Uspješna inicijativa
Bojkot pokazao da je sve moguće kad se građani ujedine: "Ovo je tek početak"
(Snimila Ana Križanec)
Riječani su jučer podržali bojkot trgovina zbog visokih cijena, posebice u jutarnjim satima, kada je naša novinarska ekipa obišla nekoliko trgovačkih centara u Rijeci. Već po parkiralištima koja su bila poluprazna ili s tek pokojim parkiranim automobilom, moglo se zaključiti da je bojkot u gradu na Rječini uspio, odnosno da su Riječani svojim suzdržavanjem od kupovine poslali jasnu poruku. Malobrojni kupci koje smo zatekli u centrima bili su uglavnom radnici koji su došli samo po marendu ili ljudi starije životne dobi koji su došli po kruh i voće.
Petra Milanovića zatekli smo u kafiću ispred Plodina u Srdočima kako ispija jutarnju kavu, a kako nam je rekao, u kupovinu danas ne planira.
– Podržavam bojkot i ne planiram danas ništa kupiti, osim kave i to ove jedne, jutarnje. Mislim da su cijene otišle u nebo i rastu bez kontrole, stoga je zadnji trenutak da se nešto poduzme. U mirovini sam i vidim kako je teško. Sjedim tu pola sata i ne vidim baš neku gužvu. Tek pokoji kupac uđe i izađe već za nekoliko minuta, uglavnom s kruhom ili voćem, a dosta njih je samo ušlo i izašlo, bez da su išta kupili.
Prazna parkirališta
Bahtir Berisha došao je u Plodine kupiti marendu za svoje radnike i to je jedino što je ovog petka odlučio kupiti.
– Ne bih ni to kupio, ali ne mogu radnici raditi gladni. Podržavam ovaj bojkot i trebalo bi ga češće organizirati, jer ovo s cijenama nije normalno. Pogledajte susjednu Sloveniju i Italiju, gdje su cijene puno primjerenije plaćama. Zbog toga puno naših ljudi odlazi tamo u kupovinu osnovnih prehrambenih i higijenskih artikala. I mi smo u Europskoj uniji kao i oni, a kod nas cijene divljaju, najskuplji smo u Europi.
I jedna od blagajnica u Plodinama potvrdila nam je kako je jako malo kupaca posjetilo trgovinu u prvih nekoliko sati petka.
– Pa vidite da trenutno niti jedna kasa nije u funkciji, to se rijetko događa, rekla nam je prodavačica. U samoj trgovini zatekli smo i dvoje umirovljenika koji su željeli ostati anonimni, ali su nam rekli da bojkot podržavaju, a da su došli samo po kruh i mlijeko, odnosno samo ono što im je nužno toga dana. Osim rijetkih kupaca i prodavača, u trgovini smo zatekli i radnike koji čiste i preslaguju police, a bilo je i promotora koji su ovaj bojkot iskoristili ne bi li promijenili i uredili pojedina mjesta u trgovini na kojima se nalaze njihovi proizvodi.
Sličnu situaciju zatekli smo i u gotovo praznom Lidlu na Zametu, gdje nam je jedna od djelatnica rekla kako se naočigled vidi da su građani odlučili podržati bojkot – u trenutku našeg obilaska nije bilo kupaca, a i sve blagajne su bile prazne. Marinu Valenčić zatekli smo ispred Lidla, s vrećicom u rukama.
– Morala sam doći kupiti nešto nužno, ali uistinu samo sitnicu. Podržavam bojkot, iako sam mišljenja da to neće ništa promijeniti, osim ako se takve akcije ne bi češće organizirale. Inače, ništa od toga, a cijene su previsoke, posebno je teško umirovljenicima.
Ispred Lidla zatekli smo i dvojicu umirovljenika – jedan je u ruci držao vrećicu s narančama, a drugi s glavicom kiselog kupusa.
– Kupio sam kupus, i to na tržnici. Svakako podržavam bojkot, iako je meni bojkot skoro svaki dan u godini, s obzirom na male mirovine, rekao nam je jedan od njih.
