EDUKACIJA, NE ZABRANA
Australski zakon o društvenim mrežama izaziva reakcije: Hoće li i Hrvatska slijediti primjer?
Ilustracija (Pixabay)
Australija je početkom prosinca izglasala zakon kojim zabranjuje pristup društvenim mrežama djeci mlađoj od 16 godina, čime je, nakon dulje nacionalne rasprave, nametnula novi standard izrazito strogih regulacija za velike tehnološke kompanije.
Prema novim odredbama, platforme poput Facebooka, Instagrama, TikToka i X-a (bivši Twitter) morat će učinkovito spriječiti mlađe od 16 godina u pristupu društvenim mrežama, ili riskirati kazne do 49,5 milijuna australskih dolara (oko 30,5 milijuna eura). Pokusno razdoblje odvijat će se od siječnja 2025., dok se konačna primjena novog zakona očekuje krajem iste godine.
Medijska (ne)pismenost
Podsjećamo, Australija je već ranije uvela zakon News Media Bargaining Code koji obavezuje internetske agregatore na plaćanje ponovnog objavljivanja sadržaja vijesti na online platformama, a sada je najavila i visoke kazne za internetske platforme koje ne uspiju zaustaviti širenje dezinformacija.
Sve je ovo dio pokušaja australske vlade da se suprotstavi digitalnom dobu, a motiv za ovako stroge mjere, prema premijeru Anthonyju Albaneseu, leži u potrebi zaštite djece od online prijetnji poput cyberbullyinga, štetnih sadržaja i kršenja privatnosti. Roditelji su, ističe premijer, izrazili zabrinutost zbog negativnog utjecaja društvenih mreža na mentalno zdravlje i akademske performanse mladih, a prema anketama, čak se 77 posto Australaca slaže sa zabranama koje bi nedavno izglasani zakon trebao uvesti.
Međutim, to ne znači da nema kritika. Stručnjaci navode kako bi tehnološki zaobilazni putevi, poput korištenja VPN-a, mogli umanjiti učinkovitost ovakve mjere. Australska Komisija za ljudska prava postavlja i pitanje slobode izražavanja te pristupa informacijama, a dio stručne javnosti ističe kako bi alternativne strategije – od strožeg nadzora sadržaja do kvalitetnog digitalnog obrazovanja – mogle biti razumnije i dugoročno učinkovitije rješenje.
Nameće se tako pitanje kakve bi posljedice takav potez imao na razvoj, komunikaciju, kritičko razmišljanje te digitalne vještine djece i adolescenata.
Dok u Australiji novi zakon izaziva kontroverze i raspravu o budućnosti internetskih regulacija, mnoge su se zemlje, poput Francuske, Nizozemske i Švedske, odlučile za strože mjere ili pak zabrane mobitela u školama, kako bi se kod učenika poboljšala koncentracija i smanjilo ometanje nastave.
I u Hrvatskoj pojedine škole provode vlastite mjere ograničavanja ili zabrane mobitela, a sve se češće postavlja i pitanje odgovorne i sigurne uporabe društvenih mreža. Iako kod nas ne postoje tako drastične mjere kao u Australiji, stručnjaci već godinama upozoravaju na potrebu jačanja medijske pismenosti.
Hrvatska se, prema Europskom indeksu medijske pismenosti, nalazi na 25. mjestu od ukupno 41 europskih zemalja, kao i u skupini zemalja s rizikom od daljnjeg pada medijske pismenosti.
Važnost medijske pismenosti posebno se naglašava među mladima koji sve ranije stupaju u digitalni svijet. Prema nacionalnom istraživačkom projektu "Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih" iz 2019. godine, u Hrvatskoj je gotovo svaki četvrti adolescent svoj prvi profil na društvenoj mreži otvorio s 12 godina, oko 30 posto njih s 10 ili manje godina, a prije 10. godine njih 17,5 posto.
Gotovo svaki drugi adolescent odmah provjerava društvene mreže čim na mobitel stigne notifikacija, svaki ih treći provjerava par puta dnevno, a svaki peti, bez obzira na to je li stigla notifikacija, društvene mreže provjerava stalno.
Novije istraživanje, provedeno ove godine u okviru projekta "Medijska i informacijska pismenost za klimatske promjene i ekološke teme" pokazalo je da 40,2 posto mladih ima poteškoća s provjerom točnosti informacija koje pronalaze na internetu, dok 29 posto priznaje da se ponekad nađu na web stranici, a da ne znaju kako su tamo stigli.
