UVODI SE CENTRALNI UPRAVLJAČKI SUSTAV
MILAN KUJUNDŽIĆ UPOZORAVA: Više neće biti skrivanja. Mora se vidjeti tko radi puno, a tko malo. Iz toga će proizaći koga treba platiti i za koga se treba boriti. SVE ĆE MASKE PASTI
(G. MEHKEK / CROPIX)
U nekim se bolnicama isplaćuju plaće od 40.000 kuna, neki liječnici primarne imaju tako velike zarade da im prijatelji donose račune kada kupuju nešto za svoje automobile. Sada više neće biti skrivanja i to je smisao sustava, kaže Kujundžić
"Nisam karijerni političar i nikad ne pripremam govore unaprijed", rekao je prije nekoliko dana dr. Milan Kujundžić na kongresu Udruge poslodavaca u zdravstvu održanom u Opatiji, gdje se raspravljalo o najaktualnijim temama koje muče pacijente i sve građane, liječnike i medicinske sestre, ljude koji vode bolnice i zdravstvene ustanove, ali i ministra zdravstva i financija, pa i premijera.
Hrvate, napokon, sve više zaokupljaju prave teme poput zdravstva i obrazovanja, jer od onih gdje su u glavnim ulogama partizani i ustaše očito više nema mnogo koristi. A kad je već riječ o zdravstvu, onom hrvatskom, to je poput priče o punoj i praznoj čaši. Ugledni svjetski časopis svrstao nas je u sam vrh po kvaliteti medicine koju imamo, a s druge strane pacijenti se susreću s listama čekanja i na red za pregled dođu za nekoliko mjeseci. Bolnice su dužne za lijekove i prijete im ovrhe, a zaposleni u zdravstvu žale se na niske plaće i loše uvjete rada. Naši liječnici rade za plaće manje od vozača tramvaja, dok sestre, ali i doktori, masovno odlaze u inozemstvo. Svega toga je svjestan i Milan Kujundžić, koji je i sam prolazio i prolazi sve ono što muči i liječnike i sustav.
Profesor Kujundžić zaista je poseban ministar, izuzetno cijenjen kao liječnik kojeg uvažavaju i kod nas i u svijetu, ali i jedan od najnapadanijih ministara u nezahvalnom resoru kao što je zdravstvo. Kujundžić i dalje nalazi vremena da u svojoj matičnoj bolnici u Dubravi u Zagrebu redovno operira najteže slučajeve, kao što satima i danima ima otvorena vrata svog kabineta svima koji mu dolaze tužiti se i tražiti novce u sustavu koji grca u dugovima.
"Križni put je biti ministar", kaže nam Kujundžić u razgovoru za Glas Istre, uz napomenu da je naš sustav itekako dobar, kada se uzme koliko se izdvaja za zdravstvo. "Moramo istini pogledati u oči", govori ministar koji u šali kaže da su Hrvati spremni uzeti, ali nisu spremni i dati. "Čim se progovori o modalitetima kako više izdvajati za zdravstvo, svi se dignu na noge", kaže Kujundžić pa podsjeća kako su bivšeg ministra Nakića razapeli kad je predlagao da dopunsko osiguranje poskupi za 19 kuna.
"Svi ovi problemi nisu od danas ili jučer, s njima su se susretali bivši ministri, a susretat će se i oni koji će doći nakon mene", tvrdi Kujundžić, koji očito ni o profesiji prolitičara nema baš neko posebno mišljenje. "Znate, politika je jedino zanimanje gdje možete mlatiti praznu slamu i dobivati plaću. A za biti keramičar, automehaničar, liječnik, mora se imati određeno znanje".
- Ispričali ste na kongresu u Opatiji jedan slučaj koji najbolje pokazuje koliko je na cijeni hrvatska medicina, bez obzira na sve probleme koje imamo.
