Oko 60 posto mladih u periodu od 18. do 24. godine života doživjelo je najmanje jednu teškoću vezanu uz mentalno zdravlje,od kojih je 23,4 posto imalo susret s depresijom, 18,2 posto je doživjelo anksioznost, a čak 13,5 posto imalo je suicidne misli.

Alarmantne podatke iskoristili smo kao povod za razgovor sa Sarom Kurtović, socijalnom pedagoginjom i edukanticom Gestalt psihoterapije iz Udruge Igra.

Spomenuta udruga četvrtu godinu zaredom provodiprojekt kampanje o mentalnom zdravlju "Brave Together", a Kurtović kaže da se prema istraživanjima oko 30 posto stanovništva Hrvatske suočava s nekim oblikom mentalnih problema.

Istaknula je da 50 posto svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine, a tri četvrtine (75%) do sredine 20-ih godina. UNICEF-ov izvještaj »Stanje djece u svijetu 2021.« ističe da 11,5 posto adolescenata u dobi od 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem, što predstavlja oko 44 tisuće mladih.

Prema njezinim riječima, navedeni podatak o ranom početku problema mentalnog zdravlja ukazuje na važnost prevencije i rane detekcije da bi se moglo pravovremeno reagirati i pružiti odgovarajuću pomoć i podršku onima kojima su potrebne.

– Cilj kampanje je destigmatizacija problema mentalnog zdravlja kao i destigmatizacija traženja podrške.

Želimo ohrabriti mlade osobe da potraže pomoć i potaknuti ih na brigu o svom mentalnom zdravlju. Kampanja je usmjerena primarno mladim punoljetnim osobama koje prebivaju ili borave na području Republike Hrvatske, a koje se suočavaju s anksioznim i depresivnim poteškoćama i kojima je otežano svakodnevno funkcioniranje ili jednostavno osjećaju da im je potrebna pomoć.

Smanjenje stigme

Vidimo da su uključene besplatne psihosocijalne online podrške kroz individualna i grupna savjetovanja. Kako se pojedinac može uključiti?

– Osigurana je besplatna individualna podrška kroz online individualno savjetovanje u trajanju od 5 susreta. Osoba na službenoj web-stranici Udruge Igra https://udrugaigra.hr/ može pronaći Ulazni upitnik putem kojeg se prijavljuje za uslugu. Usluga se u potpunosti provodi online putem, a ono što je potrebno za sudjelovanje su hrabrost i želja za promjenom te internetska veza i uređaj s kamerom (mobitel, laptop, računalo…).

Kroz savjetovanje, savjetovatelj će prijavljenoj osobi nastojati pružiti empatiju, podršku da prepozna i izrazi misli i osjećaje, cjelovito sagleda situaciju te nađe za sebe prihvatljivo i konstruktivno rješenje te time napravi važne korake u brizi o svom mentalnom zdravlju.

Također, kroz studeni ćemo provesti i online psihoedukativne webinare na temu anksioznosti za sve zainteresirane građane. Cilj webinara je pružiti sveobuhvatan pregled anksioznosti, njenih uzroka, učinaka i strategija za učinkovito upravljanje, s naglaskom na pozitivne aspekte i vlastite kapacitete osobe.

Je li ograničeno na određene gradove? Ili na godine?

– Usluga je ograničena na Republiku Hrvatsku, neovisno o mjestu unutar nje, a usluzi mogu pristupiti isključivo punoljetne osobe. Drugim riječima, osoba mora imati minimalno 18 godina kako bi se prijavila za uslugu.

U kojoj su mjeri anksiozne i depresivne teškoće zastupljene u društvu te razgovara li se o njima dovoljno?

– Prevalencija anksioznih i depresivnih teškoća u hrvatskom društvu raste, naročito među mlađom populacijom. Istraživanja pokazuju da su navedene teškoće česte među mladima, pri čemu je COVID-19 pandemija dodatno pogoršala situaciju. OECD izvješće otkriva da su mladi u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, prijavili znatno više problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s odraslima, što uključuje i simptome anksioznosti i depresije.

O problemima mentalnog zdravlja razgovara se sve više no iako se svijest o njima u Hrvatskoj povećava, stigma oko ovog pitanja još uvijek predstavlja prepreku, posebno u manjim sredinama. Važno je sustavno nastaviti psihoeducirati građane o ovoj tematici.

