IZAZOVI
Predsjedanje Europskom unijom, migrantska kriza i ulazak u Schengen OBILJEŽIT ĆE HRVATSKU VANJSKU POLITIKU 2020.
(Arhiva)
Hrvatskoj je važno i uspostaviti neki normalniji dijalog sa susjedima, prije svega Slovencima i Srbima. Dok Ljubljana inzistira na provođenju arbitražne odluke, Zagreb strpljivo ponavlja da čelnici dvije prijateljske zemlje trebaju sjesti za stol i riješiti probleme. Sa Srbijom je to mnogo teže, pogotovo u godini kada istočni susjedi idu na izbore i tek slijedi formiranje nove vlade. Ostaje naravno i pitanje Bosne i Hercegovine, prije svega sve lošiji položaj Hrvata u toj zemlji
Hrvatsko predsjedanje Europskom unijom, svibanjski summit u Zagrebu, popravljanje odnosa sa Slovenijom, Srbijom, podrška Hrvatima u BiH, privlačenje investicija iz Europe, Rusije, Kine najvažniji su prioriteti Hrvatske na vanjsko-političkom planu sljedeće godine.
Američki izbori, borba protiv ekstremizma, Sjeverna Koreja, Afrika, dramatične klimatske promjene, štrajkovi u Francuskoj bit će teme koje će dominirati u svijetu, a iako Hrvatska tu neće igrati neku značajnu ulogu sigurno je da će se nešto i od toga 'preliti' na naše obale.
Prekretnica za svijet
Krenimo od američkih izbora koji će zasigurno odrediti svijet u narednim godinama, bez obzira tko će biti novi stanar Bijele kuće. Dosadašnji, Donald Trump ili neki od demokratskih izazivača. U kampanji Billa Clintona i Baracka Obame provlačila se riječ 'nada', a ”New York Times” sugerira da je Americi sada potreban – sapun. "Nakon godina predsjedanja Donalda Trumpa Americi je potreban krupni piling i duboko čišćenje. Treba isprati prljavštinu i masti koje vodstvo zemlje čini svaki dan kako bi zaprljali zemlju”, piše taj ugledni list.
Nije neka novost da ”New York Times”, možda i najuglednije svjetske novine ne vole Trumpa. Ali, pogled na američkog predsjednika, usprkos svemu što ga je do sada pratilo, u samoj Americi, podijeljenoj, ipak je drukčije. Mnogi odobravaju njegove ekonomske poteze, ističu da za vrijeme ovog predsjednika nije bilo ratova koje bi pokrenule Sjedinjene Države. ”Predsjednik može biti loš, ali on nije ni blizu da je tako loš kako kažu njegovi kritičari”, priznaje i vodeći američki list navodeći rezultate anketa koje pokazuju da Trump i dalje uživa solidnu popularnost.
Mike Bloomberg, Joe Biden, Pete Buttigieg, Amy Klobuchar samo su neki od onih koji se žele suprotstaviti Trumpu na kraju 2020. godine. Bloomberg ima financijsku moć, Biden veliko političko iskustvo, Buttigieg i Klobuchar sjajnu retoriku. Ako je suditi po prijedlogu NYT-a glavno oružje protiv Trumpa trebaju biti jasni argumenti, izneseni staloženo i mirno. ”Kada vam je cilj oprati ruke od nečeg lošeg ne treba vam mač. Sapun će to učiniti”.
Što je sve Trump učinio ove godine? Naredio je operaciju u kojoj je ubijen vođa Islamske države Abu Bakr al-Bagdadi, pritisnuo je Meksiko kada je riječ o ilegalnoj imigraciji, podržao prosvjede u Hong Kongu i pregovarao s Kinezima o trgovinskoj suradnji, tražio od saveznika da povećaju izdvajanje za NATO. Treba znati da je rekordna zaposlenost i rekordno niska nezaposlenost u Americi, te veliki rast plaća. To je s jedne strane, dok je s druge snažan porast konzervativizma, svađa sa Europom, sramno povlačenje iz Sirije koje je omogućilo tursku invaziju na Kurde i u konačnici pokretanje postupka za smjenu, koji čeka epilog početkom sljedeće godine.
U svakom slučaju Donald Trump bit će zapamćen kao jedan od najosebujnijih predsjednika. Dana Milbing, kolumnistica Washington Posta piše: ”Amerika se okrenula sebi, protiv doseljenika, protiv manjina, protiv dugogodišnjih saveznika. Naša je politika postala paralizirana, nesposobna nositi se s krizama ovog doba, od klimatskih promjena do ugroza iz Rusije i Kine. Naše su institucije, vlada, biznis, komunikacije i religija, izgubile na terenu. Trump je iskoristio trenutak”. Nobelovac Paul Krugman kaže da je za Ameriku ovo bilo izgubljeno desetljeće. ”Zašto mali broj bogatih ljudi ima toliki utjecaj u onome što bi trebala biti demokracija”, pita ugledni ekonomist.
Britanija na raskrižju
Na kraju 2019. godine, ako se malo vratimo u Europu, možemo konstatirati da Velika Britanija kreće na krajnje neizvjesno putovanje van Europske unije. Očito, što su njeni građani htjeli to su dobili. Britanija izlazi iz Unije u trenutku kada njome predsjeda Hrvatska, a nije tome davno da je upravo Ujedinjeno Kraljevstvo bilo najogorčeniji protivnih hrvatskog ulaska u EU. Što sve nisu činili da zakoče Hrvatsku do posljednjeg trenutka kada je danas zaboravljena Carla del Ponte dala pozitivno mišljenje koje je otvorilo put u članstvo. To je povijest. Sadašnjost je mnogo intrigantnija. Andrej Plenković ispratiti će Borisa Johnsona iz europske obitelji, nakon dugotrajnih natezanja, novih izbora i ogorčene parlamentarne borbe u Londonu da se poštuje rezultat referenduma.
