Ilustracija (Igor Kralj/Pixsell)
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u javno je savjetovanje uputilo prijedlog Nacionalnog plana stambene politike do 2030. i Akcijskog plana za njegovu provedbu za razdoblje od 2025. do 2027. godine. Ministarstvo poziva zainteresiranu javnost da se aktivno uključi u javno savjetovanje davanjem svojih argumentiranih primjedbi, prijedloga i mišljenja koje će biti otvoreno do 30. siječnja.
Nacionalni plan stambene politike Republike Hrvatske do 2030. godine je krovni i prvi srednjoročni takav akt strateškog planiranja od nacionalnog značaja za područje stanovanja, a svrha mu je građanima omogućiti priuštivo stanovanje. U narednom bi se razdoblju, navode u ministarstvu, trebao izgraditi sustav s kojim bi mladi građani dobili priliku riješiti svoje stambeno pitanje, i to kroz dugoročan i siguran najam ili kupnju vlastite nekretnine.
Programima koji proizlaze iz Nacionalnog plana stambene politike osigurat će se i povrat plaćenog poreza na promet nekretninama te povrat 50 posto plaćenog PDV-a za kupnju prve nekretnine koji se počinje primjenjivati od 1. siječnja. Pravo na povrat plaćenog poreza i 50 posto plaćenog PDV-a za kupnju prve nekretnine imat će mladi do 45 godina, a Pravilnikom će se odrediti i ostali kriteriji za ostvarenje prava, poput određene kvadrature stambene jedinice po članu kućanstva (povrat iznosa do određene kvadrature, ako je stambena jedinica veća od propisanog po članu kućanstva), maksimalne cijene stambene jedinice koja je predmet povrata, obveze prijave prebivališta u stambenoj jedinici itd.
Nacionalni plan stambene politike uključuje i program priuštivog najma stanova, a prilikom predstavljanja plana sredinom listopada prošle godine, ministar graditeljstva Branko Bačić priznao je da su u ministarstvu svjesni da će izazvati najviše polemika. Prema tom programu, vlasnicima praznih stanova predlaže se da stan iznajme državi na rok od najmanje tri, a najviše 10 godina, uz uvjet da je stan dvije godine prazan, kako bi se takvi stanovi iznajmili kućanstvima koja ostvaruju prihode ispod prosječne razine, a iznad granice siromaštva, odnosno ona kućanstva čiji troškovi stanovanja prelaze 30 posto ukupnih prihoda. Zauzvrat, država bi vlasnicima stanova, koji bi ih dali u najam, isplatila cjelokupan iznos medijalne stanarine na području određene lokalne jedinice za razdoblje najma u dvije rate, a prvu odmah po sklapanju ugovora, koja neće biti manja od 50 posto, dok bi se druga rata isplatila tijekom trajanja ugovora.
Time bi se za stanove u privatnom vlasništvu uvelo javno-privatno partnerstvo, stanovima bi upravljala Agencija za promet nekretninama (APN) koja će useliti najmoprimca i kojoj će najmoprimac plaćati najamninu, a ta sredstva će se uplaćivati u Revolving fond, pri čemu će država jamčiti pravnu sigurnost najamnog odnosa.
Na primjeru izračuna Ministarstva graditeljstva bračni par s dvjema medijalnim plaćama koje ukupno iznose 2.118 eura i dvoje djece ne starije od 14 godina, a s mjesečnim režijama od 213 eura, od raspoloživog iznosa izdvojit će za najamninu 30 posto, što iznosi 571 euro. S druge strane, vlasnik stana od 65 četvornih metara u Zagrebu, koji bi ga iznajmio državi za potrebe priuštivog najma na šest godina, od APN-a bi dobio nešto više od 42 tisuće eura u dvije rate, odnosno država će mu isplatiti iznos jednak medijalnoj najamnini za svaki mjesec trajanja ugovora. Kriterije za najmoprimce i najmodavce definirat će se pravilnikom, a za sve njih bit će raspisan javni poziv.
Nacionalnim planom predviđena je i gradnja novih stanova u državnom vlasništvu, zbog čega će se donijeti i novi Zakon o POS-u, prema kojemu će 50 posto stanova u POS-ovim zgradama biti za prodaju, a 50 posto za priuštivi najam. Do 2030. pomoću programa POS-a planira se gradnja osam tisuća stambenih jedinica.
Osim toga, u ministarstvu navode i da Nacionalni plan stambene politike teži i drugim ciljevima, poput smanjenja iseljavanja, stambenog zbrinjavanja mladih, naseljavanja deficitarnim kadrom, povećanja radne mobilnosti, olakšavanja života starijim osobama, povećanja konkurentnosti domaćeg gospodarstva, izvrsnosti u arhitekturi, zelene, kružne i održive stanogradnje, i drugo.
Provedba Nacionalnog plana stambene politike trebala bi koštati 1,2 milijarde eura, za što je potrebno osnivanje Revolving fonda iz kojeg će se financirati. U taj fond ulagat će se sredstva državnog proračuna, fondova EU-a, zajmovi banaka, kao i novac koji će građani uplaćivati kroz korištenje mjera priuštivog stanovanja.
U Hrvatskoj je trenutno 2,38 milijuna stambenih jedinica, a prema procjenama MMF-a nedostaje nam 232.750 jedinica, dok u resornom ministarstvu ističu da 40 posto stambenog fonda, odnosno 958 tisuća stanova, nije za stanovanje.