šef sdp-a
Hajdaš Dončić: Sanja Radolović je u užem izboru za istarsku županicu
(Snimio Davor Kovačević)
Nakon ere isključivanja članova i raspuštanja organizacija u mandatu Peđe Grbina, u SDP-u je došlo vrijeme za "crveni kišobran" Siniše Hajdaša Dončića gdje u stranci ima mjesta za sve. Barem novi predsjednik tako tvrdi – o tome, ali i odnosu s Vladom i Andrejom Plenkovićem razgovarali smo ovog tjedna na Ibleru gdje se osjeća neka nova dinamika.
Postali ste nedavno predsjednik SDP-a. Nije prošlo 100 dana, ali jest 50. Dovoljno za prvi rezime. Kako stranka izgleda s vrha, je li održiva?
– Puno drugačija je perspektiva, ali oko stanja u stranci sam optimističan. Na terenu se osjeti energija, ima zaista dobrih organizacija, posvuda, čak i u Slavoniji, kao i ozbiljnog potencijala za bitku s političkim suparnicima, najčešće s HDZ-om. Mi smo stranka koja je krenula s lansiranjem svojih kandidata za župane, ondje gdje ih nismo dosad imali, kao što je u Koprivničko-križevačkoj županiji Tomislav Golubić, a u Varaždinskoj Bruno Ister.
Uskoro, do 15. prosinca lansirat ćemo tri županice za Slavoniju, i naravno u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji. Nije tajna da smo razgovarali s IDS-om, naš Peđa Grbin se "bacio na glavu" u kandidaturi za Pulu, imamo kandidata za Rab, i narednih dana krećem i prema jugu, gdje ću isto obići sve lokalne organizacije. Dakle, ono što s članstvom pričam jest: izađi i bori se! Tražim da imamo kandidate za župana ili županicu u svim županijama, sami ili s koalicijskim kandidatima, i da pokrijemo sve velike gradove.
Gradska organizacija
Što se događa u Zagrebu? Održavaju se unutarstranački izbori, ali prolongirani su, dojam je da je opet bilo muljanja jer je nađen taj jedan listić razlike.
– Stvarno nitko od nas s Iblera ne miješa se ili ne sudjeluje u tim izborima. Žao mi je da se dogodila, reći ću, nepažnja, ali ono što nikad ne mogu shvatiti, a tu ću citirati riječi Zlatka Komadine, jest da se o problemima u stranci razgovara izvan stranke.
Izvješće izborne komisije iscurilo je odmah, to samo da bude jasno.
– Znam ja to i tu ne krivim medije, ali jasno je da se neke stvari prvo moraju riješiti u stranci. Razumijem da ima i onih koji vole davati informacije, jer misle da si time osiguravaju nekakav "status". Ali reći ću vrlo jednostavno: dečki i cure, to se ne radi.
Dakle, sad će u Zagrebu biti vjerojatno drugi krug izbora. Ali s jasnom politikom za lokalne izbore: što se tiče Zagreba, Istre i PGŽ-a, tu sigurno SDP nećemo koalirati s Možemo!. Idemo u svoju političku bitku. U Zagrebu danas ima jako puno prostora za jakog kandidata SDP-a za gradonačelnika, da naš kandidat uspije ući u drugi krug.
Tu govorimo o kandidatu Borisu Lalovcu?
– To ovisi o gradskoj organizaciji, a prije svega o samom Lalovcu. Ali definitivno se Ibler neće petljati, nego će se provesti anketa, da vidimo percepciju građana.
Ja volim ankete, jer one pokazuju percepciju građana – recimo, radili smo je za Požegu i vidjelo se koga javnost smatra najzanimljivijim kandidatom, to je Mitar Obradović, i sad čovjek ima ozbiljne šanse da pobijedi, što bi za SDP bio veliki uspjeh. Što se tiče Lalovca, dapače, to je moj kolega s kojim sam radio u vladi ranije, bio je progresivan i dobar ministar, i siguran sam da ga Zagrepčani doživljaju pozitivno.