Jesu li to još uvijek tabu-teme?

– Svijest o mentalnom zdravlju polako raste i vidljiv je napredak u smanjenju stigme vezane uz probleme mentalnog zdravlja. Ipak, i dalje, prema istraživanjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, značajan broj ljudi izbjegava razgovor o tim temama zbog straha od osude i nerazumijevanja.

Navedeno je posebno prisutno u manjim sredinama i među starijim generacijama, dok mlađe generacije pokazuju veći interes za otvoreni razgovor i traženje podrške po pitanju mentalnog zdravlja.

Od malih nogu

S obzirom na to da su mladi najpogođeniji, postoje li određeni načini na koje se podrška može pružiti još od malih nogu, od obitelji do obrazovnog sustava?

– Svakako postoje načini na koje se podrška mentalnom zdravlju može i trebala bi se moći pružiti još od malih nogu kroz obiteljski, ali i odgojno-obrazovni sustav. Kao što se od malena djecu uči kako brinuti o tjelesnoj higijeni primjerice kroz poticanje redovitog pranja zubi, tako ih valja učiti i mentalnoj higijeni primjerice kroz psihoedukaciju i poticanje otvorenog razgovora o svim emocijama. Generalno, važno je odmalena poticati socijalno-emocionalni razvoj kod djeteta kao važne okosnice mentalnog zdravlja.

Kroz otvorene razgovore o emocijama, moguće je poticati prepoznavanje i razumijevanje vlastitih i tuđih emocionalnih stanja, a s vremenom i razvoj vještina upravljanja i izražavanja vlastitih emocija.

Navedene vještine osim što pomažu djeci da razumiju i upravljaju vlastitim emocijama, pomažu im i da steknu psihološku otpornost te razviju empatiju i pozitivne odnose s drugima. Istraživanja pokazuju da se djeca koja odrastaju u obiteljskom okruženju koje njeguje emocionalnu otvorenost bolje suočavaju s izazovima mentalnog zdravlja u kasnijem životu.

U skladu s time, važno je roditeljima omogućiti resurse i edukativne programe da bi bolje razumjeli dječje emocionalne potrebe, a time i adekvatnije odgovorili na njih. Sustavno neadekvatno odgovaranje ili pak zanemarivanje djetetovih emocionalnih potreba može imati dugoročne posljedice na mentalno zdravlje djeteta.

Kada dijete raste u okruženju gdje se njegove emocionalne potrebe ne prepoznaju ili ne zadovoljavaju, to može utjecati na njegov psihološki razvoj.

Zanemarivanje može dovesti do osjećaja niskog samopouzdanja, nesigurnosti, anksioznosti, depresije i teškoća u stvaranju zdravih odnosa kasnije u životu. Dodatno, roditelje je potrebno osnažiti za što ranije prepoznavanje znakova anksioznosti i depresije kod djece i pružanje odgovarajuće podrške.

Važna je i integracija programa mentalnog zdravlja u škole. U Hrvatskoj su već pokrenute inicijative koje uvode programe mentalnog zdravlja u školski sustav. Ovi programi uključuju edukaciju o mentalnom zdravlju, treninge socijalnih i emocionalnih vještina te vršnjačku podršku.

Na taj način učenici imaju priliku naučiti o važnosti mentalnog zdravlja i razviti strategije za suočavanje sa stresom i anksioznošću. Nadalje, prisutnost stručnjaka za mentalno zdravlje u odgojno-obrazovnim ustanovama ključna je za pružanje dodatne podrške.

Osiguravanje dostupnosti stručnjaka omogućava djeci i mladima da u sigurnom okruženju razgovaraju o svojim problemima.

Uz to, rad na destigmatizaciji posjeta školskim psiholozima, socijalnim pedagozima, pedagozima, socijalnim radnicima, edukacijskim-rehabilitatorima i logopedima može ih dodatno potaknuti da traže pomoć kada im je potrebna. Važno je također osnažiti i educirati nastavnike o mentalnom zdravlju djece.

Oni uvelike mogu doprinijeti stvaranju sigurnijeg i podržavajućeg školskog okruženja i biti izrazito važni u procesu prepoznavanja ranih znakova problema, pružanju emocionalne podrške i smanjenju stigme oko traženja pomoći. Podrška na svim ovim razinama pomaže u razvijanju kulture u kojoj djeca i mladi osjećaju da mogu potražiti pomoć bez straha od osude, što je ključno za njihovo mentalno zdravlje.

