Sezonski posao je OK kad si mlad i kad si spreman puno vremena raditi da bi mogao malo više zaraditi i priuštiti si ono što ti treba. Međutim, konobariti cijeli dan s godinama jednostavno postane prenaporno i veća zarade prestaje biti glavni motiv, jer zbog posla zapravo i nemaš vremena za privatni život, kaže jedan od veterana u sezonskim poslovima

Hrvatskoj nedostaje radnika i to više ni za koga nije ni iznenađenje, ni novost. Prema nekim procjenama naše tržište rada u ovom je trenutku u „minusu“ za više od deset tisuća radnika raznih profila, pa je zbog potreba poslodavaca, ali i kontinuiranog odljeva radno sposobnog stanovništva Vlada prinuđena neprestano povećavati kvote za strance.

Hrvatska udruga poslodavaca je Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava početkom prošlog tjedna dostavila prikupljene potrebe svojih članova za zapošljavanjem stranih radnika u 2019. godini, iz kojih je očito da se i u idućoj godini očekuje nastavak dosadašnjeg trenda. Prikupljene potrebe koje je HUP dostavio Ministarstvu "predstavljaju samo dio potreba koje poslodavci trenutno prijavljuju jer nisu u mogućnosti s potpunom sigurnošću planirati već sada sve aktivnosti za narednu godinu", naveli su iz Udruge poslodavaca.

Kritične djelatnosti

Naime, hrvatski poslodavci su iskazali najveća potreba za zapošljavanjem stranaca do sada. Iz HUP-a su podsjetili da je ove godine kvota iznosila više od 30 tisuća radnih dozvola, ali i poručili da će, kada se prikupe podaci i potrebe koje prikupljaju drugi dionici, kao i resorna ministarstva, za 2019. taj broj vjerojatno biti znatno veći. Najveće potrebe iskazane su u djelatnostima turizma i ugostiteljstva, trgovine, graditeljstva, metalne te prerađivačke industrije, a uz povećanu potrebu poslodavaca za novo zapošljavanje, HUP je kod svojih članica detektirao i povećane potrebe za sezonskim radom.

Svima je u živom sjećanju prošlo ljeto u koje su mnogi koji posluju u turističkom sektoru jednostavno morali krenuti nedovoljno ekipirani, a što je, kako se sezona odmicala, postajao sve veći problem. Manjak radnika nije se osjetio samo u ugostiteljstvu, već i u brojnim drugim uslužnim djelatnostima. Većina trgovačkih lanaca gotovo kontinuirano traži prodavače, a oglasi s natpisom „Traži se prodavač ili prodavačica“ bili su istaknuti na brojnim gradskim trgovinama.

"Sezonski posao je OK kad si mlad i kad si spreman puno vremena raditi da bi mogao malo više zaraditi i priuštiti si ono što ti treba. Međutim, konobariti cijeli dan s godinama jednostavno postane prenaporno i veća zarade prestaje biti glavni motiv, jer zbog posla zapravo i nemaš vremena za privatni život", kaže mi jedan poznanik s veteranskim stažem u sezonskim poslovima, ljeti na moru, a zimi na austrijskim skijalištima.

A i poslodavcima, kaže, kad krene sezona odgovaraju oni koji nemaju ni obitelj ni obaveze, pa ne gledaju na sat i ne prigovaraju što su došli kad je svitalo, a otišli kasno u noć. - Zbog toga su u taj posao uvijek ulijetali neki klinci koji bi se u tih par mjeseci naradili i zaradili neku lovu, a već naredne godine radili bi nešto drugo. Ali ni klinaca više nema. One koje je volja konobariti otišli su i to rade negdje drugdje, a oni koji nisu imali volje otići najčešće nemaju volje odraditi sezonu. Dođu, probaju, budu par dana i odu. Čak im ni visina plaće nije bitna, kaže moj sugovornik. Dodaje da se odrađivanjem sezone i kod nas može zaraditi solidan novac, ali „mračna strana“ te priče je što se tako jako teško skupljaju godine radnog staža.