To bi dakle moglo biti rješenje, bez obzira hoće li za predsjednika organizacije pobijediti Branko Kolarić, Renato Petek ili Igor Dragovan. Ali znate, kaže se da je baš Kolarić kandidat Iblera.
– Nije. Svima sam njima poslao jasnu poruku, malo je gruba pa je tu neću citirati, oko spominjanja Iblera.
Kad smo kod anketa, one kažu da bi u PGŽ-u, ako bi kandidat HDZ-a bio Oleg Butković, mogao prvi puta izgubiti. Odnosno, to bi moglo ovisiti je li kandidat Zlatko Komadina ili Ivica Lukanović.
– Ta priča je završena, naš kandidat je Lukanović, samo je pitanje kada će krenuti u kampanju. Komadina ide u Sabor, kako je i najavio. Tu anketu nismo ni naručili.
Ali za Grad Rijeku jeste. Ima li gradonačelnik Marko Filipović podršku da se ponovno kandidira?
– Svaki gradonačelnik u Hrvatskoj ima podršku stranke, i financijsku i moralnu, ali svatko mora znati da mora prije toga dobiti i podršku gradskog odbora. Ja s tim nemam problem nikakav. Najvažnije je dobiti tu podršku. Evo Peđa Grbin je prvi u Puli izašao nakon podrške gradskog odbora, što je pametno jer je izazivač, kao i Davor Matijević u Splitu. U Rijeci i PGŽ-u je situacija malo drugačija jer mi branimo vlast.
Istra, Rijeka i PGŽ
Iskustvo je pokazalo da se riječka politika ne svodi na međustranačku utrku na izborima, nego na unutarstranačku utrku u samom SDP-u. Glavna bitka je u gradskom odboru. Ako bi se Sandra Krpan kandidirala protiv Filipovića, kako bi se to gledalo?
– Koju odluku donese gradski odbor, mi to poštujemo, evo ponavljam stoti put. Ja sam ok s time.
Ali bit će opet negativna percepcija, mi ćemo pisati: evo ih opet, tuku se. Zašto dogovor ne može biti postignut ranije?
– Ja sam uvijek bio sklon dogovoru, evo u Požeško-slavonskoj su se dva kandidata dogovorila unaprijed. Moja je poruka da nas ima malo i ima mjesta za sve u stranci. Što da vam kažem, mislim da ste u pravu da bi dogovor bio najbolje rješenje, ali isto tako kao predsjednik neću nikoga destimulirati da se kandidira.
To je pravo svakog člana. Ja sam uvijek za pravu utakmicu, ali isto tako da se prije borbe razmisli o interesu stranku i da se ponekad, generalno govorim, ego stavi na razinu minus jedan. A veseli da bilo koji kandidat u Rijeci, kad već spominjete tu anketu, pobjeđuje.
Ok, to za Rijeku nije vijest. Što se Istre tiče, vodili ste razgovore s IDS-om, ideja je bila da vi podržite IDS-ovog župana, a oni vašeg Grbina u Puli. No, propalo je, zašto?
– Moja ideja je bila da imamo vertikalnu suradnju s IDS-om, dakle na lokalnim, županijskim i onda i na parlamentarnim izborima. Međutim, nije se dogodilo. Nije mi namjera ulaziti u njihove unutarstranačke odluke. Peđa Grbin je naš kandidat za gradonačelnika Pule i vjerujemo u njegovu pobjedu.
Tko je onda vaš kandidat za župana, Sanja Radolović?
– Sanja Radolović je svakako u užem izboru. Imat ćemo i za Istru našu anketu, pa ćemo po tome vidjeti percepciju birača.
Kad je Split u pitanju, bilo je problema s nepravilnostima na unutarstranačkim izborima isto. Optužbe su išle u smjeru Davora Matijevića, a onda je on odmah potom proglašen kandidatom za gradonačelnika. Pa kako?