Genetski faktori

Mogu li se detektirati najčešći uzroci anksioznosti u današnjem društvu?

– Anksioznost u današnjem društvu može biti uzrokovana različitim faktorima koji su povezani s društvenim pritiscima i globalnim događanjima, ali i načinom života i osobnim čimbenicima. Događaji poput pandemije COVID-19, klimatskih promjena i političkih nestabilnosti stvaraju osjećaj nesigurnosti i straha u društvu.

Nadalje, tehnologija i društvene mreže, iako donose mnoge prednosti, također mogu izazvati anksioznost. Neprestano primanje informacija i "strah od propuštanja" (engl. FOMO – fear of missing out) te uspoređivanje putem društvenih mreža može negativno utjecati na mentalno zdravlje.

Istraživanja su pokazala da prekomjerna upotreba društvenih mreža može izazvati tjeskobu, nesanicu i smanjenje socijalnih interakcija uživo. Nadalje, stres na radnim mjestima i visoka društvena očekivanja, osobito za mlade, mogu biti opterećujuća i izazvati anksioznost.

Dodatno, na razini pojedinca, manjak emocionalnih vještina, odnosno neprepoznavanje, nerazumijevanje kao i neprihvaćanje vlastitih emocionalnih stanja može dovesti do anksioznosti.

Postoje li genetske predispozicije za anksiozne i depresivne teškoće ili su uzročnici isključivo vanjski?

– Istraživanja pokazuju da i genetski faktori i vanjski uzroci igraju važnu ulogu u razvoju anksioznosti i depresivnosti. Studije su pokazale da obitelji s poviješću poremećaja mentalnog zdravlja imaju veći rizik od njihovog razvoja kod članova obitelji.

No, važno je napomenuti da genetska predispozicija ne znači nužno da će osoba razviti poremećaj. Ključna je interakcija između genetskih i vanjskih faktora (primjerice stresni životni događaji, manjak socijalne podrške, zloupotreba supstanci i dr.), što znači da je za prevenciju i liječenje važno uzeti u obzir i jedno i drugo.

Mnogi ljudi s obiteljskom poviješću anksioznosti ili depresije nikada ne razviju ove probleme, dok drugi bez takve povijesti mogu.

Koja je razlika između ta dva stanja?

– Anksioznost i depresija su dva različita stanja, ali često se javljaju zajedno i mogu se preklapati. Glavne razlike možemo razumjeti pomoću opisa simptoma kod oba stanja. Simptomi anksioznosti često se manifestiraju kroz simptome kao što su ubrzano srce, znojenje, tremor, osjećaj napetosti ili nervoze.

Osobe mogu doživjeti intenzivnu zabrinutost o budućim događajima ili situacijama (npr. javni nastup, ispit). Simptomi depresivnosti obično se manifestiraju kroz simptome kao što su trajni osjećaj tuge, beznađa, gubitak interesa za aktivnosti koje su nekada bile ugodne, promjene u apetitu i spavanju te teškoće s koncentracijom.

Oba stanja mogu uključivati osjećaj umora, teškoće u koncentraciji i fizičke simptome poput nesanice, što može otežati dijagnosticiranje i liječenje, no ukoliko primjetite i zabrinuti ste zbog pojave određenih simptoma, potražite stručnu pomoć.

Na koji način pristupiti osobi s anksioznim i depresivnim teškoćama? Odnosno, na koji način razgovarati s njima te im pokušati pomoći?

– Iskreni interes, suosjećanje i podrška – riječi koje bih istaknula. Pitajte osobu kako je i s čim se suočava, pri tom nastojeći stvarno razumjeti nju i njezin unutarnji svijet. Izbjegavajte davanje savjeta. Puno više možete napraviti time što ćete osobi dati do znanja da je čujete i da ste tu za nju, iako vjerojatno nemate rješenje za njihove probleme. Pokažite suosjećanje i razumijevanje prema onome što prolaze.

Rečenice poput: »Razumijem da ti je teško«, mogu pomoći. Izbjegavajte rečenice poput: »Ne trebaš toliko brinuti« ili »Ma bit će sve OK«, budući da iste umanjuju osjećaje, što osobi ne pomaže. Pružite podršku rečenicama poput: »Kako ti mogu pomoći?« ili »Što ti je potrebno od mene?«.

