Femicid je namjerno i planirano ubojstvo, kojem prethode isti obrazac ponašanja i povijest prisilne kontrole partnera. To nije zločin iz strasti ni gubitak kontrole pri čemu je ubojica »izgubio busolu«, kako se to često prikazuje u javnosti, već je posljedica želje za stjecanjem kontrole nad partnericom, rečeno je na jučerašnjem predstavljanju publikacije »Ili moja, ili ničija! -Analiza intimnog partnerskog femicida u Hrvatskoj od 2016. do 2023. godine«, autorice Dunje Bonacci Skenderović.

Publikacija se bavi intimnim partnerskim femicidom u Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2023. godine, a obuhvaća 56 slučajeva intimnog partnerskog femicida te otkriva u kakvom su odnosu bili počinitelj i žrtva, koje su dobi počinitelji, a koje žrtve, te čime je i gdje počinjen femicid. Ponuđen je i odgovor na pitanje je li femicid zločin iz strasti jer je počinitelj »pukao« ili je riječ o planiranom ubojstvu, a jedno od otkrića jest da se femicid odvija po obrascu, što znači da je predvidljiv i moguće ga je i prevenirati.

Najčešći okidač

Pokazalo se, naime, da postoji isti vremenski slijed ponašanja koji prethodi femicidu, a to je, redom, povijest uhođenja i kontrole drugih partnerica, brzina ulaska u vezu, okidač, eskalacija, promjena u ponašanju, a zatim razmišljanje o ubojstvu, planiranje i samo počinjenje ubojstva, a nerijetko i samoubojstva. Kojom se brzinom sve to odigrava nema pravila, jer nekada čitavi obrazac traje nekoliko mjeseci, a nekada godinama. Istaknuto je također da se tu radi samo o intimnom partnerstvu, dok slučajevi u kojima sin ubija majku predstavljaju drugu vrstu femicida te ih treba posebno proučiti.

– Najčešće je okidač femicida želja žene da napusti vezu, a ponekad financijski problemi. Nasilnik u pravilu pokušava vratiti status quo, u tom ne uspijeva, a tada dolazi do tri moguća raspleta – prekida veze, nastavka zlostavljanja kroz brakorazvodnu parnicu ili preko djece, ili do ubojstva, navela je autorica Bonacci Skenderović. Uočila je i svojevrsne »crvene zastavice« koje upozoravaju na mogućnost femicida, a to je uhođenje partnerice.

– To kod nas nije prepoznato, ali analiza je pokazala da su u najvećoj opasnosti od femicida žene koje uhodi njihov intimni partner, objasnila je.

U 77 posto slučajeva femicida oni se događaju u braku ili vezi, u 74 posto slučajeva počinitelj je suprug, a u 41 posto takvih ubojstva počinitelj ubije i sebe. U 57 posto femicida počinitelj i žrtva žive u istom kućanstvu, a u 45 posto slučajeva počinitelj unese hladno oružje, najčešće nož, u kuću ili drugo mjesto počinjenja ubojstva, navodi se u analizi. U 36 posto slučajeva femicida žrtve su u dobi od 45 do 59 godina.

U 17 slučajeva počinitelj je ranije prijetio ubojstvom, u osam slučajeva presreo je žrtvu dok je napuštala svoj dom ili radno mjesto, u četiri slučaja provalio je u dom žrtve, u dva slučaja žrtva je ubijena na spavanju, a u 49 slučajeva počinitelj je donio oružje u kuću ili na mjesto ubojstva partnerice.

Autorica publikacije pozvala je institucije na suradnju i najavila daljnje proučavanje problema femicida u Hrvatskoj.

Oglušivanje nadležnih

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić upozorila je da se Istanbulska konvencija u nas ne provodi u dovoljnoj mjeri te bi je trebalo jasnije zakonski definirati.

– Lani je udio femicida u ubojstvima žena iznosio 56 posto, jer je pet od devet ubojstava počinila osoba iz bliskog kruga. Ove godine to je čak 90 posto jer su četiri od pet ubojstava počinili partneri ubijenih žena. Na prvom mjestu ubojstvo se dogodilo nakon najave partnerice da će napustiti zajednicu, na drugom mjestu radilo se o ljubomori ili prisilnoj kontroli, i na trećem mjestu su se pojavljivale situacije koje su dovele do incidentnih trenutnih slučajeva kojima su doprinijeli ovisnost o alkoholu, opojnim drogama i posjedovanje oružja, legalnog ili ilegalnog, navela je Ljubičić.

Analiza je pokazala da su se vrlo često kršile zaštitne mjere opreza, a policija je često izricala mjere koje nije htjelo prihvatiti pravosuđe, događale su se situacije da centri za socijalnu skrb nisu u dovoljnoj mjeri reagirali ili se državno odvjetništvo oglušivalo vezano uz kvalifikaciju određenog ponašanja, a nakon godinu, dvije ili šest imamo smrtni ishod, upozorila je pravobraniteljca.

– Kod nas vrijedi jedno shvaćanje »tko se tuče taj se voli«, da je velika ljubomora znak velike ljubavi, da je normalno da ako te muž jako voli, da te ne pušta s prijateljicama na kavu, da ne možeš mrdnuti iz kuće bez njegove dozvole. Potrebna je edukacija o tome što je prisilna kontrola jer je teško prepoznati gdje je granica nasilja, upozorila je novinarka Snježana Pavić.