– Ne, ne, ne, to je riješeno. Ali uvijek kažem: kad su naši stranački izbori u pitanju, tu je uvijek previše emocija. Dakle priča je završena: Matijević ima energije i poznaje Split.
Frajer je, reklo bi se.
– E, pa takav Splitu i treba. Meni su ok takvi "politički frajeri".
Pa to znamo po Zoranu Milanoviću, i on vam je ok.
– Matijević ima gard za Split, i dat ćemo mu svu podršku. Planiramo i sjednicu Glavnog odbora imati pred kraj godine u Splitu, upravo kao podršku našim kandidatima za Dalmaciju. Imat ćemo i kandidata za župana, ali o imenima za sada ne bih, do tada će biti spremna. Mislim da je HDZ zreo za rušenje u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Kako dignuti Slavoniju i članstvo ondje, nakon onih silnih isključivanja i raspuštanja?
– Pa Slavonija se lagano diže. Na skupove dolazi dosta ljudi, dakle ljudi postoje, i imat ćemo kandidata čak i ondje gdje su organizacije bile raspuštene. Izlazit ćemo na izbore svugdje i cilj je povećati broj vijećnika. Financijski ćemo dodatno poduprijeti te kandidate.
Srećom stranka nije u minusu.
– Ne, super smo sada. Nemamo novca kao HDZ, ali financijski zaista dobro stojimo. Lokalne izbore ćemo riješiti bez zaduživanja, i onda imamo dvije godine do parlamentarnih mogućnost akumuliranja novca da i to prođemo bez zaduženja. Grbin je zaista u tom smislu napravio veliki iskorak za stranku.
Tema Ukrajine
Još jedno unutarstranačko pitanje: mudro je da je vaš protukandidat Zoran Paunović postao predsjednik Glavnog odbora. Kako je to do toga došlo?
– Pa jednostavno, nazvao sam ga i ponudio mu to, i on je to prihvatio. Paunović je zaista ok, zajedno sve dogovaramo, čujemo se.
Ipak, u Predsjedništvu ima nešto oporbe vama oko Ranka Ostojića, Sabine Glasovac i još nekih. To se vidjelo kod glasanja o Gordanu Marasu na primjer.
– Pa glasanje je bilo tajno.
Da, zašto?
– Da neke ljude ne dovedem u neugodnu situaciju, i mislim da mi je to bio pametan potez. I ne vidim nikakvu oporbu u Predsjedništvu, zaista ne. Ja to nisam primijetio. Ili bar ne gledam na to na taj način. A i ne vidim zbog čega.
A postoji li problem, gledajući izvana, da je Ibler, odnosno vi kao predsjednik, na daljinskom upravljaču Zorana Milanovića?
– Mogu se samo nasmijati. Ponovio sam sto puta i ponovit ću opet – Zoran Milanović je kandidat SDP-a na predsjedničkim izborima. Niti smo mi na njegovom daljinskom upravljaču, niti je on na našem. Odrasli smo ljudi, hajmo se tako i ponašati.
Zastupnici SDP-a nisu došli na Odbor za obranu u Saboru, niti na sjednicu gdje je bio predstavnik NATO-a oko misije NSATU.
– Pa to smo se mi u SDP-u dogovorili, nije nama Milanović rekao da ne dođemo. Mi razmišljamo svojom glavom, mogu to ponavljati svaki dan. A tema Ukrajine, koju je Plenković namjerno otvorio zbog svog lošeg kandidata, Dragana Primorca, da ga na tome pokuša bildati, doživjela je zasad fijasko.
Da je Plenkoviću bilo oko toga iskreno stalo, ne bi radio šou s Milanovićem, nego bi ga nazvao i pokušao razgovarati o tome. A onda bi, drugo, nazvao mene kao predsjednika SDP-a kao i druge iz oporbe, da pokuša prezentirati tu priču. Ja bih mu odgovorio isto što i danas: da bi bilo mudro da prvo pričekamo da završe izbori u Americi.
Odazvali biste se?