Gotovo identična slika bila je i u Kauflandu. Parking poluprazan, a trgovina još i više prazna. Tek pokoji kupac, prodavačice koje preslaguju police. Većinom ljudi obilaze trgovinu, pa se stječe dojam da su došli vidjeti podržava li se bojkot, jer je većina izašla bez ičega iz trgovine. Na Martinkovcu isti prizori. Na vanjskom parkingu tek nekoliko automobila, a u unutrašnjem, na kojem se rijetko kada u bilo koje doba dana može naći parkirno mjesto – propuh, tek pokoji automobil, vjerojatno od djelatnika trgovačkog centra. Prodavačica iz Spara rekla nam je kako tijekom jutra gotovo da i nije bilo kupaca. »Nema nigdje nikoga, već po parkingu to možete vidjeti«.
Potpora trgovkinja
I Istrani su se masovno odazvali bojkotu. Već je u prvih sat vremena otvaranja pulskih supermarketa bilo očigledno da su građani masovno podržali bojkot trgovina zbog stalnog rasta cijena. Cijelo prijepodne pulske trgovine su zjapile prazne, a u njima je, suprotno uobičajenoj svakodnevici kada se pretežito u prijepodnevnim satima čuju žamor i skeniranje namirnica, vladala poprilična tišina.
U jednoj trgovini smo na blagajni zatekli blagajnicu te jednog kupca. Kroz trgovinu ih se šetalo još svega dvoje. Slično je bilo i u drugom supermarketu gdje u prijepodnevnim satima tijekom tjedna znaju biti povremene gužve. Međutim, danas to nije bio slučaj.
Dva kupca koja smo tamo sreli kazala su nam da itekako podržavaju bojkot, ali da nisu iz Pule, a samo ovdje mogu doći po posebne namirnice za bolesno dijete. Da je još jedan supermarket potpuno prazan dalo je nagovijestiti pusto parkiralište ispred trgovine. Ondje smo zatekli dvoje kupaca koji su nam kazali da su u trgovinu došli jer smatraju da današnji bojkot nema smisla. Evo kako su to objasnili.
– Bojkotiranje trgovina nema smisla na ovakav način. Žena i ja bojkotiramo tržnicu, odite tamo pa ćete vidjeti kolike su cijene voća i povrća. Ondje jedna kila zelene salate košta kao kila mesa u drugom supermarketu. Došli smo ovdje po par namirnica i tu inače kupujemo jer su oni najjeftiniji, kazao nam je gospodin. Obilazeći pulske supermarkete, razgovarali smo i s tamošnjim radnicama.
– Ja prva podržavam bojkot. U trgovini u kojoj radim cijena kave je u nekoliko dana porasla za četiri eura, kazala nam je, a njezina kolegica ju je podržala.
– Treba bojkotirati brojne namirnice, izuzev voća, povrća i tako nekih nužnih namirnica. Cijene većine artikala su skočile u nebo, zaključila je trgovkinja.
Zadranin: Kupujem
po jednu kapulu
»Po jutru se dan poznaje«, a ako je suditi po ovoj uzrečici, jučerašnji dan kada se cijela Hrvatska ujedinila u bojkotu trgovina, neće biti dobar za trgovce.
Stanje u trgovinama u Zadru nimalo se ne razlikuje od drugih u državi. Iako su trgovci pokušali »uzvratiti udarac« te samo za jučerašnji dan snizili neke proizvode i do 50 posto u nadi da će privući kupce, građani su ostali odlučni, a kako nam je kazala jedna gospođa: Ne padamo na te fore!
Bojkot je podržao i Dragan Pečnik jer kako kaže, dosta vremena već traje prepucavanje između trgovačkih lanaca i vladajućih.
– Od proizvođača do veletrgovaca, krajnjih prodavača i politike. A to sve plaćamo mi. Jedino što možemo napraviti je na ovaj način sa što više i što češće ovakvih akcija, da ih sjednemo za stol jer mi tu baš i nismo ništa krivi kao krajnji potrošači. Nek’ se izvole zatvoriti dok ne izađe bijeli dim, podijele odgovornost za ovo bjesomučno dizanje cijena koje više nema veze ni sa čim. Ako pokažemo da nećemo kupovati, to bi trebao biti znak i da nastavimo s ovim do trenutka dok mi to ne osjetimo. Oni su ti koji dijele dobit od polja do stola, a mi sve plaćamo. Pa izvolite se dogovoriti, smanjite svi svoju dobit i nama predstavite konačnu cijenu jer jako puno ljudi ima koji ne mogu ovo izdržati. Glupo je njima govoriti da ne idu u dućan jer i inače nemaju nikakve zalihe. Njih ne možemo prozivati. Ali, ima puno njih koji su zbog ovog konzumerističkog načina života napravili zalihe pa apeliram na njih da pokušaju par dana koristiti zalihe da bi tu cijelu akciju još više osnažili, kazao nam je Pečnik, dodavši da smo mi narod koji može puno trpjeti, za razliku od susjeda, ali da ovo više nema smisla.