- Prije nekoliko dana me poslijepodne nazvao naš ministar vanjskih poslova i rekao mi je da su ga kontaktirali iz ministarstva jedne susjedne zemlje i rekli mu da se radi o jednoj teškoj traumi kod trogodišnjeg dječaka u bolnici u glavnom gradu te zemlje. "Mi to ne znamo riješiti, ali ima onih koji to znaju, pa vas molimo da stupite u vezu s Hrvatskom, Zagrebom i bolnicom u Klaićevoj", rekli su njihovom ministru. Razgovor mene i dr. Gorana Roića iz dječje bolnice trajao je manje od jedne minute. Sve je bilo jasno i Goran je rekao "Milane, mi smo spremni".
- Je li dijete prevezeno u Zagreb?
- Da, odmah je transportirano u Zagreb i sve je poduzeto kako treba. Na proslavi Dana državnosti ministar Radman u nazočnosti predsjednice i premijera i predsjednika Sabora hvalio je naš zdravstveni sustav i tad sam mu rekao "ne moraš nas hvaliti, to je nama rutinska stvar, takve stvari radimo svaki dan". To je ta veličina i ponos hrvatske medicine i poruka da treba zvati one koji znaju, a ne pričaju. Onih koji pričaju imamo puno, a Hrvatima trebaju oni koji znaju.
- A kada je riječ o brojevima, što oni pokazuju kakvo je stanje u hrvatskom zdravstvu?
- Broj osiguranika u Hrvatskoj je oko 4,2 milijuna, jer nas je nažalost iz godine u godinu sve manje, a oko 82 posto građana je zatražilo zdravstvenu pomoć. Istovremeno, prosjek u EU je 3.076 eura za zdravstvo po glavi stanovnika, a mi smo se od 750 pomaknuli na 800 eura. Otprilike toliko izdvajaju i Poljaci, oko 731 euro, dok najmanje Rumunji, 490 eura po stanovniku.
- Nije baš teško zaključiti da se sa 800 eura izdvajanja ne može imati sve što imaju oni koji izdvajaju 3.000 eura.
- Sigurno da Nijemci, Francuzi, Danci nisu raskošni i samo tako više izdvajaju za zdravstvo, već se tu radi o troškovima koji su neophodni. Često me kolege iz Europe pitaju kako uspijevate pružati sve te usluge s tako malo novca, a ja onda promrmljam nešto, jer što da govorim i izmišljam.
- Brojke pokazuju da usprkos svemu ova Vlada nije dodatno povećala obaveze u zdravstvu.
- Nije naravno pohvalno reći da su tako velike obveze, koje su u ovom času 8,49 milijardi, ali je pohvalno reći da ova Vlada ni za kunu nije povećala zaduženja.
- Nedavno je eruptirao problem dugova bolnica prema veledrogerijama za lijekove, a onda je stigla informacija da je HZZO platio 300 milijuna od 500 koliko ste dogovorili da treba hitno naći da ne dođe do ovrha prema bolnicama?
- Postigli smo s veledrogerijama dogovor da se u naredna dva mjeseca osigura 500 milijuna i zahvaljujem se HZZO-u da su tako brzo osigurali 300 milijuna i da će se dalje ići s plaćanjem.
- Lijekovi su inače velika stavka, a mnogi traže sve moguće lijekove koji im ne trebaju. Može li se tome stati na kraj?
- Moramo se upitati je li uvijek opravdano što svatko od nas u svojoj ordinaciji propiše, treba li postupiti racionalnije. To treba na stručnoj razini riješiti, a ja se s ravnateljima često sastajem i poručujem im da vode oko toga brigu. Sigurno postoji prostor gdje možemo racionalizirati i bolje poslovati, jer svi mi znamo da po kućama u ladicama imamo brojne lijekove koje nismo koristili. Nerijetko i na bolničkim listama dupliramo pretrage.
- Kako je sa posebno skupim lijekovima?
- Za to idu zaista veliki novci, a uspjeli smo usvajati sve nove lijekove koji su se pojavili u svijetu. Kad sam bio specijalizant na Rebru, a bilo je to davno, koristili smo samo nekoliko lijekova, a što se sve u međuvremenu dogodilo u medicini. Troškovi su narasli i mi se kao nacija s tim moramo suočiti i nabaviti novce. Ne samo deklarativno vikati da ima novaca ali se s njim ne zna raspolagati. Ima ponešto što ne znamo i to treba popravljati, ali, vjerujte, to je minorno.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