– Moram reći da ćemo mi u SDP-u uskoro prezentirati svoje teme, na kojima radimo, kao što je tema migracija, i da ćemo pozvati sve stranke na konsenzus, pa i HDZ. Jer neke stvari, kao što su migracije/demografija/plaće, predstavljaju nacionalnu temu, a svaka nacionalna tema je tema za konsenzus.
Oformio sam think-tank, ljudi koji nisu članovi stranke nego su stručnjaci, gdje nam je fokus ekonomija, i želimo da oko teme tržišta rada ili politike plaća dođe do nacionalnog konsenzusa. Jer u pitanju su hrvatski građani.
Osim admirala Roberta Hranja, koji su to još ljudi?
– Nismo još krenuli to komunicirati, ali svakako će u tom našem think-tanku biti nestranački ljudi, oni neće biti ni članovi stranke, ni naših savjeta kao Hranj. To su profesori s niza fakulteta s kojima ćemo slobodnije otvarati neke teme, upravo zato jer nisu u stranci.
Evo, mogu vam reći da će nam savjet za antifašizam voditi jedna mlada osoba, Tesa Goldstein, savjet za regionalni razvoj i EU fondove Branko Grčić, savjet za EU poslove i vanjsku politiku Ivan Grdešić, veterane i branitelje Vinko Kovačić. Lagano se popunjavaju savjeti, a u dijelu sigurnosno-obrambenom, tu je s nama admiral Hranj.
Politički konsenzus
Kako to da vam admiral Hranj nije sugerirao da je NSATU potreban? On je bio načelnik Glavnog stožera, mi smo dio NATO-a. Sigurna sam da je on rekao da to treba podržati.
– Nije da nije, ali složio se s nama da oko toga mora postojati politički konsenzus. Mi smo nedavno na Predsjedništvu vodili raspravu koju je moderirao Hranj o uvođenju vojne obuke, i složili smo da je ona potrebna, ali pod određenim uvjetima. G
lasali smo, i nije bilo jednoglasno. Oko NSATU-a neću ulaziti u detalje naše unutarstranačke rasprave, ali zajednički je stav – mora postojati konsenzus.
Kako konsenzus, ako zastupnici SDP-a ni ne dođu na sjednicu saborskog odbora?!
– Postoji jedan problem: ne treba SDP-u nitko iz međunarodnih institucija, uz dužno poštovanje, objašnjavati nešto što je stvar Ministarstva obrane. Tu je bilo puno laži, a i taj stav da nam netko dolazi izvana nešto objašnjavati, podcjenjivački, to nama nije bilo prihvatljivo. I to je naš politički stav.
U prijevodu, da Plenković više komunicira i češće traži konsenzus, dobio bi ga?
– Za neke strateške stvari sigurno da. Živimo u dijelu svijeta koji je vrlo turbulentan, ima nas samo 3,8 milijuna, i društvo mora biti živo, mora biti političkih razlika, ali za neke stvari mora postojati politički konsenzus. To ne znači nužno ulaženje u neke dealove, ali nekad se moramo dogovarati.
Na primjer, čak i oko zdravstva, hoće li biti privatno ili javno. To su važne teme. Kad je NSATU u pitanju, trebalo je postaviti neke preduvjete, a ti preduvjeti su trebali doći sa strane Plenkovića. Sad je to završena priča.
Je li točno da će SDP ipak doći na glasanje o NSATU-u i da ćete biti suzdržani? Ne protiv.
– Nismo to još definirali. Samo će biti zanimljivo kada će Plenković to staviti na glasanje.
Pa na vrhuncu kampanje za predsjedničke izbore.
– Tako je. I što vam to govori? To se tako ne radi, ako zaista želiš konsenzus.
Da malo citiram Plenkovića: na kojim stranačkim tijelima SDP-a je izglasano da vaša stranka u ovom ratu podržava Rusiju, a ne Ukrajinu, suprotno politici Europske unije?