O utjecaju društvenih mreža na mlade, kao i o mogućim posljedicama zabrane, razgovarali smo s Domagojem Morićem, magistrom komunikologije i vlasnikom organizacije DOMAS koja se bavi temama medijske pismenosti.
– S jedne strane, društvene mreže pomažu u razvoju komunikacijskih vještina, digitalnih vještina, boljem povezivanju s drugima i kreativnosti. Primjerice, mladi putem TikToka i izradom različitih videa iskazuju svoju kreativnost, ali i koriste različite vještine poput izrade scenarija, snimanja scena i storytellinga kako bi prenijeli poruku drugima.
Korištenje društvenih mreža, i općenito interneta, pridonijelo je i pristupu mnogim informacijama kojima dosada nismo imali pristup.
Instant gratifikacija
Gledajući pak s druge strane, to može dovesti i do različitih negativnih posljedica. Iako mladi komuniciraju online, često se događa da u stvarnom okruženju još uvijek ne znaju kako u potpunosti izraziti svoje emocije te kako biti asertivni u komunikaciji.
Svjedoci smo i situacija u kojima u školskim esejima mladi sve više koriste skraćenice u pisanju, poput ‘k’ za ‘u redu’ ili ‘nznm’ za ‘ne znam’. Internet je promijenio i način govora te uveo neke nove riječi, poput ‘slay’, ‘drip’, a koje nove generacije aktivno koriste u govoru, objasnio je Morić.
Još jedan od istaknutih problema vezanih uz pretjerano korištenje društvenih mreža je i loše samopouzdanje – stalna usporedba s drugima može smanjiti samopouzdanje i izazvati osjećaj manje vrijednosti, a prikaz glamuroznog životnog stila na društvenim mrežama, a koji je često nerealan, utječe na nerealna očekivanja.
Osim toga, često se spominje i smanjivanje pažnje, a prema najnovijim istraživanjima tzv. attention span iznosi devet sekundi, što znači da ako se za to vrijeme ne zadobije pažnja, sadržaj više nije interesantan.
– Društvene mreže, a posebice TikTok i Instagram, često nam donose instant gratifikaciju, što onda utječe i na naša očekivanja od drugih te može imati utjecaj na mentalno zdravlje. Važno je da naučimo našu djecu i mlade kako ih koristiti na siguran, pametan i odgovoran način.
Tu odgovornost imamo svi kao društvo: od roditelja koji bi s djecom trebali od najmanjih nogu razgovarati o društvenim mrežama i internetu, preko škola i učitelja koji bi trebali uvesti navedeno u kurikulume, do novinara koji bi trebali izvještavati i educirati mlade, pa i nevladine organizacije koje bi trebale pružiti adekvatne i kvalitetne programe edukacije za stručnjake koji rade s mladima.
Ključnu ulogu imaju i vlade zemalja, koje bi trebale donositi smislene i odgovorne politike prema mladima, a ne uvoditi represivne mjere kako bi utjecali na njihovu zaštitu, kazao je Morić.
Štete od zabrane
Što se tiče same zabrane korištenja društvenih mreža, Morić smatra kako bi imala negativne posljedice na razvoj kritičkog razmišljanja kod mladih i njihovu razinu medijske pismenosti – mladi bi izgubili vrijedan resurs, ne samo pristupu informacijama, nego i izradi sadržaja.
Istraživanje "Odjeci digitalnog doba" pokazalo je da gotovo 64 posto mladih u Hrvatskoj na internetu objavljuje vlastiti sadržaj (videe, glazbu, tekstove) i to većinom putem društvenih mreža, što znači da bi postavljanjem zabrana izgubili prostor za vlastito izražavanje i kreativnost, kao i mogućnost da izraze svoje mišljenje o važnim političkim i društvenim temama.
Premda mladi trenutno imaju poteškoća s procjenom točnosti informacija, zabrana društvenih mreža utjecala bi i na manju izloženost različitim informacijama – bilo da se radi o točnim ili netočnim informacijama.
Ovo, prema Morićevom mišljenju, može dovesti i do manjeg razumijevanja kako se oblikuje informacija i kako prepoznati točnu informaciju. Zabrana bi svakako utjecala i na kvalitetu međusobne komunikacije mladih.
