(Foto Davor Kovačević / Arhiva Novog lista / Pixsell)
Bila je to godina u kojoj se neprestano moglo čuti da je ona iduća superizborna jer će hrvatski građani u razmaku od svega nekoliko mjeseci birati zastupnike u Saboru i Europskom parlamentu te predsjednika Republike.
Stoga je normalno da su sve političke opcije grozničavo fokusirane na 2024., u kojoj je ulog zaista ogroman. Neke će političke karijere sigurno doživjeti (novi) uzlet, dok će druge pretrpjeti težak udarac, možda se i ugasiti. Puno se toga događalo u 2023. Hrvatska je ušla u Schengen i uvela euro. Napokon je s mrtve točke pokrenuta obnova objekata srušenih ili oštećenih u potresima još prije tri godine. Afere su se redale munjevitom brzinom, problem ih je bio i sve pohvatati. Naprasno su, zbog više sile, smijenjena dva ministra, Mario Banožić i Davor Filipović.
Svinjska kuga je, s političkim dekorom, harala Slavonijom. Oporba je povremeno nastupala ujedinjena, kao kada su njezini zastupnici skoro sat vremena lupali u sabornici kako bi ometali premijera Andreja Plenkovića u iznošenju izvješća Vlade, a nerijetko su se i pojedine njezine stranke žestoko međusobno obračunavale, posebno Most i Domovinski pokret. Na ljevici nije bilo sukoba, ali je i izostao dogovor o zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore jer je Možemo!, pomalo svisoka, odbio SDP.
Predsjednik Zoran Milanović bio je u političkom ratu protiv Plenkovićeve vlade, čak je na inicijativu opozicije tražio sazivanje ljetne izvanredne sjednice Sabora, ali u smiraju godine se gotovo utišao. Sve se ovo, međutim, barem što se tiče stranaka, svelo na dvije ankete objavljene proteklih dana. One su podvukle crtu ispod 2023. i pružile HDZ-u i njegovim oponentima obilje materijala za analizu i pripremu predstojećeg izbornog serijala.
Plenković se ni ove godine nije štedio. Premijer je zbilja marljiv politički radnik. Spreman je po povratku iz Bruxellesa sa sastanka Europskog vijeća, odmah iz zagrebačke zračne luke, krenuti u Valpovo na proslavu obljetnice lokalnog HDZ-a.
Ni kada ima nešto lijepo za priopćiti, ni kada bi radije negdje pobjegao, Plenković ne izbjegava novinare. Uvijek će se suočiti s njihovim pitanjima i odgovarati, naravno, na način za koji smatra da je za njega najbolji. Tako im je u stanju i tri puta dnevno nabrojiti sva postignuća u svom sedmogodišnjem premijerskom mandatu, od spašavanja Agrokora od propasti, pada nezaposlenosti i izgradnje Pelješkog mosta do Schengena, rasta plaća, ukidanja viza za Ameriku i kupnje Rafalea. I dok su oporbenjaci udaranjem po saborskoj klupi nastojali prekriti njegovo godišnje izvješće, on je koncentrirano čitao kompletan popis vlastitih političkih uspjeha. Za kraj 2023. dobio je nagradu u obliku rezultata istraživanja prema kojem je HDZ i dalje uvjerljivo najpopularnija stranka.
Nije mu podrška baš 30 posto, kakva je nekad znala biti, ali je i s 28,2 posto daleko veća nego što je uživa drugoplasirana stranka. Unatoč silnim aferama koje su se lijepile za dužnosnike HDZ-a i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Onda je, međutim, stigla i druga anketa, koja detektira stupanj prihvaćenosti premijerskih kandidata.
Plenković je, kao i HDZ, premoćno prvi, ali rejting mu je 26,5 posto. Podržava ga osobno, dakle, nešto manje hrvatskih građana nego stranku koju autoritativno vodi.
Moglo bi se, znači, zaključiti da se HDZ ne održava zahvaljujući djelovanju premijera i njegove Vlade, da su neki drugi razlozi posrijedi. Na to još više upućuje podatak da među Plenkovićevim podupirateljima njih četvrtina i nisu birači HDZ-a. Njega ove brojke svakako potiču na razmišljanje, ali svoju strategiju, pokazao je već to ovaj tjedan, ne namjerava mijenjati. Plenković će do izbora, kojih se još ne zna termin, posebno u vrijeme službene kampanje, nastaviti konfrontirati sve pozitivne stvari koje je on napravio i neučinkovitost opozicije koja samo priča, a ničim ne pridonosi boljitku Hrvatske.