Špica s Macanom
VIDEO DEBATA / Slučaj Franak: Pravda kasni, mnogi je neće dočekati
(Snimio Davor Kovačević)
U trenutku kad građani prvi put u Hrvatskoj prosvjeduju pred bankama u sklopu bojkota zbog visokih cijena, pa i bankarskih naknada, a i država se bori za to da njihove namete obuzda koliko može, u Špici s Macanom koja se i ovoga tjedna emitira u subotu u 10 sati, Goran Aleksić i Igor Metelko još su jednom analizirali posljedice zadnje velike krize – švicarskog franka.
Goran Aleksić poznat je kao aktivist u borbi za prava građana koji su bili pogođeni krizom s frankom, a Igor Metelko je odvjetnik poznat po zastupanju građana u tužbama protiv banaka zbog nepravednih kreditnih uvjeta. Krešimir Macan pita ih kako danas živi tih stotinu tisuća ljudi koji su bili pogođeni ovom krizom, kako je završio kolektivni spor, kako dan-danas stoje pojedinačne tužbe. Pitanja su i kako Vrhovni sud, a kako Sud EU-a tumači te tužbe, kojih je bilo čak – 60.000! I naravno, jesu li banke izvukle kakvu lekciju za svoj odnos prema klijentima.
Kako je poznato, tada je više od 100.000 građana ugovorilo s bankama kredite vezane uz valutnu klauzulu švicarski franak, a kao posljedica toga 2011. godine osnovana je Udruga Franak. Povijesnu presudu donio je Trgovački sud u Zagrebu, odnosno sudac Radovan Dobronić, koji je presudio da su banke krive za tu krizu, jer su stvarno ugovorile ništetne ugovorne odredbe u vezi s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. S druge strane, pojavila se presuda Vrhovnog suda - postojale su dakle dvije odluke s dva različita pravna stava.
Uvjeti kreditiranja
Podcast Špica s Macanom otvorio je pitanje kakva je danas aktualna sudska praksa, što se sada očekuje od Vrhovnog suda po tom pitanju, i kako sud Europske unije tumači zakonske intervencije poput naše konverzije. Ova je tema zapravo godinama u fokusu hrvatske javnosti, a posebno je aktualizirana jer se i sada događa val tužbi protiv banaka jer potrošači odlučuju stati na kraj samovolji banaka, te je sve više slučajeva koji za to dobivaju sudsku podlogu. Nedavno je, primjerice, u Poljskoj bankama zaprijetilo 11.000 tužbi, kako je pisao Bloomberg, nakon što je Sud EU-a presudio da potrošači mogu tražiti povrat kamata i naknada ako se dokaže da je banka kršila ugovor o potrošačkom kreditiranju. Prema presudi od 13. veljače, nakon što se Sudu EU-a obratio poljski nacionalni sud i tražio mišljenje imaju li potrošači pravo na to kad ih banke nisu transparentno izvještavale o uvjetima kreditiranja. Riječju - imaju li klijenti svoja prava i onda kad nisu čitali »mala slova«?!
Prema stavu Suda EU-a, banke se u takvim situacijama doista smiju lišiti prava na naknade, a to znači da poljskim bankama sada prijete tužbe ukupne vrijednosti nekoliko milijardi zlota, a to nije manje nego nekoliko milijardi dolara, ali nacionalni sud mora preispitati svoje pojedinačne slučajeve prije toga.
To znači da banke nisu prošle »testove transparentnosti« i pravičnosti. Upravo je to slično hrvatskim tužbama oko švicarskog franka - potrošačima su naplaćivani ulazni troškovi i naknade koje nisu bile opravdane nikakvim stvarnim troškom.
- Nisu nikad samo švicarci bili u pitanju, ima 400.000 kredita u eurima ili starih u kunama, upozorio je u Macanovoj Špici Goran Aleksić.
Naveo je i primjer Srbije, koje je situacija bila slična i gdje je Vrhovni sud isto tvrdio da je obeštećenje riješeno kroz konverziju u euro. Ali još nisu dio EU-a pa se imaju pravo i mogućnost tako »zafrkavati«, ali kod nas bi se to trebalo rješavati isto kao i drugdje u Uniji, kaže on. Ključno je utvrditi otplatni plan i onda utvrditi je li samom konverzijom to riješeno, objašnjava Aleksić.