– Naše istraživanje je pokazalo da mladi koriste općenito internet prvenstveno za komunikaciju, a više od 97 posto u Hrvatskoj ga koristi kako bi komuniciralo putem različitih aplikacija, ali i društvenih mreža.
Upravo bi zabrana smanjila komunikaciju i mogućnost izražavanja među mladima te bi izgubili važan kanal za socijalizaciju. Ukidanjem društvenih mreža, mladi bi ostali i bez online zajednica kojih su članovi – ako ih zanimaju teme održivosti i klimatskih promjena, ili ih zanima tema ljudskih prava, izgubili bi mogućnost povezivanja s vršnjacima u navedenim temama.
Posebno je zabrinjavajuća situacija s mladima koji su pripadnici osjetljivih skupina, a koji bi ovakvim zabranama svakako izgubili sigurno mjesto za komunikaciju i povezivanje. Primjerice, LGBTIQ+ mladi, mladi migranti ili mladi s invaliditetom često koriste društvene mreže kako bi se povezali, kreirali zajednice, razmijenili iskustva ili savjete, ali i osmislili aktivističke kampanje za podizanje svijesti.
Gubitkom društvenih mreža, mladi gube i mogućnost vlastitog organiziranja, povezivanja i reakcija na pojedine teme, naglasio je Morić. Dotakli smo se još jednog aspekta, a to je vječiti jaz među generacijama za koji Morić smatra da bi se produbio.
Mladi bi zabranom imali otežan pristup informacijama o svakodnevnim zbivanjima jer se na svjetskoj razini čak 20 posto mladih informira putem TikToka, a ako izgube mjesto za primanjem relevantnih informacija, povećao bi se jaz u informiranosti između mlađih i starijih generacija.
Ključna pismenost
U kontekstu uloge obrazovanja u razvoju medijske pismenosti i odgovorne uporabe društvenih mreža, razgovarali smo i s Danielom Maršalek, učiteljicom hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Dalj. Maršalek godinama nastoji integrirati medijske teme u nastavne sadržaje, a ove je godine njezin trud prepoznat nagradom Medijski Sokrat.
Kako nam je Maršalek na samom početku naglasila, mnogi misle da medijska pismenost podrazumijeva korištenje tehnologije i stvaranje medijskoga sadržaja – što danas rade gotovo svi – međutim, prije svega obuhvaća sposobnost kritičkog promišljanja o medijskim sadržajima, prepoznavanje dezinformacija, etičko korištenja digitalnih tehnologija i zaštitu privatnosti. No, iako je važnost medijske pismenosti nezanemariva, sustavno bi mogla biti zastupljenija.
– Medijska pismenost u osnovnim školama spominje se u kurikulima informatike i hrvatskoga jezika, kao i u međupredmetnim temama. Informatika razvija digitalnu pismenost, kritičku analizu digitalnih sadržaja i sigurno korištenje tehnologije, a hrvatski jezik stavlja naglasak na analizu medijskog sadržaja i razvoj kritičkog mišljenja.
I sve to je – premalo, posebice kada uzmemo u obzir da je medijska pismenost u hrvatskom jeziku jedno od tri predmetna područja. U nastavi, na satima hrvatskoga jezika, satima razrednog odjela i izvannastavnim aktivnostima, puno se bavim medijskom pismenošću koju trenutačno shvaćam kao neku ‘krovnu’ pismenost učenika, ali i svih nas.
Nastavnici hrvatskog jezika, informatike i školski knjižničari trenutno nose najveći teret podučavanja ove ključne pismenosti, koja bi mogla biti zastupljenija i u drugim predmetima, kazala nam je Maršalek.
Srećom, zanimanje učenika za medijsku pismenost je, barem u Dalju, veliko te rado istražuju prikaze ljepote i poželjnih izgleda na mrežama, otkrivaju prikriveno oglašavanje u filmovima, razotkrivaju informacije, ali i uče pravila lijepog ponašanja na internetu.
Iz nedavnih razgovora koje je vodila s učenicima osmoga razreda Maršalek ističe informaciju da dnevno uz mobitele provedu oko osam sati, a drugi ih ekrani ne zanimaju te nerijetko ne znaju koristiti miš za računalo i njime se kretati ekranom, što je potpuno smisleno jer su društvene mreže najbolje prilagođene upravo mobitelima.
– Društvene mreže im postaju jako važne, rekla bih, kada su sedmi i osmi razred, premda ih gotovo svi imaju puno, puno prije, u dobi kada im još nisu ni zanimljive, ali s vremenom postanu. Ne mogu reći kada počinju, ali kada dođu u peti razred gotovo svi imaju profile na nekim društvenim mrežama.