Ljubo Dujmović je s nama podijelio svoj način bojkota.
– Kad idem kuhati, kupim samo jednu kapulu, koliko mi treba. Neka novaca kod mene, a robe kod njih!, kazao nam je kroz smijeh Dujmović.
U trgovinama je bio tek pokoji kupac, a većina njih je izlazila samo s malenom vrećicom ili s tek par stvarčica u rukama. Kako nam je kazala jedna trgovkinja, tek njih par je ušlo i kupilo samo marendu. Burek, voda ili voće su najčešći artikli koje su Zadrani kupovali.
Osječanin: Hranu ću
kupovati od seljaka
Osijek je jučer svjedočio prizorima koji bi još dan prije bili nezamislivi – trgovački centri, inače prepuni kupaca, gotovo su opustjeli. Parkirališta pred velikim trgovinama zjapila su prazna, tek poneki automobil ostavljen usput, a i oni uglavnom pripadaju zaposlenicima trgovina. Unutra, slika još neobičnija – u svim trgovinama koje smo posjetili više je bilo trgovaca nego kupaca.
– Podržavam bojkot da mi, Hrvati, pokažemo da smo sposobni usprotiviti se nečemu i biti složni jer došlo je vrijeme da moramo pokazati da postojimo. Zasad bojkot neće imati dugoročne boljitke za nas, ali treba pokazati da smo tu, da se bunimo i da će možda ovo biti samo početak za neku veću borbu, rekla nam je gospođa Marga.
– Bojkot podržavam i treba ga i nastaviti. Kad budem primoran, otići ću u trgovine kupiti samo ono najnužnije jer nemam izbora. Primjerice, gdje da kupim ulje? Ali neke namirnice poput jaja, piletine i povrća uzimat ću od ljudi sa sela koje poznajem, rekao nam je prolaznik Marko.
Trgovački lanci, navikli na svakodnevne gužve i kupce koji pune košarice, morali su se suočiti s velikim padom prometa. Za komentar smo upitali i stručnjakinju za prava potrošača Dunju Maletić. Ona smatra da postoje trgovci koji ovu situaciju zloupotrebljavaju i nabijaju nerealne cijene na svojim policama, ali također da postoje i oni koji ne pokušavaju sebi toliko nabiti profit, nego su stjerani u kut jer su zbog povećanja cijena u nabavnom lancu prisiljeni povećati svoje cijene da bi mogli namiriti plaće svojih radnika, državu i samoga sebe. U nabavnom lancu je došlo do poskupljenja koja su dovela i do poskupljenja za potrošače, istaknula je Maletić.
– Što se tiče građana, smatram da smo izuzetno inertan narod koji baš ne pokazuje složnost oko takvih akcija. Mišljenja je da bi revolt građana trebao biti prije svega usmjeren prema vladajućima, kao izvoru svih odluka u državi.
Zagrepčanka: Znamo mi računati
Sudeći prema pustoši u supermarketima i dućanima, Zagrepčani su se jučer odazvali na jednodnevni bojkot trgovina, u znak prosvjeda zbog visokih cijena.
Tek pokojeg kupca zamijetili smo prijepodne u trgovačkih centrima, ali i manjim kvartovskim dućanima na području Trešnjevke, Knežije i centra. Radnici u trgovinama slažu i brišu police, sjede za blagajnama i uslužuju zaista rijetke kupce.
Manje je kupaca i na trešnjevačkoj tržnici, ali petak ondje nije udarni dan, tradicionalno je to subota, pa i nedjelja. Nešto je više građana u pekarnicama i zalogajnicama, ali i oni se u razgovoru žale na manji promet, kao i prodavači na kioscima.
– Nitko ništa ne kupuje, ne znam kako će biti poslije, ali zasad je slabo, kaže prodavačica u kiosku u Savskoj ulici.
Građani komentiraju da su trgovci pretjerali i da su poskupljenja znatno veća od službenih statistika.
– Tri posto? Pa valjda znam računati, ne znam kak’ su do toga došli, kaže gospođa ispred trgovačkog centra na Trešnjevačkom trgu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
