Gotovo sva djeca do 4. godine koriste neki elektronički uređaj, a dnevno na njima provode - i do četiri sata

Ilustracija (Pexels)

Zasloni koji odvlače pozornost postali su svakodnevica, s obzirom da većina kućanstava ima neki ekranizirani elektronički uređaj – televizor, računalo, mobitel, tablet…

Unatrag nekoliko godina Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i udruga Hrabri telefon provele su prvo nacionalno istraživanje o predškolskoj djeci pred malim ekranima, a pokazalo je da djeca počinju koristiti elektroničke uređaje u vrlo ranoj dobi.

S prvim rođendanom uz male ekrane vrijeme provodi 40 posto djece, s dvije godine taj se broj penje na 79 posto, a s četiri godine elektroničke uređaje koriste gotovo svi (97 posto). Većini djece prvi je uređaj bio TV, a slijede ga mobitel i tablet.

Predškolska djeca pred ekranima dva do tri sata dnevno

Navedeni podaci ne govore samo o izloženosti djece tehnologiji, već i o nedovoljnom zajedničkom vremenu roditelja i djece. To vrijeme iznosi svega četiri-pet sati dnevno, a djeca rane i predškolske dobi provode pred ekranima dva do tri sata.

Također, svaki treći roditelj nezadovoljan je kvalitetom vremena provedenim s djetetom koje je narušeno poslom koji nosi kući.

Nije rijetkost vidjeti da već dijete u kolicima drži pametni telefon, a to izravno utječe na razvoj govora. Naime, djetetov mozak najintenzivnije se i najbrže razvija do treće godine, a govor se uči tako što dijete gleda i sluša.

No ekran ne daje odgovor, s njime nema komunikacije i dijete šuti. S vremenom se dijete sve više povlači u sebe, ne komunicira čak ni s vršnjacima. Stoga stručnjaci preporučuju da djetetu do treće godine života ne bi trebalo davati mobitele.

No, realnost je upravo suprotna. Novija istraživanja ukazuju da je u prosjeku dijete prvi put izloženo digitalnim uređajima s četiri mjeseca.

Tablet ili mobitel zna koristiti 90 posto djece s dvije godine.

U Hrvatskoj predškolska djeca u prosjeku provedu dva do četiri sata pred ekranom, a čak 50 posto roditelja ne shvaća koliko je to štetno za djetetov razvoj.

Ekranizam utječe na emocionalni razvoj, komunikaciju, pažnju, a u ranijoj dobi i na razvoj govora jer se te sposobnosti razvijaju kroz istraživanje, igru i interakciju.

Što se događa s mozgom?

Zbog dugotrajnog izlaganja ekranima ometa se spoznajni i socio-emocionalni razvoj što utječe na cjeloviti razvoj djeteta. Do pete godine razvija se 90 posto mozga, a ostatak se formira do 25. godine života.

Dječji mozak prima informacije i razvija se putem podražaja iz okoline. U doticaju s podražajima, u mozgu se grade veze između živčanih stanica koje poslije pomažu boljoj komunikaciji različitih dijelova mozga, lakšem učenju i usvajanju novih informacija.

U prvim godinama života tek se počinju razvijati bebina osjetila i dijelovi mozga, zaduženi za razumijevanje. Gledanje u ekrane za tako malu djecu predstavlja samo niz slika bez smisla koje ne mogu povezati u cjelinu.

Ekrani su im privlačni zbog šarenila, boja i brze izmjene slika koja im održava pažnju.

Naviknuti na takve brze izmjene sadržaja, djeca teško usmjeravaju pozornost na igračke i slikovnice, one im postaju dosadne i spore te brzo gube koncentraciju.

Dijete ne dobiva povratne informacije, ne razvija vlastiti sustav komunikacije kao u interakciji s drugom osobom, ne uči se suradnji, iskazivanju emocija i empatiji.