EU bez Britanije tek treba vidjeti kako će funkcionirati. Mnogo veća bi opasnost bila kada bi se još netko odlučio za izlazak ili kada bi bruxelleska administracija poštivala striktna pravila i otkazala članstvo neposlušnim članicama, poput Mađarske. To se međutim neće dogoditi, bar ne u dogledno vrijeme, a nova Europska komisija na čelu s Ursulom von der Leyen tek će pokazati u kojem će smjeru voditi Uniju. U Zagreb cijela Komisija dolazi 9. siječnja i od tada počinje aktivno hrvatsko predsjedanje koje će trajati šest mjeseci, da bi 1. srpnja palicu preuzela Njemačka.
Summit u Zagrebu u svibnju bit će centralni događaj našeg predsjedanja. Do tada će trebati mnogo učiniti da zemlje 'regije', kako se to voli reći na ovim prostorima, započnu neophodni dijalog koji bi vodio pozitivnom ishodu zagrebačkog summita. Naime, dođe li do novog zaoštravanja Hrvatske i Srbije, pa onda i mogućeg (ponovnog) nedolaska Aleksandra Vučića u Zagreb, summit ne bi imao nikakvog smisla. Isto tako, ne uspije li Plenković pridobiti Emmanuela Macrona da digne veto na početak pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije s EU ostaje sporna politika Europe poznata kao 'mrkva i batina'. Te dvije zemlje s pravom bi mogle tvrditi da su doživjele prije svega mrkvu, prije svega Sjeverna Makedonija koja je čak promijenila ime da se svidi Europi, a dobila odbijenicu za pregovore.
Francuski predsjednik u epicentru je krize koja potresa zemlju, a u ovom trenutku nikome nije jasno kako će to na kraju izaći. Francuzi se ogorčeno protive mirovinskoj reformi po kojoj bi mirovine bile znatno niže, a standard umirovljenika krajnje ugrožen. Francuski prosvjedi, još od onoj '68. znaju biti vrlo neugodni za bilo koju vlast, pa je i Macronova budućnost pod velikim znakom pitanja. A onda i njegov utjecaj u Europi i Europskoj uniji. A kada je jasno da se približava i politički završetak vladavine Angele Merkel za EU opet slijede godine neizvjesnosti tko će biti na čelu dvije najjače europske zemlje, lokomotive EU.
Dodatni izazov
Za hrvatsku vanjsku politiku sljedeće godine ostaje nekoliko dodatnih izazova. Prije svega imigrantska kriza, jer nitko u ovom trenutku ne zna hoće li se situacija smiriti i držati pod kontrolom ili će eruptirati. Sve je moguće, a Hrvatska na svojim granicama rješava i sudbinu budućeg ulaska u Schengen. Ostaje naravno i pitanje hoće li sam Schengen, dakle Europa bez granica, preživjeti i u kojoj mjeri.
Hrvatskoj je važno uspostaviti i neki normalniji dijalog sa susjedima, prije svega Slovencima i Srbima. Dok Ljubljana inzistira na provođenju arbitražne odluke, što je već davno zaboravljeno i nemoguće provedljivo, Zagreb strpljivo ponavlja da čelnici dvije prijateljske zemlje trebaju sjesti za stol i riješiti probleme. Sa Srbijom je to mnogo teže, pogotovo u godini kada istočni susjedi idu na izbore i tek slijedi formiranje nove vlade. Ostaje naravno i pitanje Bosne i Hercegovine, prije svega sve lošiji položaj Hrvata u toj zemlji.
Vratimo se svijetu i povlačenju crte na desetljeće koje prolazi. Desetljeće tehnološkog buma značajno je izmijenilo život u cijelome svijetu, pa Vanessa Walker Morgan, američka profesorica povijesti tvrdi da je došao kraj privatnosti. ”Državni nadzor nije nišra novo u povijesti, ali je sada daleko naglašeniji. Prikupljanje podataka na sve moguće načine, od Facebooka nadalje, koristilo je prije svega politici, a ugrozilo demokratske standarde i slobode svakog pojedinca”. Za Jamesa Goodmana, profesora povijest desetljeće koje je počelo s teškim vremenima završilo je poput Čarobnjaka iz Oza. Velika recesija je iza nas, rast je spor ali ujednačen.
Sve opasnije podjele
Ali većina analitičara danas svijet i gotovo sve zemlje vidi kroz podjele koje su snažnije i opasnije nego prije. I mi sami živimo u podijeljenoj zemlji, koja se sve više vraća prošlosti, a sve manje komunicira sa izazovima sadašnjosti. Nije Hrvatska izuzetak, mnoge europske zemlje su poput nje. Glas razuma po tko zna koji put dolazi iz Vatikana, od pape Franje. On je danas bez sumnje jedini pravi autoritet u svijetu, onaj kome ljudi vjeruju i onaj koji govori upravo ono što i misli. Političari ga nažalost malo slijede i zato živimo u svijetu podjela, onih na Srednjem istoku, onih u Aziji, Latinskoj Americi. U svijetu podijeljene Sjeverne i Južne Koreje, u svijetu u kojem se Peking i Hong Kong ne razumiju, u svijetu u kojem revolucije u arapskom svijetu nisu donijele ništa dobro i obećavajuće.
A za sve one koji se žele opustiti i uživati u sportu koji spaja, a ne razdvaja ljude, godina koja slijedi donosi i dva velika događaja. EURO 2020. na kojem će sudjelovati i Hrvatska, kao i Olimpijadu u Tokiju gdje će se naći sportaši iz cijeloga svijeta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