– Činjenica je da se Plenkoviću ne može vjerovati. Jedno govori, a drugo radi. Nije ovo prvi put da se tako ponaša. Sjetimo se samo poreza na nekretnine. Prije izbora je HDZ govorio da se porez na nekretnine neće uvoditi, a vidite što imamo danas.
A što se tiče Ukrajine i Rusije, prvo i osnovno, SDP je proeuropska hrvatska stranka, ali SDP prije svega gleda interese Republike Hrvatske. Dakle, građana RH. Mi smo prvenstveno fokusirani na plaće, mirovine, uvjete života u Hrvatskoj, a ne na Putina. Ta teza je PR Andreja Plenkovića.
Hajde kad ste tako dobro raspoloženi oko Andreja, onda ćete dogovoriti i Ustavni sud?
– Počeli smo razgovore, po načelu pet za pet.
Neka njihova imena bit će za vas neprihvatljiva. Đuro Sessa, na primjer.
– Neću o imenima. Naša je ideja da imamo pool od 8 do 10 prijedloga, da predložimo HDZ-u da isto daju toliko, i da onda razgovaramo o tom užem izboru, i da onda dođemo filtriranjem do tog magičnog broja 5 sa svake strane, uz dva veta sa svake strane. Što se nas tiče, taj razgovor može trajati dvije minute. Ako unaprijed zadamo parametre, to je sigurno fer prijedlog za obje strane. Eto.
Predsjedničke izbore nismo ni dotakli još. Strahujete li od Dragana Primorca?
– Hahahah, slatko sam se nasmijao. Mislim da će naš kandidat pobijediti premoćno u drugom krugu. Evo odgovora, konkretnog.
Porez na ekstraprofit je nužnost
Po čemu ste vi bolji u svojim politikama od Andreja Plenkovića, da biste dobili pobjedu na idućim izborima i da, kako kažete, SDP ne bude drugi nego prvi?
– Bit ću tu jasan. Svoju politiku baziram na četiri točke. Prvo – porezna politika. Što to konkretno znači? Pa, porez na ekstraprofit. To je borba protiv stranih trgovačkih lanaca koji imaju drugačiju maržu u Hrvatskoj nego u domicilnim zemljama. Isto je i s bankama. Meni je neprihvatljivo da predsjednici uprava banaka imaju plaću 50.000 eura, a njihov radnik 1.000, to je suludo.
Dvije milijarde eura odlazi, a da je to oporezovano kako treba, imali bi više novca za veće mirovine. Treće su dakle umirovljenici. I uz to, priuštivo stanovanje, kao i borba za javno zdravstvo i školstvo. I to je to. Cilj je promijeniti društveni okvir, da ne govorimo samo o rastu, nego o razvoju, jer razvoj je šira komponenta, on uključuje i širu društvenu koheziju.
Samo da nije odrast.
– To ne. Dakle mislim promijeniti u Hrvatskoj društveni okvir, s protočnim institucijama, i drugačijim odnosom prema multinacionalnim korporacijama.
Porez na nekretnine koji se uvodi vam je ok?
– Dakle, naš je credo: progresivno oporezivanje. Što više nekretnina imaš, veći porez na svaku treću, četvrtu, petu… Ali mali iznajmljivači koji imaju samo dodatni prihod, moraju nastaviti plaćati isto kao dosad, samo praktički komunalnu naknadu. Jer ti ljudi samo "krpaju" svoje prihode time, to nije nikakav ozbiljan biznis.
Ti nisi tada kapitalist. Ali ako imaš svoje nekretnine koje ti stoje, onda naravno da. Izaći ćemo s još nizom svojih ekonomskih rješenja u sljedećih dvije-tri godine. Živimo u turbulentnim vremenima, a turbulentna vremena su za one kao ja. Imam jako puno energije, SDP ima jako puno energije.
Napomena: Razgovor za tiskano izdanje vođen je prije nove koruptivne afere i uhićenja ministra zdravstva Vilija Beroša, pa te teme nema u intervjuu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