- Rintajući tih par mjeseci od jutra do noći možda zaradiš nešto više od većine onih koji imaju nekakav normalan posao, ali budući da s time trebaš živjeti i ostatak godine, ne ostaje ti nešto za staviti sa strane. Zbog toga sam s poslodavcem i prije pokušavao dogovoriti nekakvu varijantu kako bi taj sezonski posao pretočili u cjelogodišnji, ali dok je bilo more onih koji su samo čekali uskočiti na moje mjesto za tako nešto nije želio ni čuti. Međutim, prije dvije godine prvi put nam se dogodilo da smo usred sezone ostali na premalom broju ljudi. Mi preostali uspjeli smo nekako izvući stvar i to ga je očito opametilo. Shvatio je da dolazi vrijeme borbe za kvalificirani radnike, pa sam od kraja tog ljeta u stalnom radnom odnosu. U tih nekoliko mjeseci bez puno odmora umjesto naših klinaca ili radnika iz Slavonije zadnje dvije godine sezonu nam dolaze odraditi ljudi iz Bosne i Srbije, kaže.

Slična potražnja za radnicima već dulje vrijeme traje i u građevinskim tvrtkama koje su prve u tom valu, još prije nekoliko godina, osjetile nedostatak radne snage. Odlični rezultati nekoliko turističkih sezona privukli su mnoge da investiraju u turizam, pa je već više od dvije godine cijela građevinska operativa na Poluotoku, uključujući i prateće struke poput keramičara, vodoinstalatera, stolara, soboslikara, bravara ili električara bukirana mjesecima unaprijed. To pak otvara novi problem, jer se potraga za radnicima za neku adaptaciju ili radove manje vrijednost praktički pretvara u nemoguću misiju. Dok su se prije samo nekoliko godina takve vrste usluga nudile na portalima, oglasnim prostorima i letcima, danas na većinu tih brojeva zbog zauzetosti nitko ne odgovara, a novih majstora nema.

Budućnost Uljanika

Među strukama kojih nema dovoljno na domaćem tržištu rada i za koje poslodavci traže kvote stranaca su i one metalskih zanimanja, što pokazuje i jagma koja zadnjih nekoliko mjeseci vlada za radnicima pulskog Uljanika. Na apsurdnost situacije nedavno je ukazao i jedan od njih koji je ustvrdio da je tužno da sa strukom koju ima ovog trenutka može dobiti posao bilo gdje u Europi, ali ne može raditi u tvrtki u svom gradu. I statistika pokazuje da usprkos velikom odljevu uljanikovaca, ti radnici uglavnom nisu završili na burzi rada, već su nesigurnost u pulskom brodogradilištu privremeno ili trajno zamijenili nekim novim radnim mjestom.

Prema evidenciji HZZZ-a u Istri je krajem listopada bilo 3.490 prijavljenih osoba, odnosno tisuću osoba više nego krajem rujna, što se može pripisati povratku sezonaca u evidenciju. No, premda oni koji razmišljaju o budućnosti Uljanika vjerojatno računaju i s tim da se zbog velike potražnje za takvom radnom snagom ni u slučaju stečaja neće aktivirati „socijalna bomba“, izvjesno je da će, ako ta priča ipak ne bude imala sretan kraj, jedan dio uljanikovaca, što zbog struke koje ipak ne spadaju u deficitarne, što zbog godina života, ipak ostati „na suhom“. Ukoliko se pak ipak uspije uhvatiti zadnji vlak za restrukturiranje te se pronađe način za spašavanje tvrtke i pulske brodogradnje, onda definitivno predstoji ozbiljan posao vraćanja uljanikovca koji su danas kruh pronašli u nekim drugim tvrtkama i europskim brodogradilištima. (Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti

• NE MANJKA RADNIKA SAMO U TURIZMU: U Istri kronično nedostaju ribari, mesari, stolari, tesari, PA ČAK I CVJEĆARI
• KAKO SMO "POPRAVILI SLIKU": Nezaposlenost u Hrvatskoj smanjili - iseljavanje i demografija
• Krajem svibnja 116.466 nezaposlenih osoba