Ministarstvo obrane Republike Hrvatske danas je održalo masovnu maratonsku tiskovnu konferenciju na kojoj su željeli prikazati i pokazati zašto su odlučili odbarati izraelski F-16 Barak, star 30 godina. Desetak dužnosnika i visokih časnika objašnjavalo je tako gotovo dva sata kako je došlo do ovog odabira.

Nezavidan posao pojašnjavanja ovakvog odabira dopao je na kraju brigadira Davora Tretinjaka, koji je zasuo hrpu predstavnika medija s brojnim iznosima na powerpoint, ali zapravo na kraju se moglo zaključiti da se na Izraelce išlo nabaviti zbog cijene. Naime, napokon se jučer moglo vidjeti i koji su novci bili u pitanju. Tako je Izrael zatražio 2,9 milijardi kuna za svojih 12 aviona, Šveđani su imali ponudu na osam milijardi kuna, a Amerikanci na preko devet i pol milijardi kuna. Grčka ponuda, iako formalno naniža, nije zadovoljavala uvjete. Uz to, kako je naveo Tretinjak, Izrael je jedini ponudio i naoružane zrakoplove, jer bi Baraci trebali stići naoružani američkim zrak-zrak raketama i streljivom. Jednu stvar je važno napomenuti: u dijelu odluka koji su se odnosili na inicijalni trošak odluku je donosilo ministarstvo financija, koje je gledalo kakvi su otplatni uvjeti, koliko sam iznos utječe na vanjski dug te na utjecaj na proračun. Taj je dio bio, prema podacima, zapravo najbitniji kod određivanja najboljeg kandidata, tako da je dobar dio odluke donesen u birokratskim hodnicima Ministarstva financija.

Tretinjak je donekle zakomplicirao priču oko cijene operativnog troška, jer zapravo nije pojašnjavao pravi trošak, odnosno koliko fizički košta sam sat leta jednog aviona. On se uhvatio pojašnjavanja inicijalne cijene sata leta, što je zapravo ništa drugo nego ukupna cijena podjeljena s očekivanim satovima leta. Tako da je jasno da se tu u prednost dovodi najjeftinija ponuda.

Nekoliko će stvari nakon ove prezentacije ostati ipak pod znakom upitnika. Prije svega, Hrvatska se pouzdava u točnost izraelskog plana da ovi avioni, proizvedeni između 1986. i 1988. godine, mogu letjeti još 25 godina. Pri tome, Tretinjak se poziva na dokumentaciju Lockheeda Martina, osnovnog proizvođača aviona F-16, i njihov program SLEP produženja letnih resursa za 4.000 sati. Iako na samim stranicama proizvođača ne stoji da je taj de facto upgrade moguće napraviti na modelima Block 30, koji su ovi koji dolaze Hrvatskoj, već isključivo naprednije Block 40 i 50 verzije, brigadir je ustvrdio kako je Lockheed Martin naveo tu mogućnost i za ove starije avione. Kazao je i da su NATO-kompaktibilni. Nepobinta je istina da ovi zrakoplovi mogu nositi američke rakete, tako da su oružno definitivno kompaktibilni, no koliko se zna, u njima nema Link 16 tehnologije koja omogućuje povezivanje zrakoplova svih NATO članica prilikom zajedničkih borbenih ili vježbovnih djelovanja. I za kraj, kad se sve ovo postavi sa strane, ostaje jedna važna činjenica: Izraelci su F-16 Block 30, nadograđujući na svoju verziju Barak, zapravo izuzetno izmjenili. Osim elektronike je mijenjan i trup i stajni trap, kao i čitav sletni sustav, jer je zrakoplov "dobio" na težni oko tone u odnosu na osnovni model, prema pisanju stručnih časopisa, jer Izrael nikad nije bio blagonaklon u davanju informacija o svojim oružnim sustavima.

Još je jednu zanimljivu činjenicu otkrio i ministar Damir Krstičević u samom uvodu tiskovne konferencije. Naime, kazao je kako je sam premijer Andrej Plenković iza Nove godine tražio da se još jednom obave konzultacije i s Izraelcima i s Amerikancima. Brigadir Tretinjak kazao je pak kako su i sami amerikanci dali zeleno svjetlo za prodaju Baraka, a u jednom trenutku je ustvrdio kako je neupitbno da je najbolji avion u ponudi bio novi američki F-16 Block 70, ali da je bio preskup. (Danko RADALJAC)

Povezane vijesti

• BORBENI AVIONI IZNAD ISTRE: Slijedi nam tri dana buke. Probijat će zvučni zid. Letovi i na samo 300 metara iznad mora
• Pripreme za povijesni prelet u Domovinu: "To je osjećaj slobode, imamo moćan stroj u rukama!"
• Idućih deset dana zajedničke letačke aktivnosti Oružanih snaga RH i SAD-a na nebu iznad Istre