Ono što ja s njima radim u toj dobi je malo istraživanje o tome znaju li roditelji da oni koriste društvene mreže, znaju li njihove lozinke i provjeravaju li što rade na mobitelu. Cilj mi je tu osvijestiti im važnost uključenosti roditelja u njihove online aktivnosti i da su oni prve osobe kojima se moraju obratiti ako im se počne događati nešto čudno, ispričala je Maršalek.
Vrijeme za akciju
O zabrani društvenih mreža za mlađe od 16 godina kakva će se provoditi u Australiji, Maršalek govori da, ako se društvene mreže reguliraju od najranije dobi, postoji mogućnost da nova pravila postanu prihvaćena i učinkovita.
Naglašava da niti internet općenito, niti društvene mreže nisu inherentno loše, već o nama samima ovisi za što ćemo ih koristiti i hoćemo li njima unaprijediti svoje znanje, vještine, olakšati si posao i obveze, upoznati ljude, komunicirati i širiti vidike ili ih koristiti za nešto drugo, pa makar i samo za gubljenje vremena.
– Ne znam jesu li takve zabrane provedive, ali mislim da je pod hitno potrebno nešto poduzeti. Što – ne znam. Živimo u društvu u kojem roditelji otvaraju profile na društvenim mrežama za svoje dijete čim im se rodi i godinama ga održavaju fotografijama i objavama.
Hoće li zabranjeno voće biti još zanimljivije? Ne znam. Je li zabrana dobra? Ne znam. Ali znam da je krajnje vrijeme nešto poduzeti. I tu svoju ulogu trebaju shvatiti, ponajprije, roditelji – mi smo ključni u oblikovanju digitalnih navika svoje djece.
Primjer koji mi, roditelji, dajemo svojim ponašanjem izravno utječe na život i navike naše djece. Odgovornost je roditelja postaviti jasne granice korištenja tehnologije, uključiti se u djetetove online aktivnosti i usmjeravati djecu u uporabi interneta, objasnila je Maršalek, dodavši kako roditelji i obrazovne institucije zajedno moraju raditi na edukaciji i primjeru odgovornog ponašanja.
U nastojanju da ispitamo koliko su zabrane društvenih mreža zapravo učinkovite, razgovarali smo s još jednim ovogodišnjim dobitnikom nagrade Medijski Sokrat, Krešimirom Vargom.
Kritičko promišljanje
Magistar edukacije informatike i stručnjak za medijsku pismenost iz Srednje škole Zlatar godinama radi na razvijanju medijskih kompetencija učenika, a pružio nam je perspektivu odgovornosti tehnoloških platformi u provođenju zabrana na primjeru Australije.
– Zanimljivo je da su ovim zakonom u Australiji odgovornost, a time i potencijalne kazne, prebacili na same platforme, odnosno tehnološke tvrtke kojima sigurnost naših podataka, kao i suodgovornost u pružanju kvalitetnog medijskog sadržaja, nisu baš na glavnoj listi prioriteta, već je to profit.
Nije mi baš jasno na koji će način osigurati da se djeca mlađa od 16 godina ne prijavljuju na društvene mreže. Sve ono što se mladima zabranjuje, postaje im još više privlačnije, pa mi se čini da će isto tako biti i s ovom zabranom društvenih mreža. Naši su mladi snalažljivi, i svi oni koji će žarko željeti pristupiti nekoj društvenoj mreži, vjerojatno će naći neki način da to i učine, kazao je Varga.
Kao i prethodni sugovornici, naglašava da bi daleko bolje bilo raditi na medijskom opismenjavanju djece, ali i njihovih roditelja, pa čak i nastavnika. Ističe kako, nažalost, djeca već u najmlađoj dobi preuranjeno i nepripremljeno pristupaju sadržajima na društvenim mrežama, a nema garancije da su svi roditelji upoznati s kakvim se sve sadržajima i situacijama njihova djeca zapravo susreću u online okruženju.
– Zapravo nije toliki problem u samom korištenju društvenih mreža, već da se to radi odgovorno, i jedino na taj način, svi zajedno, možemo osigurati sigurnije online okruženje za našu djecu i mlade. Mislim da je tu najbitnije razvijati kritičko promišljanje o takvim sadržajima, ali isto tako i svijest o posljedicama, kao i informiranost što učiniti u određenim neželjenim situacijama koje se događaju na društvenim mrežama.
