nedostatak stručnih kadrova
Djece s teškoćama je sve više, a stručnjaka sve manje: "Nitko se po dvije godine ne javlja na natječaje"
(Arhiva Novog lista)
Djece s teškoćama je sve više, a stručnjaka koji bi radili s njima nema, posebno edukacijskih reahabilitatora i logopeda. To potvrđuje i godišnje izvješće o ostvarivanju Programa javnih potreba u predškolskom odgoju i obrazovanju te skrbi o djeci rane i predškolske dobi Grada Rijeke za pedagošku godinu 2023./2024. u kojem stoji da je iz godine u godinu vidljivo povećanje broja djece s teškoćama što utječe na smanjenje ukupnog broja upisane djece, unatoč otvaranju novih skupina.
Nestručne zamjene
Kao poseban problem u tom je izvješću apostrofiran nedostatak odgovarajućeg stručnog kadra, stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila, što utječe na kvalitetu provođenja samog programa i stručne podrške djeci s teškoćama, kao i njihovim roditeljima.
Ukupno je u dječjim vrtićima Grada Rijeke u pedagoškoj 2023./2024. godini 10 posebnih skupina namijenjenih djeci s teškoćama, dok je šest inkluzivnih skupina, a najveći broj takvih skupina je u Dječjem vrtiću Rijeka koji je i najbrojnija riječka predškolska ustanova. Ukupno je osam posebnih i četiri inkluzivne skupine djece s teškoćama, a zbog deficitarnosti kadra s njima uglavnom rade nestručne zamjene. Koliko je teško doći do stručnog kadra, najbolje ilustrira pokušaj zapošljavanja logopeda kojeg, kaže ravnateljica Dječjeg vrtića Rijeka Iris Pinzovski, ta ustanova već dvije godine ne može naći.
– Više od dvije godine gotovo svaki mjesec imamo natječaj za logopeda i nitko nam se ne javlja, a djeca imaju sve veće probleme u govoru. Jednako tako sve je veći broj djece s poremećajem iz autističnog spektra, a edukacijskih rehabilitatora nema. Odmah bismo mogli zaposliti najmanje šestero edukacijskih rehabilitatora, ali na natječaje se nitko ne javlja. Na tržištu rada njih ima na kapaljku. Ta su radna mjesta popunjena nestručnim zamjenama, a riječ je o stručnjacima drugih profila koji također pripadaju odgojnom i obrazovnom sustavu, objašnjava Pinzovski.
Tako umjesto edukacijskih rehabilitatora u vrtićima rade profesori, psiholozi i pedagozi, ali svi su oni, dodaje ravnateljica, osposobljeni za rad s djecom koja imaju određene teškoće.
Studij u Zagrebu
Problem deficita stručnog kadra, kaže, bit će prisutan sve dok Rijeka ne dobije odgovarajući studijski program, jer rehabilitacijski edukatori obrazuju se u Zagrebu i najčešće tamo i ostaju. Iako će iduće godine s riječkog Fakulteta logopedije s diplomom izaći prva generacija magistara logopedije, ravnateljica kaže da je pitanje koliko će logopeda ostati u Rijeci. Trend povećanja broja djece s odstupanjima u razvoju ne povećava samo broj posebnih skupina i potrebu za stručnim kadrom, već i smanjuje broj djece u inkluzivnim skupinama.
– U posebnoj skupini djece s teškoćama u razvoju treba raditi rehabilitator odgojitelj, odgojitelj i njegovatelj te je potreban i edukacijski rehabilitator. U takvoj skupini, ako je mješovita i mlađeg uzrasta, maksimalno može biti troje djece, a ako su u pitanju šestogodišnjaci, onda četvero. U Dječjem vrtiću Rijeka imamo četiri takve skupine u vrtiću Maestral, a riječ je o djeci s teškoćama iz spektra autizma. Jedna takva skupina je i u vrtiću Krnjevo, gdje imamo i skupinu djece s motoričkim oštećenjima te još dvije skupine djece s poremećajima iz spektra autizma u vrtiću Potok. U redovnim skupinama broj djece se smanjuje za dvoje do četvero, ovisno o stupnju teškoće integriranog djeteta, kaže ravnateljica.
Dodajući da nekada nije bio toliko veliki broj djece s poremećajima iz autističnog spektra, Pinzovski navodi da je razlog njihovog povećanja vjerojatno bolja rana dijagnostika, dok se za povećanje logopedskih teškoća razlog vjerojatno nalazi u povećanoj izloženosti djece ekranima i smanjenoj komunikaciji roditelja i djece.
Individualni razgovor
Brojčano manji gradski vrtići, More i Sušak, imaju po jednu posebnu odgojnu skupinu djece s teškoćama, ali, kaže ravnateljica Dječjeg vrtića More, Jasna Crnčić, ima i integriranih skupina.
– U posebnoj skupini su djeca s poremećajima iz spektra autizma, a riječ je o četvero djece. Što se tiče stručnog kadra, mi smo zadovoljni s obzirom na deficit na tržištu rada. Naime, imamo dva rehabilitatora stručna suradnika i jednu nestručnu zamjenu. Istina je da je u porastu broj djece s teškoćama. Mi smo mala ustanova i po sistematizaciji nemamo predviđeno zapošljavanje logopeda, a ono što smo primijetili je da ne raste samo broj djece s govornim teškoćama, već imamo i sve više nepoželjnih ponašanja djece i to u vrtićkim skupinama. Djeca se grizu, tuku i čupaju. Nemaju granice u ponašanju i zbog toga odgojitelji sve češće traže dolazak stručnih timova u skupinu, objašnjava Crnčić.
U takvim se slučajevima, dodaje, postupa po hodogramu sigurnosne zaštite i preventivnih programa, a nakon praćenja skupine i djece dogovara se individualan razgovor s roditeljima.
Problemi s finom motorikom
Zbog raznih teškoća sve je više i školskih obveznika kojima se odgađa upis u školu.
Kako navodi ravnateljica Dječjeg vrtića More Jasna Crnčić, djeca sve više imaju problema s finom motorikom.
– Fina motorika ima silaznu putanju. Držanje olovke, vezanje cipela i slične radnje djeci predstavljaju problem. Mi sve to radimo s njima u vrtiću, ali roditelji moraju biti odgovorni i sve to raditi s djecom i kod kuće, zaključuje Crnčić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