Promičite poruku da traženje stručne podrške nije znak slabosti, već hrabrosti te joj pomozite doći do resursa u lokalnoj zajednici gdje takvu podršku može pronaći.

Prirodan mehanizam

Brojni se tijekom depresije i anksioznih poremećaja zatvaraju u sebe. Je li rješenje odvojiti se od bliskih ljudi i probati riješiti situaciju sam sa sobom ili je pobijediti ova stanja nemoguće bez podrške bliske okoline?

– Važno je razumjeti kako je povlačenje u sebe prirodan mehanizam obrane kod depresivnih i anksioznih stanja i poremećaja, no važno je znati i kako izolacija najčešće pridonosi pogoršanju osjećaja usamljenosti, beznađa i straha.

Iako neki trenuci samoće mogu biti korisni za refleksiju i odmor, dugotrajno izoliranje obično nije korisno. Umjesto da olakša simptome, povlačenje može stvoriti začarani krug u kojem se osoba osjeća još izoliranije i neadekvatnije.

Zajedništvo, čak i kada nam je teško i činimo se zatvoreni prema drugima, može biti snažan saveznik pri suočavanju s problemima mentalnog zdravlja, a podrška bliskih osoba, ukoliko je adekvatna, može igrati ključnu ulogu u procesu oporavka.

Bliski ljudi, poput prijatelja i obitelji, mogu nam pomoći svojom prisutnošću i ohrabrenjem. Pružanjem sigurnog prostora za izražavanje osjećaja i poticanjem na socijalne interakcije bližnji mogu pomoći u smanjenju osjećaja izolacije i ohrabriti na traženje potrebne stručne pomoći i podrške.

Ipak, ponekad ljudi nemaju dovoljno podržavajuću okolinu i bliske odnose zbog čega njihov oporavak može zahtijevati više osobne snage i dodatnih resursa, no uz upornost i odnos s toplim i podržavajućim stručnjakom, osoba može osjetiti sigurnost i razumijevanje, suočiti se i bolje razumjeti vlastito stanje te izgraditi kvalitetan sustav podrške.

Danas na društvenim medijima dobivamo mnoštvo (dez)informacija o mentalnom stanju kroz različite neprovjerene izvore. Nerijetko se dogodi slanje različitih videa u kojima osoba prepoznaje određene »simptome« i potom naoko sama sebi postavlja dijagnozu da ima određeni poremećaj. Koliko je takva samodijagnoza opasna?

– Samodijagnosticiranje mentalnih problema i poremećaja na temelju informacija dostupnih na društvenim mrežama može biti štetno i dovesti do nesporazuma i pogrešnih uvjerenja. Iako sadržaji na društvenim mrežama mogu biti koristan izvor informacija o mentalnom zdravlju, oni nipošto nisu zamjena za razgovor sa stručnjakom i profesionalnu procjenu.

Korištenje tih izvora kao osnove za samodijagnozu može povećati razinu stresa i anksioznosti te dodatno otežati brigu o mentalnom zdravlju. Mentalno zdravlje i emocionalna stanja nerijetko su kompleksna i mogu se manifestirati na različite načine koji nisu uvijek očiti ili jednostavni za razumijevanje.

Poteškoće mentalnog zdravlja važno je sagledati cjelovito, odnosno u obzir je važno uzeti cjelokupnu povijest osobe, njezin svakodnevni život, kontekst i funkcioniranje.

U tome je važna pomoć stručnjaka. Samodijagnoza može dovesti do neprepoznavanja stvarnih simptoma i/ili do nepravilnog liječenja, što dodatno može zakomplicirati stanje i zdravlje osobe. Zamislite samo da sami sebi dijagnosticirate neku bolest krvožilnog sustava!

Izrazito je važno savjetovati se sa stručnjacima za mentalno zdravlje koji imaju znanje i iskustvo koje nam može pomoći u razumijevanju vlastitog stanja te nam mogu dati podršku i potrebne alate za nošenje s poteškoćama s kojima se suočavamo.

Povezane vijesti

• Vodič za razvijanje poticanja tjelesne aktivnosti mladih
• S kakvim se problemima susreću mladi?
• Zašto raste agresija kod djece? "Puno mladih pokušava suicid, anksioznost postaje sastavni dio života"