Dječak koji se ugušio hranom trebao je imati asistenta, umjesto toga ostao u zaključanoj sobi

(Snimio Sergej Drechsler)

Dijete s višestrukim teškoćama koje se ugušilo hranom u Centru za rehabilitaciju Rijeka, podružnici Oštro, trebalo je imati individualiziranu podršku asistenta 16 sati dnevno. Tvrdnja je to predsjednice Udruge za promicanje inkluzije, Borke Teodorović. Međutim, umjesto toga bilo je zaključano u sobu, što prema mišljenju Teodorović predstavlja grubo kršenje dječjih prava.

– Jasno je da unutar populacije djece i osoba s invaliditetom postoji mali dio ljudi koji trebaju izrazito individualiziranu podršku, no nažalost sustav to ne prepoznaje. Sustav je voljan investirati znatno viša sredstva u osobe s tjelesnim invaliditetom koje žive u zajednici nego u osobe i djecu s intelektualnim i višestrukim oštećenjima. Ovo nesretno dijete je umjesto individualizirane podrške asistenta 16 sati dnevno dobilo praznu zaključanu sobu, što sukladno Europskoj konvenciji o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja predstavlja grubo kršenje prava ovog djeteta. Naša država onima kojima treba najviše, pa i podrška jedan na jedan, daje daleko najmanje – smještajem u ustanove u kojima individualna podrška zbog strukture i zadanog omjera kadra nije moguća, upozorava Teodorović.

Konvencija UN-a

Upravo je individualni pristup, tvrdi ravnateljica Centra za rehabilitaciju Iva Letina, bilo ono što je nesretno dijete trebalo. Takvu su preporuku davali liječnici, a resorno je ministarstvo bilo upoznato s tim preporukama.

Letina je konstantno Ministarstvo upozoravala na probleme koji su prisutni u podružnici Oštro, a odnosili su se na ispade preminulog dječaka, napadanje drugih štićenika i djelatnika, uništavanje imovine, ali i na kronični manjak djelatnika i neprimjerene prostorne uvjete za dijete s višestrukim teškoćama. Na sve to, resorno se mnistarstvo oglušilo. Teodorović ističe da bi, ako se pravo na individualiziranu podršku osobnog asistenta priznaje osobi s invaliditetom koja živi u zajednici, isto pravo trebalo biti priznato svoj djeci i osobama s invaliditetom koje koriste uslugu smještaja te uslugu organiziranog stanovanja, koja je kadrovski jednako neadekvatno definirana.

– Krajnje je vrijeme da se sustav prestane baviti sam sobom i počne se baviti zadovoljavanjem potreba pojedinaca zbog kojih i postoji, sukladno Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala i ratificirala među prvim zemljama svijeta daleke 2007. godine. Krajnje je vrijeme da oni koji trebaju najviše podrške istu i dobiju, poručuje Teodorović.

Dodaje i da ovaj slučaj sigurno nije jedinstven u Hrvatskoj, ali ni u drugim zemljama, koje poput Hrvatske i dalje smještavaju djecu i odrasle osobe s teškoćama u stacionarne ustanove.

– Institucionalizacija neminovno rezultira praksama koje sukladno UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom nisu prihvatljive, poput izolacije i zanemarivanja, a često ostaju nevidljive unutar četiri zida ustanove. Alternativa smještaju su organizirano stanovanje te ostale u zajednici utemeljene usluge poput osobne asistencije ili psihosocijalne podrške i država bi upravo ove usluge trebala razvijati, širiti i jačati, ističe Teodorović.

Neprihvatljiva opravdanja

Komentirajući zahtjev Udruge Sjena da se razriješi dužnosti državna tajnica Ministarstva rada i socijalne politike Marija Pletikosa, zbog neosjetljivih izjava kojima je, kako tvrde, umanjila ozbiljnost tragičnog događaja u Centru za rehabilitaciju, ustvrdivši da su takve situacije uobičajene, Teodorović kaže da je ostavka nužna.

– Izjava državne tajnice, ali i opravdanje iste izjave od strane nadležnog ministra, su apsolutno neprihvatljivi te bi u svakoj uređenoj demokratskoj državi zbog ovakvog ozbiljnog sustavnog propusta sa smrtnim ishodom djeteta od 15 godina, isti podnijeli neopozive ostavke. Ostavka je nužna ne zbog same izjave, nego i zbog odgovornosti sustava za mučenje i uzrokovanje smrti djeteta, iznosi Teodorović.