Dunja Verbič članica je Inicijativnog odbora platforme Možemo! Pula unutar koje se bavi pitanjima ženskih prava i rodne ravnopravnosti. Po struci je multimedijska dizajnerica, a zadnjih nekoliko godina aktivnije sudjeluje u politici. U povodu Međunarodnog dana žena pitamo je u čemu se, po njenom mišljenju, najviše očituje rodna neravnopravnost u Hrvatskoj.

- Unatoč tome što živimo u 21. stoljeću, rodna neravnopravnost je nešto što gotovo svaka žena doživljava u nadasve svakodnevnim i banalnim situacijama, počevši od nedostupnosti medicinskih zahvata kao što je pobačaj do toga da sve veći broj žena strahuje za svoju sigurnost. U Republici Hrvatskoj 2017. godine Ustavni je sud donio odluku prema kojoj se pobačaj ne smije zabraniti, no istina je da to baš i nije tako pa neke žene moraju putovati više od 100 kilometara da bi dobile zakonski zagarantiranu zdravstvenu uslugu. Primjerice, u KB-u Sveti Duh, te bolnicama u Vinkovcima, Našicama i Požegi svi ginekolozi pozvali su se na priziv savjesti te na taj način onemogućili ženama pobačaj, a da ne govorimo o tome da pobačaj nigdje nije besplatan, unatoč svim dopunskim, dodatnim i osnovnim zdravstvenim osiguranjima. Ja to vidim kao jedan oblik nasilja nad ženama budući da se ženama uskraćuju njihova prava.

- Stvar je u tome da ako se pobačaj zabrani, kao što to neki naši političari zagovaraju, on se neće prestati događati preko noći, već će još više žena biti ugroženo budući da će se tada pobačaji vršiti ilegalno i neregulirano. Osim toga, kontracepcija je u Hrvatskoj mnogima preskupa i nedostupna, budući da HZZO ne pokriva troškove za većinu hormonskih kontraceptiva, a nedostaje i seksualne edukacije. Nažalost, nasilje nad ženama je u porastu, kako u javnoj sferi, tako i u obiteljskoj. Obiteljsko nasilje je najčešći oblik nasilja nad ženama, a polovicu svih femicida učinili su upravo žrtvini sadašnji ili bivši partneri. Situacija je takva da ogroman broj slučajeva ostaje neprijavljen. Samo prije nekoliko dana svjedočili smo još jednom ubojstvu žene u Puli, a nemojmo zaboraviti i nedavni potresni slučaj u Rijeci, gdje je žena ubijena u kafiću usred bijela dana. Osim obiteljskog, bitno je istaknuti i cyber nasilje. Istraživanje Europskog instituta za ravnopravnost spolova pokazalo je da svaka žena u dobi od 18 do 29 godina doživljava seksualno uznemiravanje na internetu. Online nasilje se uglavnom manifestira objavljivanjem intimnih fotografija ili snimki, a posljedice toga su još i veće budući da se žene u tim situacijama suočavaju s osudom društva, što čak i utječe na njihove profesionalne karijere.

- Koji su koraci potrebni da se neravnopravnost ublaži ili iskorijeni?

- Sistemsko mijenjanje odnosa prema ženama u svim sferama života. Bez rodne ravnopravnosti, demokratsko društvo nije moguće. U javnom prostoru se vrlo često događa tzv. gender-washing, odnosno površinsko, deklarativno suočavanje s problemima rodne neravnopravnosti. U Saboru, primjerice, prema podacima iz rujna 2021.,sjedi 48 zastupnica, što je daleko manje od 40 posto što je zakonski minimum sudeći po Zakonu o ravnopravnosti spolova.

Međutim, feminizam i rodna neravnopravnost su ujedno i klasne borbe, što znači da rodne kvote nužno ne znače i rodnu jednakost. Smatram da je izrazito bitno govoriti, i na kraju krajeva, provoditi politike koje poboljšavaju položaj i živote žena, a koje izrađuju i provode žene. Pritom mislim da su žene danas i dalje u marginaliziranom položaju te se, kao feministkinja, zalažem za prava svih marginaliziranih skupina, što uključuje i nacionalne, seksualne, rasne manjine, transrodne osobe, migrante te seksualne radnice. Za mene su to razni dijelovi iste borbe.

- Govori li se, po Vama, premalo o ženskim pravima u Hrvatskoj i šire?

- Definitivno se premalo govori, a još manje i provodi prava politika za rodnu ravnopravnost. Ponavljam, poanta je u tome da se položaj žena zaista poboljša te da se rodna ravnopravnost ne koristi kao floskula. Ovdje bih istaknula rad feminističkih inicijativa poput fAktiva i PaRitera, a u čijoj će se organizaciji sutra održati dva noćna marša - u Rijeci i u Zagrebu. Na stranicama portala Vox Feminae nalazi se praktičan pregled osmomartovskih događaja, neki od kojih su dostupni i online.

- Gdje najčešće susrećete diskriminaciju žena?

- Mislim da je diskriminacija žena prisutna svugdje, u svim sferama koje sam spomenula ranije, a također je bitno napomenuti da žene još uvijek moraju plaćati menstrualne potrepštine po stopi poreza višoj od primjerice stope po kojoj se oporezuju karte za kino. Vlada je donijela odredbu da će se menstrualne potrepštine oporezivati po stopi od 13 posto, za razliku od dosadašnjih 25 posto. Nemojmo zaboraviti napomenuti da su za tu odluku bili potrebni opetovani izravni prijedlozi (koji su na kraju bivali odbijeni) te peticija koju je u roku od dva tjedna potpisalo više od 24 tisuće građana. Menstrualne potrepštine su nužne potrepštine za sve osobe koje menstruiraju, a mnoge doživljavaju i menstrualno siromaštvo jer nisu u mogućnosti priuštiti si osnovne potrepštine. Pozdravljam inicijativu mnogobrojnih škola i fakulteta koje su svojim učenicama odnosno studenticama omogućile besplatne menstrualne potrepštine, međutim smatram da bi država trebala voditi računa o tome.

- Jesu li žene i njihov glas općenito u javnom prostoru premalo zastupljene?

- Svakako je premalo prostora dedicirano feministkinjama. Mislim da je, osim glasa, jako bitno i provoditi feminističke politike, koje se ne ograničavaju samo na poboljšanje života žena, već i ostalih marginaliziranih skupina. Naše je društvo skrojeno kroz tzv. "male gaze" (viđenje svijeta kroz perspektivu straight bijelih muškaraca) i premalo je ženskih glasova u svijetu kulture, medija, a samim time i društva općenito. Meni je izrazito važno educirati ljude o svemu tome, kako bi tu temu približila većem broju ljudi, a na taj način i mijenjala neke stvari u svojoj okolini. Jako je bitno naglasiti, radi aktualnog rata u Ukrajini, da su feministkinje bile jako velik dio antiratne borbe kroz povijest, pa i danas. U Narodnooslobodilačkoj borbi u periodu od 1941. do 1945. borilo se više od 100.000 žena, a o tome se vrlo malo govori u javnom prostoru.

- Koja je Vaša osobna poruka u povodu Dana žena?

- Da citiram naziv ovogodišnjeg Noćnog marša u Rijeci - Ni anke jena već! I zato živio feminizam i živio 8. mart!

Povezane vijesti

• IDS: U društvu i politici žene su i dalje marginalizirane
• Forum žena SDP-a: S pravima žena ne može se cjenkati
• U Sloveniji bi Dan žena ubuduće mogao biti državni praznik