Posljedice ekranizma

Nemogućnost fokusiranja na jednu aktivnost – kratka pažnja.
Usporavanje govorno-jezičnog razvoja.
Usporavanje razvoja kognitivnih funkcija mozga – mišljenje i pamćenje.
Narušavanje kvalitete sna jer se ometa lučenje “hormona spavanja” – melatonina i istovremeno izazivanje frustracija kod djeteta.
Dugotrajno gledanje uz sjedenje – pretpostavka za nastanak pretilosti.
Poremećaj hranjenja – ekrani kao fokus za vrijeme hranjenja.
Agresivno ponašanje kod djece.

Bez ekrana tijekom obroka

Rezultati prvog nacionalnog istraživanja pokazali su da svako treće dijete koristi mobitel za vrijeme obroka, a 90 posto djece koristi elektroničke uređaje prije spavanja, što je suprotno pedijatrijskim preporukama.

Tijekom obroka dijete treba biti fokusirano na obrok, a ne na ekran te razgovarati o okusima. Ako gledaju u ekran dok jedu, onda hranu ne žvaču, samo je progutaju.

Smislite aktivnosti prije spavanja koja će predstavljati rutinu za dijete, primjerice umirujuće pjesmice, čitanje priča, šalicu toplog čaja ili mlijeka

Vrlo je važno da djeca do polaska u školu isprave govor, izgovaraju sve glasove, imaju fond od 2000 riječi, dobru pažnju, razvijenu finu motoriku, znaju držati olovku te imaju sposobnost adekvatnog ovladavanja čitanjem i pisanjem.

Važan je emocionalni razvoj, kako bi dijete moglo pratiti nastavu i socijalno se integrirati s drugom djecom.

Nije potrebna cjelodnevna animacija djeteta

Ne možemo animirati djecu cijeli dan, no možemo se voditi time da dosada čini čuda te da ih takve situacije potiču na upotrebu mašte i osmišljavanje aktivnosti.

Prije svega, djetetu je važno posvetiti vrijeme.

Kada možete, čitajte zajedno, razgovarajte o svom danu, proživljenim emocijama, igrajte društvene igre, provedite vrijeme na otvorenom i uključite dijete u obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova.

Roditelji bi trebali biti educirani i potražiti uslugu logopeda ako njihovo dijete u dobi od 12 mjeseci još ne brblja, a u dobi od 24 mjeseca spontano ne kombinira riječi.

Važno je naglasiti da ovo nisu jedini znakovi koji mogu ukazivati na odstupanja u ranom komunikacijskom razvoju, ali su relativno jednostavni za praćenje i prepoznavanje.

Potrebno je obratiti se logopedu ako dijete u ranijoj dobi teško uspostavlja i održava kontakt očima, smanjeno reagira i odgovara na pokušaje komunikacije i ne trudi se privući pažnju drugih osoba.

ASK: Ekranizam nije digitalni autizam

Udruga za autizam ASK ističe da se ekranizam ne smije zamjenjivati pojmom “digitalni autizam”, što je postala praksa u javnoj komunikaciji. Digitalni autizam nije priznata dijagnoza niti u jednom službenom klasifikacijskom priručniku.

Stručnjakinja za autizam mag. psih. Maja Bonačić jasno naglašava da takva dijagnoza ne postoji. Smatra da takva uporaba novih termina stvara zbrku i dezinformacije, potiče strah među roditeljima, nepotreban stres i osjećaj krivnje, a bez ikakve znanstvene osnove.

”Ne postoji digitalni autizam. Ne postoji. Nema. Nema ga niti u jednom klasifikacijskom priručniku. Nema te dijagnoze. Izmišljotina.

Pretjerana izloženost ekranima ne izgleda kao autizam niti je autizam.

Pretjerana izloženost ekranima može dovesti, naravno, do promjena u neurologiji mozga i postoje mnoga istraživanja koja to i pokazuju, ali to ne izgleda kao autizam.

To izgleda kao određeni tip specifičnih nezrelosti u igri i komunikaciji, ali i dalje to nema veze s autizmom”, poručuje Bonačić.