Ništetnost ugovora
Na pitanja Macana vidi li se da banke različito postupaju u pojedinim državama, odnosno bi li im regulator u matičnim državama to zabranio, Aleksić kaže da »nema kod banaka takve etike«.
- To je samo profit i profit. Imam jednog odvjetnika koji je radio za jednu banku, i on je, nakon što je iz Austrije došao u Hrvatsku, jasno rekao: »Pa kolege, ne smijete ovako ugovarati kamatnu stopu.« Oni su rekli: »U Austriji se ne radi, ali kod nas se radi.« I eto, kaže Aleksić.
Po njegovom mišljenju, udruge u Hrvatskoj jesu jake, kao što je Udruga Franak, ali vlast je glavni razlog da se potrošači ne mogu do kraja naplatiti - oni mogu zakonima stati na kraj bankarskom lopovluku, ali to vlast ne želi, očigledno.
- Zašto? Nemam pojma! Ja sam kao zastupnik u Saboru pokušao razgovarati i s premijerom, ali nikad nisam uspio, nisam dobio priliku, rekao je.
- Jasno, 120.000 ljudi nije malo. Ali zašto Vlada ne da u javnost svoje sporazume s bankama, javnost očito ne smije sve vidjeti. Nešto je prljavo, kaže Aleksić.
Govoreći o preporukama za oštećene potrošače, odvjetnik Igor Metelko kaže da oni koji čekaju da se proglasi ništetnost ugovora, imaju šanse. Ali više pred Sudom EU-a nego u samoj Hrvatskoj.
- Vrhovni sud tumači sve suprotno Sudu EU-a o ništetnosti, i ugrubo oni kažu da ne bi mijenjali svoje stajalište jer bi promjena generirala cijeli niz novih parnica. Oni doslovno to otvoreno kažu, upozorava Metelko. To nije pravno mišljenje nego arbitrarno, kaže odvjetnik, dok Aleksić i dalje vjeruje da to na Ustavnom sudu na kraju mora pasti.
Banke neće smjeti imati naknade za osnovni račun
Što se recentne hrvatske situacije tiče, ministar financija Marko Primorac najavio je zakonsko rješenje prema kojem će se bankama zabranjivati naplata naknade za uslugu otvaranja, vođenja i zatvaranja računa u banci na koji građani primaju plaću ili mirovinu.
Prema njegovim riječima, naknadu banke više, kada taj zakon stupi na snagu, neće smjeti naplaćivati ni na uslugu internetskog ili mobilnog bankarstva, polaganje gotovine, osim obrade kovanica, priljev nacionalnih i prekograničnih transakcija u eurima, zatim izdavanje i korištenje debitne kartice te uslugu izvršenja plaćanja debitnom karticom. Dodatno će se, kazao je ministar, omogućiti besplatno podizanje gotovine na šalterima banaka ili bankomatima, dok će se umirovljenicima i osjetljivim skupinama omogućiti besplatno podizanje gotovine na šalterima i bankomatima banke koja vodi takav račun.
Radi se o zapravo o zabrani naplaćivanja više bankarskih usluga, gdje je naravno račun klijenta ključan jer je on bankama najizdašniji izvor prihoda na koji vežu sve druge naplative usluge. Iako su bankari još po prvotnoj najavi tog zakonskog rješenja, koja se poklopila s HNB-ovim zahtjevom da izrade metodologiju formiranja naknada (tzv. okružnica), reagirali tako što su najavili nova povećanja naknada, sada su se, čini se, povukli – dio banaka već je odustao od poskupljenja, one koje nisu kažu, ili da hoće, ili da nisu ni mislile, a i proširena verzija besplatnih usluga nije naišla na veći otpor bankarskog lobija. Banke su, čini se, zasad, reterirale.
Prava se borba pritom vodi oko opsega ovog baznog računa, osnovnog ili kako ćemo ga nazvati, jer je u prvotnoj varijanti, uz to što bi njegovo vođenje bilo besplatno, bilo zamišljeno da se na njega veže određeni opseg također besplatnih usluga, što je banke najviše zaboljelo. Koliki je opseg usluga »dogovoren« i je li možda on ipak smanjen na bankama »prihvatljivu« mjeru pa zato šute, ili ih je ministar naprosto podsjetio da kao asa u rukavu ima još jedno rješenje koje im je bolje da izbjegnu, kao što je primjerice porez na profit, aktivu ili nešto slično, to će tek postati temom u daljnjim razgovorima Vlade, HNB-a i bankara.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
