba pričekati, a kada dvije najmoćnije zemlje EU nešto dogovore, onda ni drugi nemaju izbora.

Sada se situacija dramatično promijenila, jer je Bruxelles shvatio da Hrvatska može i mora biti zemlja koja je sposobna štititi južne i istočne granice EU. Ispit smo položili, bez obzira što je bilo nekih prigovora na ponašanje hrvatskih policajaca prema imigrantima. Nabavljena je najmodernija oprema, mnogo je novca investirano da 6.000 policajaca obavlja službu na granicama kako je i predviđeno standardima. Bilo je pokušaja Slovenije da najavi novi bojkot za Hrvatsku, jer se o ulasku neke zemlje u šengenski prostor moraju složiti sve članice. U međuvremenu su i Slovenci shvatili da nemaju nikakvu podršku u Europi da proguraju svoje stavove o graničnom pitanju, pa ni ucjenjivanje Šengenom više nije bilo popularno. Sada i premijer Janez Janša najavljuje da Slovenija neće kočiti Hrvatsku, jer se vidjelo kolika je komplikacija za slovenske građane koji imaju brojne nekretnine u Istri. I njima je granica prepreka.

Europa bez granica

Tako je trasiran put Hrvatske u šengenski prostor, ali ostaje dodatna komplikacija i pitanje: što će uopće biti s Europom bez granica nakon ove pandemije i imigrantske krize. Ali bez slobodnog prolaska granica nema ni ujedinjene Europe, tako da u najskorije vrijeme treba očekivati i na tom polju neka rješenja.

I dok mi dajemo gas za Europu, Švicarci se ne žure, a zapadni Balkan čeka rješenja. Za Švicarce se sve vrti oko novca, jer računaju da bi bliska suradnja s EU, po pravilima kakva predlaže Bruxelles, mogla vladu koštati milijune eura. Tako je ovaj tjedan otkazan bilateralni sporazum o trgovini medicinskih tehnoloških proizvoda, a švicarska kompanija MedTech je procijenila da bi poštivanje tog prije postignutog sporazuma koštalo industriju 114 milijuna švicarskih franaka. I tako svake godine, što bi se popelo na desetke milijuna franaka, a to si Švicarci, koliko god bili bogati, ne žele priuštiti.

I dok kod nas i ljevica i desnica šuti kada je riječ o daljnjoj europskoj perspektivi zemlje, jer su mnogi skeptični da će se produžiti rok za prijem u Šengen, a neizvjesno je i kako će biti s uvođenjem eura, desno orijentirani Švicarci, okupljeni u desničarsku Švicarsku pučku stranku likuju, jer je vlada "pokazala zube" Bruxellesu. Zadovoljni su i sindikati jer nitko, bar u dogledno vrijeme, neće dirati plaće radnika, niti njihova prava, a stranke centra i ljevice su ogorčene i smatraju da se radi o izbjegavanju potrebnog dogovora s EU. Dan kada je došlo do razlaza, ove srijede, nazivaju i ”crnom srijedom”.

Predsjednik švicarske konfederacije Guy Parmelin ipak je umjereniji i diplomatski tvrdi da treba doći do resetiranja odnosa, jer se ipak radi o bliskim partnerima. Po njemu je zajednički interes EU i Švicarske da se nastavi suradnja i postigne kompromis, pogotovo kada je riječ o jedinstvenom tržištu i šengenskoj zoni.

Nudi se i financijska pomoć najmanje razvijenim zemljama Europske unije, kako bi se spriječilo doseljavanje građana tih država, a već sada u Švicarskoj radi oko 1,4 milijuna stranih radnika iz zemalja EU. Tako se ponovo razmišlja o aktiviranju posebnog fonda koji bi raspolagao s 1,3 milijarde švicarskih franaka namijenjenih siromašnijima u Europi. Treba podsjetiti da su EU i Švicarska dugo gradili odnose, pa je 1972. godine potpisan sporazum o slobodnoj trgovini, ali dvadeset godina kasnije građani su odbili priključiti se Europskoj uniji. Od tada se potpisuju mnogobrojni bilateralni sporazumi, neke je vrijeme pregazilo, neki su i dalje dobri, a 2005. godine Švicarci su izglasali pridruživanje europskom sporazumu o otvorenim granicama i proširili za građane deset zemlja slobodne kretanje. Čim je kriza zakucala na vrata oštrije su reagirali prema stranim radnicima koji su vrlo teško dolazili do posla u Švicarskoj, a tako je ostalo do danas. U EU nisu time bili zadovoljni, a nisu ni sada, jer dobro procjenjuju da im je važnije imati uz sebe uspješne i bogate, od onih koji sami traže, a reforme sporo provode.

Jadrankin dobar posao

I dok dogovori EU i Švicarske slijede, za zemlje regije ništa se nije promijenilo. Svi na jugoistoku Europe su na čekanju, a o nekim mogućim datumima prijema novih članica nitko i ne razmišlja. Tek sada se vidi koliki je posao odradila bivša premijerka Jadranka Kosor, požurivši završiti pregovore, jer odmah nakon prijema Hrvatske u EU sve je stalo i zabetonirano je do danas. Ostaje Šengen, a to znači uvjeriti sve članice koje su dio tog prostora da Hrvatska treba što prije preuzeti brigu za europske granice. To je sada isključivo političko pitanje, nema više nikakvih dilema da to Hrvatska tehnički može realizirati. A kada se dođe na polje politike onda se stvari naravno mogu zakomplicirati. Dođe li do pomaka za vrijeme slovenskog predsjedanja koje će biti do kraja godine, za službeni Zagreb i cijelu zemlju to bi bila sjajna vijest.

Prognoze kada je riječ o EU ne treba nikada unaprijed davati, ali dobro zvuči poruka da smo blizu prijema, samo je važno da to ne ostane samo predizborna poruka, već da i nakon nedjeljnih izbora ostanu i realne šanse za ulazak u Šengen. A kada je riječ o Švicarcima, ne treba brinuti brigu. Bogati će se ionako na kraju dogovoriti.

Povezane vijesti

• ILEGALNO "PREBACIVAO" TURKE PREKO GRANICE: 22-godišnjak migrante doveo na područje općine Grožnjan, uhvatili ih bujski policajci
• GUŽVA NA GRANIČNIM PRIJELAZIMA PLOVANIJA I KAŠTEL: Kolona automobila duga četiri kilometra proteže se na Istarski ipsilon
• GUŽVE NA GRANIČNIM PRIJELAZIMA KAŠTEL I PLOVANIJA: Kolona vozila duga je pet kilometara, dijelom se proteže na Ipsilon