Kako mnoge društvene mreže nude različite filtre za uljepšavanje, tako bismo i mi sami trebali znati upotrijebiti jedan malo drugačiji i puno korisniji filtar – iz svega onoga što društvene mreže nude svatko, sam za sebe, trebao bi moći i znati upotrijebiti ono što je dobro i korisno, a izbaciti ono što je loše, zaključio je Varga.
Ostaje za vidjeti kako će se novi australski zakon provesti u praksi, hoće li druge države slijediti taj primjer i može li stroga regulacija društvenih mreža donijeti trajnija rješenja za izazove koje digitalno doba stavlja pred mlade generacije.
Jasno je da je sama zabrana društvenih mreža daleko od jednostavnog odgovora, dok su edukacija, medijska pismenost i suradnja svih dionika društva nužni preduvjeti za stvaranje zdravijeg digitalnog okruženja.
Tema zanimljiva samo IDS-u i SDP-u
Za komentar o zabrani koju Australija uvodi, ali i reakciji ako bi se sličan prijedlog našao na njihovom stolu, zamolili smo i Klubove zastupnika u Hrvatskom saboru, a od njih 14, dobili smo dva odgovora – iz IDS-a i SDP-a.
– IDS prepoznaje važnost rasprave o utjecaju društvenih mreža na mlade, posebno u svjetlu sve češćih podataka o povezanosti prekomjernog korištenja tih platformi s problemima poput smanjenog zadovoljstva, nerealnih očekivanja i izazova u mentalnom zdravlju.
Smatramo da je važno raditi na razvoju svijesti o ovom problemu, kao i na edukaciji mladih i njihovih obitelji o odgovornom ponašanju u digitalnom svijetu. Podržavamo uvođenje mjera koje bi djecu i tinejdžere zaštitile od štetnih utjecaja, poput poticanja samokontrole, postavljanja razumnih ograničenja i promoviranja alata koji osnažuju roditelje i škole u ovom procesu.
Fokus je na stvaranju sigurnog digitalnog prostora i osiguravanju da tehnologija postane saveznik, a ne prijetnja razvoju mladih, kažu u IDS-u.
Iz SDP-a navode da "iako zabrana pristupa pojedinim društvenim mrežama ima načelnu podršku većine u Australiji i na mnogim drugim mjestima, situacija je daleko od jednostavne."
– U istraživanjima koja su prethodila ovom australskom zakonu, oni na koje se zabrana odnosi nisu uopće bili pitani pa i ne znamo što oni misle o tome, a sama zabrana se ne odnosi podjednako na sve društvene mreže.
Priroda interneta je takva da postoje mnogobrojni alati koji omogućavaju jednostavno zaobilaženje zabrana pristupa pa je pitanje da li bi takva zabrana bila uopće provediva ili učinkovita. Osim toga, ovu temu je nužno i temeljito raspraviti jer moramo odlučiti da li bi ovakvim potezom štitili ili ograničavali naše mlade generacije.
Odgovor na to pitanje nije toliko jednostavan kako izgleda jer bi zabrana pristupa dijelom potencirala ionako gorući problem otuđenja mladih, a dijelom bi ih protjerala u daleko mračnije kutke interneta gdje bi šteta na njihovo mentalno zdravlje i društveni razvoj bila sasvim sigurno neusporedivo veća.
Društvene mreže pomažu djeci kod razvoja digitalne pismenosti, razvoju kreativnosti, ali i brojna djeca u određenim sredinama preko određenih društvenih mreža i foruma traže povezanost s ljudima sličnim njima, dakle tu je i pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje.
S druge strane, treba posebno voditi računa o negativnim aspektima poput, primjerice, online bullyinga. Stoga je potrebno mlade dodatno upoznati sa svim izazovima na društvenim mrežama bilo kroz formalno ili neformalno obrazovanje i edukaciju.
SDP je načelno protiv zabrana i ograničenja, ali ako bi se krenulo raspravljati o ovoj temi, prvo bi trebalo napraviti temeljito istraživanje te u diskusiju uključiti mlade, ali i široki spektar pedagoga, psihologa i sociologa kako bi se dobro odvagnule dobre i loše strane ovakve zabrane ali i moguće i vjerojatne negativne posljedice koje bi iz takve zabrane proizašle, navode iz ove stranke.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
